Pravo na dnevnicu

Pravo na dnevnicu ne proizlazi iz milosti poslodavca (iako u praksi najčešće da), nego iz činjenice da je ugovorom o radu utvrđeno mjesto rada. Ako je potrebno rad obaviti izvan tog mjesta, poslodavac je obvezan radniku dati putni nalog - dokument u kojem je osim odredišta i razloga putovanja navedeno i ima li pravo na dnevnicu i u kojem iznosu, te kojim se prijevoznim sredstvom treba prevoziti. Radnik može odbiti putovanje ako ga prednja stranica putnog naloga ne zadovoljava, ali ako je ugovorom o radu preuzeo obvezu rada diljem lijepe naše, onda je u problemu. Ako je ugovorom o radu (što je najčešći slučaj) definirano mjesto rada kao geografski pojam, ne treba putovati nikud ako mu uvjeti ne odgovaraju.
Ovo je, naravno, teorija. Praksa je nešto drugo i raširena je predrasuda postala "poslovni običaj" - kad poslodavac kaže, radnik sluša, bez obzira na ugovorene uvjete.

Kakva prava na naknadu ima radnik koji je poslan na terenski rad udaljenosti 300km ( u hrvatskoj ) u trajanju 6 dana, dnevno se radi 10-12 sati. U mojem slučaju poslodavac pokriva noćenje, 1 jedan obrok dnevno i isplaćuje dnevnicu od 130kn, rad mi je plaćen 8 sati dnevno bez prekovremenih sati bez obzira koliko ih je, jer po njihovoj "teoriji" nemam pravo na prekovremene ako mi se isplaćuje dnevnica.

Ne, Zakon o radu ne propisuje obvezu isplate dnevnice (pa samim time niti iznos) radniku za obavljeni službeni put. To pravo može biti uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom (ako ga poslodavac primjenjuje). Ako pravo radnika nije propisano niti jednim navedenim izvorom radnog prava, onda poslodavac odlučuje hoće li i u kojem iznosu isplatiti dnevnicu radniku (dakle, nije obvezan isplatiti dnevnicu ako ne želi).

Pravilnikom o porezu na dohodak u članku 13. stavku 2. i 3. propisano je koliko iznosi neoporezivi iznos dnevnice ako ju poslodavac isplaćuje. Tako je propisano da dnevnice za putovanje u zemlji neoporezivo se mogu isplatiti do 170,00 kuna za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno. Za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8, a manje od 12 sati, neoporezivi dio dnevnica iznosi do 85 kuna.

Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju se za putovanja iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje.