ODLUKA O KLASIFIKACIJI IZLOŽENOSTI U RIZIČNE SKUPINE I NAČINU UTVRĐIVANJA KREDITNIH GUBITAKA - važeći tekst, NN br. 114/2017

NAPOMENA: Propisi na ovom portalu ažuriraju se dnevno te su prikazani samo oni propisi koji su trenutno važeći!

>>> vidi cijeli ovaj propis (grafički uređen) OVDJE         

Na temelju članka 101. stavka 2. točke 2. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013., 19/2015. i 102/2015.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

ODLUKU O KLASIFIKACIJI IZLOŽENOSTI U RIZIČNE SKUPINE I NAČINU UTVRĐIVANJA KREDITNIH GUBITAKA

("Narodne novine", broj 114/17)

1. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke

Članak 1.

 

(1) Ovom Odlukom propisuju se:
1) kriteriji klasifikacije izloženosti u rizične skupine,
2) način utvrđivanja očekivanih kreditnih gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika,
3) način provođenja umanjenja vrijednosti bilančnih stavki i rezerviranja za izvanbilančne stavke i
4) definicije adekvatnih instrumenata osiguranja izloženosti za potrebe utvrđivanja očekivanih budućih novčanih tokova.
(2) Odredbe ove Odluke primjenjuju se na:
1) financijske instrumente koji su u skladu s Međunarodnim standardom financijskog izvještavanja 9 Financijski instrumenti (u nastavku teksta: MSFI 9) raspoređeni u sljedeće portfelje:
1. financijska imovina koja se mjeri po amortiziranom trošku,
2. financijska imovina koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, osim vlasničkih instrumenata i
2) financijske instrumente koji su:
1. potraživanja na temelju najma,
2. obveze na temelju kredita te
3. obveze po ugovorima o financijskom jamstvu i
3) ostale izloženosti koje ulaze u obuhvat MSFI 9.

 
Obveznici primjene

Članak 2.

 

Odredbe ove Odluke primjenjuju se na:
1) kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad,
2) podružnice kreditnih institucija iz trećih zemalja koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje.

 
Pojmovi

Članak 3.

 

Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci imaju sljedeće značenje:
1) Financijski instrument, Financijska imovina i Financijska obveza imaju značenje kao u točki 11. Međunarodnoga računovodstvenog standarda (u nastavku teksta: MRS) 32 Financijski instrumenti: Prezentiranje.
2) Izloženost su sve bilančne i izvanbilančne stavke koje se odnose na pojedini financijski instrument, a koje su predmet ove Odluke.
3) Kategorija izloženosti prema stanovništvu ima značenje kako je određeno člankom 147. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (dalje u tekstu Uredba (EU) br. 575/2013).
4) Očekivani kreditni gubici ima značenje kao u Dodatku A MSFI-ja 9.
5) Umanjenje vrijednosti jest umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovini koja je predmet ove Odluke.
6) Rezerviranja su rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po izvanbilančnim stavkama koje su predmet ove Odluke.
7) Izvanbilančne stavke su obveze za podmirenje kojih će uslijediti ili može uslijediti odljev novčanih sredstava kreditne institucije, na temelju kojeg se zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva sredstava kreditna institucija izlaže kreditnom riziku (izdane garancije, otvoreni nepokriveni akreditivi, mjenična i druga jamstva, preuzeta obveza iz ugovora o kreditu i slično, a ne uključuju ugovorenu vrijednost izvedenih instrumenata).
8) Konverzijski faktor znači omjer trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne stavke koji bi mogao biti iskorišten i koji bi stoga mogao biti nepodmiren u trenutku stupanja izloženosti u status neispunjavanja obveze i trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne stavke.
9) Restrukturirane izloženosti jesu izloženosti kod kojih je došlo do promjene prvobitno ugovorenih uvjeta kreditiranja zbog pogoršanja bilo kojeg od općih kriterija klasifikacije iz članka 4. ove Odluke. Pritom se smatra da je izloženost restrukturirana ako se smanji kamatna stopa, smanji ili otpiše potraživanje po kamatama, promijeni visina glavnice, promijene rokovi otplate, izravno ili neizravno odobri nova u zamjenu za postojeću izloženost i/ili promijene drugi prvobitno ugovoreni uvjeti kreditiranja.
10) Adekvatni instrumenti osiguranja jesu instrumenti osiguranja izloženosti koje kreditna institucija uzima u obzir pri procjeni budućih novčanih tokova, a koji zadovoljavaju uvjete navedene u člancima od 17. do 19. ove Odluke. Adekvatni instrumenti osiguranja izloženosti dijele se na prvorazredne instrumente osiguranja, primjerene instrumente osiguranja u obliku nekretnina i pokretnina te ostale primjerene instrumente osiguranja.
11) Faktor umanjenja je faktor kojim se koristi za prilagođavanje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova iz adekvatnog instrumenta osiguranja u odnosu na tržišnu vrijednost instrumenta osiguranja i odgovarajući interno procijenjeni rok naplate.
12) Efektivna kamatna stopa ima značenje kao u Dodatku A MSFI-ja 9 Financijski instrumenti.
13) Središnja država, središnja banka i grupa povezanih osoba ima značenje kao u Uredbi (EU) br. 575/2013.

 
2. KLASIFIKACIJA IZLOŽENOSTI

Opći kriteriji klasifikacije izloženosti

Članak 4.

 

Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovornog odnosa procjenjivati kreditnu kvalitetu izloženosti i provoditi klasifikaciju tih izloženosti u odgovarajuće rizične skupine na temelju sljedećih kriterija:
1) kreditna sposobnost dužnika,
2) urednost u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima i
3) kvaliteta instrumenata osiguranja po pojedinoj izloženosti.

 
Kreditna sposobnost dužnika

Članak 5.

 

(1) Kreditna institucija dužna je kreditnu sposobnost dužnika procjenjivati najmanje po sljedećim osnovama:
1) statusna, osobna i ekonomska obilježja dužnika, stručnost uprave i višeg rukovodstva, kvaliteta planova i programa za čiju realizaciju kreditna institucija pruža financijsku podršku (za pravne osobe),
2) razina kapitala i rezervi kojima dužnik raspolaže i njihov udio u njegovoj bilanci (za pravne osobe),
3) imovinska snaga dužnika,
4) dužnikova likvidnost i profitabilnost,
5) dužnikovi novčani tokovi ostvareni u proteklom razdoblju i procijenjeni budući novčani tokovi u odnosu na njegove obveze,
6) uvjeti pod kojima dužnik posluje i perspektiva dužnika te njegov položaj na tržištu, kao i položaj cijele grane djelatnosti kojom se dužnik bavi (za pravne osobe) i
7) dužnikova izloženost valutnom i kamatnom riziku s osnove potraživanja s valutnom klauzulom, potraživanja u stranoj valuti i potraživanja ugovorenih s promjenjivom kamatnom stopom, uključujući i izvanbilančne obveze s valutnom klauzulom i izvanbilančne obveze u stranoj valuti.
(2) Kreditni rizik po izloženostima iz stavka 1. točke 7. ovog članka i tehnike upravljanja tim rizikom kreditna institucija dužna je promatrati s aspekta moguće promjene financijskog položaja dužnika, do koje bi moglo doći zbog promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama i promjene kamatnih stopa, odnosno s aspekta sposobnosti dužnika da i u potencijalno promijenjenim okolnostima podmiruje svoje kreditne obveze prema kreditnoj instituciji u skladu s ugovorom.
(3) U smislu stavka 2. ovog članka kreditna institucija dužna je uspostaviti interni sustav praćenja, analiziranja i procjenjivanja usklađenosti devizne pozicije pojedinačnih dužnika ili srodnih grupa dužnika te prilagodljivosti njihovih novčanih tokova potencijalno promjenjivoj razini njihovih obveza prema kreditnoj instituciji i ukupnih obveza zbog učinka promjene valutnih tečajeva. Pritom je kreditna institucija dužna povećanu pozornost usmjeriti na one dužnike koji imaju neusklađenu deviznu poziciju (koji imaju kratku otvorenu deviznu poziciju uključujući i izvanbilančne obveze), zbog čega bi u slučaju promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama moglo doći do znatnog poremećaja u podmirivanju obveza tih dužnika prema kreditnoj instituciji. Smatra se da postoji neusklađenost devizne pozicije dužnika kreditne institucije ako njegovi očekivani devizni priljevi pokrivaju manje od 80% njegovih obveza u stranoj valuti i obveza s ugovorenom valutnom klauzulom, koje ima prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima. Kreditna institucija dužna je razviti interni sustav identificiranja dužnika koji imaju usklađenu, kao i onih koji imaju neusklađenu deviznu poziciju.
(4) Iznimno, stavci 2. i 3. ovog članka ne odnose se na izloženosti s valutnom klauzulom i devizne plasmane koji uključuju i izvanbilančne obveze nominirane u stranoj valuti, ako ukupna izloženost po osnovama iz ovog stavka prema jednoj fizičkoj osobi ne prelazi 50.000 kuna odnosno 500.000 kuna prema jednoj pravnoj osobi.

 
Status neispunjavanja obveza

Članak 6.

 

(1) U smislu ove Odluke smatra se da je dužnik u statusu neispunjavanja obveza ako zadovoljava uvjete propisane člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka kreditna institucija za izloženosti iz kategorije izloženosti prema stanovništvu može status neispunjavanja obveza procjenjivati na razini pojedinog proizvoda ako je isto u skladu s internim procesom upravljanja rizicima.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovog članka, ako kreditna institucija ima bilančne izloženosti prema dužniku koje su u statusu neispunjenja obveza i bruto knjigovodstvena vrijednost izloženosti u statusu neispunjenja izloženosti čini više od 20% bruto knjigovodstvene vrijednosti svih bilančnih izloženosti prema tom dužniku, smatra se da je nastupio status neispunjavanja obveza za sve bilančne i izvanbilančne izloženosti po svim proizvodima tog dužnika.
(4) Kreditna institucija dužna je u smislu stavka 1. ovog članka propisati indikatore koji upućuju na to da dužnik neće u cijelosti podmiriti svoje obveze. Indikatorima u smislu ovog stavka osobito se smatraju:
1) evidentne znatne financijske teškoće dužnika,
2) kršenje ugovora, kao što je neispunjavanje obveza ili kašnjenje pri plaćanju kamata i/ili glavnice ili neispunjavanje drugih odredaba ugovora i
3) postojanje realne vjerojatnosti pokretanja stečajnog postupka ili poduzimanje druge pravne radnje (financijske reorganizacije) koja je uzrokovana lošim financijskim položajem dužnika.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovog članka, pri utvrđivanju indikatora koji upućuju na vjerojatnost da dužnik neće u cijelosti podmiriti svoje obveze, kreditna institucija dužna je uzeti u obzir odnose unutar grupe povezanih osoba. Pritom je kreditna institucija dužna u svojim internim procedurama odrediti situacije u kojima status neispunjavanja obveza kod jednog dužnika unutar grupe povezanih osoba dovodi do učinka širenja statusa neispunjavanja obveza na druge subjekte unutar te grupe.
(6) U smislu stavka 1. ovog članka smatra se da je nastao status neispunjavanja obveza u slučaju restrukturiranih izloženosti koje će vjerojatno rezultirati umanjivanjem financijske obveze dužnika zbog značajnog otpusta ili odgode plaćanja glavnice, kamata ili, ako je primjenjivo, naknada.
(7) Kreditna institucija dužna je kod restrukturiranih izloženosti uspostaviti posebne evidencije i sustav njihova naknadnog praćenja.

 
2.1. RIZIČNE SKUPINE

Podjela izloženosti u rizične skupine

Članak 7.

 

Ovisno o procjeni kriterija iz članka 4. ove Odluke sve izloženosti dijele se u sljedeće kategorije:
1) rizična skupina A, koja se sastoji od rizičnih podskupina A-1 i A-2
2) rizična skupina B, koja se sastoji od rizičnih podskupina B-1, B-2 i B-3, te
3) rizična skupina C.

 
Portfelj malih kredita

Članak 8.

 

(1) Smatra se da izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba nije pojedinačno značajna ako ne prelazi iznose iz stavka 2. ovog članka (portfelj malih kredita).
(2) Kreditna institucija može provoditi procjenu umanjenja izloženosti klasificiranih u rizične skupine B i C na skupnoj osnovi ako bruto izloženost kreditne institucije prema dužniku ili grupi povezanih osoba ne prelazi sljedeće iznose:
1) 500.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi manje od 7 milijardi kuna
2) 1.000.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi više od 7 milijardi kuna, a manje od 20 milijardi kuna ili
3) 3.000.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi više od 20 milijardi kuna.
(3) Aktivom iz stavka 2. ovog članka smatra se iznos aktive iskazan u revidiranim financijskim izvještajima kreditne institucije za prethodnu godinu.
(4) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može svojim internim aktom odrediti i manji iznos ukupne izloženosti prema jednom dužniku i s njim povezanim osobama kao granicu iznad koje nije moguća procjena umanjenja izloženosti na skupnoj osnovi.
(5) Kreditna institucija dužna je utvrđene kriterije iz stavka 2. ili 4. ovog članka dosljedno primjenjivati na sve dužnike.

 
2.1.1. RIZIČNA SKUPINA A

Kriteriji za klasifikaciju i umanjenje izloženosti u rizičnoj skupini A

Članak 9.

 

(1) U rizičnu skupinu A mogu se rasporediti samo izloženosti prema dužniku koji u skladu s ovom Odlukom nije u statusu neispunjavanja obveza.
(2) Kreditna institucija dužna je izloženosti rasporediti u rizičnu podskupinu:
1) A-1 ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik pojedine dužnikove izloženosti nije znatno povećao,
2) A-2 ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik pojedine dužnikove izloženosti znatno povećao.
(3) Kreditna institucija dužna je u skladu s odredbama MSFI-ja 9 provesti odgovarajuće umanjenje vrijednosti i rezerviranje izloženosti u iznosu jednakom:
1) očekivanim kreditnim gubicima u dvanaestomjesečnom razdoblju za rizičnu podskupinu A-1,
2) očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja za rizičnu podskupinu A-2.

 
Opći zahtjevi za metode procjene očekivanih kreditnih gubitaka

Članak 10.

 

(1) Kreditna institucija dužna je u svojim internim aktima propisati indikatore za utvrđivanje povećanoga kreditnog rizika dužnika koji se upotrebljavaju za prijelaz izloženosti iz rizične podskupine A-1 u rizičnu podskupinu A-2.
(2) U smislu stavka 1. ovog članka kreditna institucija dužna je kao obvezni indikator uzeti urednost dužnika u podmirivanju dospjelih obveza. Ako dužnik kasni s plaćanjima svojih dospjelih izloženosti prema kreditnoj instituciji koje su u obuhvatu ove Odluke duže od 30 dana, ali još uvijek u rokovima koji ne prelaze 90 dana, kreditna institucija dužna ga je rasporediti u rizičnu podskupinu A-2. Ova se odredba ne odnosi na izloženosti prema središnjoj državi i druge izloženosti za koje kreditna institucija može dokazati da kašnjenje od 30 dana nije relevantan indikator.
(3) U svrhu adekvatnosti procjene očekivanih kreditnih gubitaka kreditna institucija dužna je detaljno propisati sljedeće:
1) odgovarajuće procese i kontrolne mehanizme za potrebe razvoja i primjene metoda procjene očekivanih kreditnih gubitaka s ciljem osiguravanja njihova integriteta te pravodobnoga uključivanja relevantnih podataka,
2) neovisan redoviti proces praćenja učinkovitosti metoda i
3) redovitu reviziju procesa utvrđivanja očekivanih kreditnih gubitaka od strane unutarnje revizije ili druge usporedive neovisne jedinice koja obavlja poslove revizije.
(4) Kreditna institucija dužna je uspostaviti postupke kojima će se primjereno adresirati nedostaci utvrđeni u procesima i kontrolnim mehanizmima iz stavka 3. ovog članka.

 
2.1.2. RIZIČNE SKUPINE B I C

Kriteriji za klasifikaciju izloženosti u rizične skupine B i C

Članak 11.

 

(1) Kreditna institucija dužna je izloženosti prema dužniku koji je u skladu s ovom Odlukom u statusu neispunjavanja obveza klasificirati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju i provesti odgovarajuće umanjenje vrijednosti i rezerviranje. Umanjenje vrijednosti u rizičnoj podskupini B-1 mora biti minimalno 2 %.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka kreditna institucija može procijeniti da umanjenje vrijednosti izloženosti prema dužniku koji je u statusu neispunjavanja obveza u rizičnoj podskupini B-1 iznosi manje od 2%, no pritom je kreditna institucija dužna uzeti u obzir rizik ili vjerojatnost nastanka kreditnoga gubitka na način koji odražava vjerojatnost nastanka kreditnoga gubitka i vjerojatnost izostanka kreditnoga gubitka, čak i ako je vjerojatnost nastanka kreditnoga gubitka vrlo mala.
(3) Ovisno o razini umanjenja vrijednosti i rezerviranja kreditna institucija dužna je izloženost rasporediti u odgovarajuću rizičnu podskupinu, i to:
1) ako razina umanjenja vrijednosti i rezerviranja ne prelazi 30% iznosa izloženosti, kreditna institucija dužna je izloženost rasporediti u rizičnu podskupinu B-1,
2) ako razina umanjenja vrijednosti i rezerviranja iznosi više od 30%, a ne više od 70% iznosa izloženosti, kreditna institucija dužna je izloženost rasporediti u rizičnu podskupinu B-2,
3) ako razina umanjenja vrijednosti i rezerviranja iznosi više od 70%, a manje od 100% iznosa izloženosti, kreditna institucija dužna je izloženost rasporediti u rizičnu podskupinu B-3 i
4) ako razina umanjenja vrijednosti i rezerviranja iznosi 100% iznosa izloženosti, a još uvijek se nisu stekli uvjeti za otpis potraživanja po takvim izloženostima, kreditna institucija dužna je izloženost rasporediti u rizičnu skupinu C.

 
Umanjenje izloženosti rizične skupine B i C

Članak 12.

 

(1) Umanjenje vrijednosti po pojedinim izloženostima klasificiranih u rizične skupine B i C utvrđuje se kao pozitivna razlika između bruto knjigovodstvenog iznosa pojedine izloženosti i sadašnje vrijednosti procijenjenih dužnikovih budućih novčanih tokova, diskontiranih uz primjenu efektivne kamatne stope.
(2) Ako nastupi status neispunjavanja obveza, a procjena budućih novčanih tokova zasniva se na vrijednosti adekvatnih instrumenata osiguranja, te ako kreditna institucija ne poduzme odgovarajuće pravne radnje za naplatu svojih potraživanja aktiviranjem instrumenata osiguranja, dužna je te izloženosti rasporediti u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju i za njih provesti odgovarajuće umanjenje vrijednosti u visini od najmanje 15% izloženosti. Ako kreditna institucija ne poduzme odgovarajuće pravne radnje za naplatu svojih potraživanja aktiviranjem adekvatnih instrumenata osiguranja u roku od godinu dana od stupanja dužnika u status neispunjavanja obveza, dužna je provesti umanjenje vrijednosti od najmanje 25% izloženosti.
(3) Bez obzira na pravne radnje poduzete radi naplate potraživanja kreditne institucije aktiviranjem instrumenata osiguranja, ako naplata nije obavljena u roku od dvije godine, računajući od dana kada je nastupio status neispunjavanja obveza dužnika, kreditna institucija dužna je nenaplaćene izloženosti do dana njihove naplate raspoređivati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju te, uzimajući u obzir preostale izglede za naplatu, provesti stopostotno umanjenje vrijednosti potraživanja na osnovi potraživanja po kamatama te umanjenje vrijednosti u visini od najmanje 30% potraživanja po glavnici te ga svakih daljnjih 180 dana povećavati za još 5% potraživanja po glavnici.
(4) Kreditna institucija dužna je provesti umanjenje vrijednosti iz stavaka 2. i 3. ovog članka bez obzira na sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova s osnove naplate iz instrumenta osiguranja. Ako je gubitak po izloženostima osiguranima adekvatnim instrumentima osiguranja izračunat u skladu s stavkom 1. ovog članka veći od onog koji proizlazi iz stavaka 2. i 3. ovog članka, kreditna institucija dužna je provesti odgovarajuće umanjenje vrijednosti izračunato u skladu s stavkom 1. ovog članka.
(5) Povećavanje umanjenja vrijednosti izloženosti iz stavka 3. ovog članka za po 5% svakih 180 dana kreditna institucija nije dužna provoditi iznad iznosa od 80% potraživanja po glavnici izloženosti isključivo ako može dokazati da je nadoknadivost izloženosti iz procjene budućih novčanih tokova svedenih na sadašnju vrijednost veća od 20% potraživanja po glavnici izloženosti.
(6) Za izloženosti iz stavaka 3. ovog članka smatra se da postoji neizvjesnost naplate kamatnih prihoda, te se odgađa priznavanje tih prihoda u računu dobiti i gubitka do njihove naplate. Potraživanja s osnove kamatnih prihoda iz ovog stavka kreditna institucija dužna je evidentirati u svojim poslovnim knjigama na računima izvanbilančne evidencije.
(7) Iznimno od stavka 3., 5. i 6. ovoga članka kreditna institucija može nenaplaćene izloženosti iz tih stavaka, provesti umanjenje vrijednosti izloženosti u visini od najmanje 40% izloženosti ako naplata nije obavljena u roku od dvije godine, računajući od dana kada je nastupio status neispunjavanja obveza dužnika, te ga svakih daljnjih 180 dana povećavati za još 6% izloženosti. Ako kreditna institucija odluči primijeniti ovu iznimku dužna ju je konzistentno primjenjivati na sve izloženosti koje podliježu tim odredbama.
(8) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je rok u kojemu je izvjesno da će budući novčani tokovi po pojedinoj izloženosti biti kraći od jedne godine, računajući od datuma bilance, kreditna institucija nije dužna izračunavati sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova. U tom će slučaju kreditna institucija umanjenje vrijednosti po pojedinoj izloženosti utvrditi kao razliku između bruto knjigovodstvenog iznosa izloženosti i procijenjenih budućih novčanih tokova po toj izloženosti.
(9) Ako izloženost nije osigurana adekvatnim instrumentom osiguranja, te se budući novčani tokovi po određenoj izloženosti ne mogu pouzdano procijeniti, kreditna institucija dužna je provesti odgovarajuće umanjenje vrijednosti izloženosti i klasificirati te izloženosti u odgovarajuću rizičnu skupinu, i to:
1) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 90 dana do 180 dana, kreditna institucija dužna je provesti umanjenja vrijednosti od minimalno 2% izloženosti,
2) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 180 dana do 270 dana, kreditna institucija dužna je provesti umanjenje vrijednosti veće od 30% izloženosti,
3) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 270 dana do 365 dana, kreditna institucija dužna je provesti umanjenje vrijednosti veće od 70% izloženosti,
4) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 365 dana, kreditna institucija dužna je provesti umanjenje vrijednosti u visini od 100% izloženosti.
(10) Pri procjeni umanjenja vrijednosti za izloženosti iz članka 8. ove Odluke kod kojih se procjena provodi na skupnoj osnovi kreditna institucija dužna je primijeniti kriterije iz stavka 9. ovog članka.
(11) Ako kreditna institucija na temelju pogoršane kreditne sposobnosti dužnika utvrdi veći gubitak od onog koji proizlazi iz stavka 9. ovog članka, dužna je provesti umanjenje vrijednosti u visini takvog, većega gubitka.
(12) Iznimno od stavka 10. ovoga članka kreditna institucija koja ima razvijenu internu metodologiju koja bolje odražava rizik izloženosti za koje se procjena umanjenja provodi na skupnoj osnovi može za te izloženosti procjenu umanjenja provoditi primjenom vlastite interne metodologije.

 
2.2. PONOVNA PROCJENA IZLOŽENOSTI

Ponovna procjena izloženosti

Članak 13.

 

(1) Tijekom trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija dužna je redovito, a najmanje svaka tri mjeseca, ponovo procjenjivati rizičnost izloženosti te umanjenje vrijednosti i rezerviranja.
(2) U slučaju da ponovnom procjenom izloženost prethodno klasificirana u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju zadovolji kriterije za klasifikaciju u rizičnu skupinu A, ona se može klasificirati u rizičnu skupinu A tek nakon razdoblja od najmanje tri mjeseca. Kreditna institucija može te izloženosti klasificirati u rizičnu skupinu A ako utvrdi da više ne postoje uvjeti zbog kojih je izloženost bila svrstana u status neispunjavanja obveza te pritom:
1) uzeti u obzir ponašanje dužnika tijekom razdoblja iz prve rečenice ovog stavka,
2) uzeti u obzir financijsko stanje dužnika tijekom razdoblja iz prve rečenice ovog stavka,
3) nakon proteka razdoblja iz prve rečenice ovog stavka provesti procjenu kreditne sposobnosti dužnika.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka postupanje s restrukturiranim izloženostima propisano je člankom 14. ove Odluke.

 
Postupak s restrukturiranim izloženostima

Članak 14.

 

(1) Kreditna institucija dužna je propisati kriterije postupanja:
1) pri restrukturiranju izloženosti, uzimajući u obzir odredbe stavaka 2. i 3. ovog članka i
2) s restrukturiranim izloženostima za vrijeme cijelog vijeka trajanja kreditnog odnosa, uzimajući u obzir odredbe stavaka od 4. do 6. ovog članka.
(2) Restrukturirane izloženosti iz članka 6. stavka 6. ove Odluke koje su prije restrukturiranja bile raspoređene u rizičnu skupinu A kreditna institucija dužna je klasificirati najmanje u rizičnu podskupinu B-1.
(3) Kod restrukturiranja koje neće vjerojatno rezultirati umanjivanjem financijske obveze dužnika, kreditna institucija dužna je procijeniti postoje li kod takvih izloženosti druge naznake vjerojatnosti da dužnik neće u cijelosti podmiriti svoje obveze. Ako kreditna institucija opravdano sumnja da dužnik neće svoje obveze pravodobno podmiriti u cijelosti u skladu s aranžmanom o restrukturiranju, dužna je smatrati da se dužnik nalazi u statusu neispunjavanja obveza, a osobito ako mu je pri restrukturiranju odobrila:
1) veliko jednokratno plaćanje predviđeno za kraj plana otplate,
2) nepravilan plan otplate u kojemu su na početku plana otplate predviđeni znatno niži iznosi plaćanja,
3) veliko razdoblje počeka na početku plana otplate ili
4) izloženosti prema dužniku više su puta bile restrukturirane.
(4) Restrukturirane izloženosti koje su prije restrukturiranja bile raspoređene u jednu od podskupina rizične skupine B kreditna institucija dužna je klasificirati u rizičnu podskupinu u koju je bio raspoređen prije restrukturiranja ili lošiju.
(5) Restrukturirane izloženosti iz stavka 2. i 3. ovog članka kreditna institucija može klasificirati u rizičnu skupinu A nakon razdoblja od najmanje 12 mjeseci ako je kreditna institucija na temelju procjene kreditne sposobnosti dužnika zaključila da izloženost zadovoljava sljedeće uvjete:
1) financijski položaj dužnika zasnovan je na pouzdanim novčanim tokovima,
2) uspostavljena je uredna otplata restrukturiranih izloženosti u razdoblju od najmanje 12 mjeseci i tijekom tog razdoblja dužnik je izvršio značajno plaćanje,
3) ne postoje dospjela nepodmirena potraživanja po izloženosti u skladu s otplatnim planom koji se primjenjuje u skladu s aranžmanom o restrukturiranju,
4) u smislu ovog članka pod urednom otplatom, odnosno urednim podmirivanjem dospjelih obveza po izloženosti smatra se da dužnik nije u kašnjenju duljem od 30 dana.
(6) Razdoblje od najmanje 12 mjeseci iz prethodnog stavka ovog članka počinje posljednjim od sljedećih događaja:
1) trenutak uvođenja mjera restrukturiranja izloženosti,
2) kraj razdoblja počeka uključenog u aranžman o restrukturiranju izloženosti.
(7) Nakon razdoblja iz prethodnog stavka aktivira se novo razdoblje od 24 mjeseca unutar kojeg izloženost ni u kojem trenutku ne može biti u kašnjenju duljem od 30 dana s materijalno značajnim iznosom. U protivnom kreditna institucija dužna je restrukturiranu izloženosti ponovo klasificirati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju.

 
3. KLASIFIKACIJA IZVANBILANČNIH STAVKI

Klasifikacija izvanbilančnih stavki

Članak 15.

 

(1) U odgovarajuće rizične skupine klasificiraju se izvanbilančne stavke na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku zbog nemogućnosti povrata novčanih odljeva koji mogu nastati odnosno koji nastaju plaćanjem preuzetih izvanbilančnih obveza.
(2) Kreditna institucija dužna je pri procjeni rezerviranja za izvanbilančne stavke primjenjivati konverzijski faktor 1.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija koja na temelju internih metoda procjene konverzijskih faktora može dokazati da niži konverzijski faktor adekvatno odražava rizik određenih izvanbilančnih stavki, može primijeniti interne konverzijske faktore pri procjeni rezerviranja za izvanbilančne stavke.

 
Rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po izvanbilančnim stavkama

Članak 16.

 

Iznos rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama klasificiranima u rizične skupine A, B i C knjiži se na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojemu je gubitak utvrđen te u korist odgovarajućega računa rezerviranja u pasivi bilance.

 
4. ADEKVATNI INSTRUMENTI OSIGURANJA

Prvorazredni instrumenti osiguranja

Članak 17.

 

(1) Instrumenti osiguranja koji se mogu pri klasifikaciji izloženosti priznati kao prvorazredni jesu:
1) stavke iz članka 197. stavka 1. točaka (a), (b), (c), (d), (e) i (g) Uredbe (EU) br. 575/2013,
2) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale su ih središnje države, središnje banke i agencije za kreditiranje izvoza iz članka 197. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i
3) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale su ih kreditne institucije koje imaju kreditnu procjenu utvrđenu u skladu s člankom 197. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.
(2) Ako vrijednosni papiri iz stavka 1. točke 1. ovog članka imaju dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, kreditna institucija dužna je primijeniti manje povoljnu procjenu. U slučaju da predmetni vrijednosni papiri imaju više od dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, kreditna je institucija dužna izdvojiti dvije najpovoljnije kreditne procjene i primijeniti onu koja je manje povoljna.
(3) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka osim dužničkih vrijednosnih papira iz članka 197. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju se i stavke iz članka 197. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 u skladu s Odlukom o provedbi Uredbe (EU) br. 575/2013 u dijelu vrednovanja imovine i izvanbilančnih stavki te izračunavanja regulatornoga kapitala i kapitalnih zahtjeva (»Narodne novine«, br. 160/2013., 140/2015. i 113/2016.).
(4) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira institucija osim dužničkih vrijednosnih papira iz članka 197. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju se i stavke iz članka 197. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(5) U smislu ove Odluke prvorazrednim instrumentima osiguranja potraživanja smatraju se i ostali instrumenti čija se kvaliteta može izjednačiti s kvalitetom pojedinačno navedenih instrumenata osiguranja iz stavaka 1., 3. i 4. ovog članka.

 
Primjereni instrumenti osiguranja u obliku nekretnina i pokretnina

Članak 18.

 

(1) Primjerene instrumente osiguranja naplate u obliku nekretnine ili pokretnine kreditna institucija može uzeti u obzir pri klasifikaciji izloženosti ako raspolaže cjelokupnom potrebnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je ta nekretnina ili pokretnina učinkovit i prikladan sekundarni izvor naplate. Instrument osiguranja u obliku nekretnine ili pokretnine ima ova obilježja ako kreditna institucija ima dokaze da postoji tržište koje omogućuje brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja.
(2) Pri procjeni budućih novčanih tokova s osnove naplate iz nekretnina i pokretnina kreditna institucija dužna je primijeniti odgovarajuće faktore umanjenja u odnosu na tržišnu vrijednost i odgovarajući interno procijenjeni rok naplate. Faktori umanjenja i rok naplate trebaju uvažavati praksu kreditne institucije i dosadašnje iskustvo u naplati iz primjerenih instrumenata osiguranja, uvjete u gospodarskom i pravnom okružju u kojima kreditna institucija posluje te odgovarajuća obilježja instrumenta osiguranja. Pri utvrđivanju visine faktora umanjenja i duljine roka naplate kreditna institucija dužna je uvažavati činjenicu da različite vrste instrumenata osiguranja odražavaju različitu visinu rizika.
(3) Faktori umanjenja i rok naplate iz stavka 2. ovog članka ne mogu biti manji od minimalnih referentnih vrijednosti iz Priloga 1., koji je sastavni dio ove Odluke.
(4) Kreditne institucije dužne su najmanje jednom godišnje revidirati valjanost pretpostavki o inicijalno utvrđenom roku naplate te ih korigirati ako je potrebno.
(5) Kreditna institucija može svakog tromjesečja smanjiti rok naplate u skladu s protekom vremena tek nakon poduzetih radnji za realizaciju instrumenta osiguranja, ako procijeni da se realizacija naplate odvija u skladu s prvobitno procijenjenim rokom. Navedeno smanjenje moguće je provesti samo u slučajevima kada kreditna institucija može dokazati izvjesnost novčanih tokova uz odgovarajuću dokumentaciju te kada se može pouzdano izmjeriti konačni rok namire i ukupan iznos novčanih tokova koji će s te osnove pritjecati u kreditnu instituciju.
(6) Kreditna institucija dužna je pri procjenjivanju novčanih tokova, a nakon utvrđivanja sadašnje vrijednosti u skladu s odredbama ove Odluke, uzeti u obzir onaj dio vrijednosti instrumenta osiguranja u obliku nekretnine koji ostane nakon oduzimanja svih obveza osiguranih istom nekretninom, a koje su u zemljišnim knjigama upisane prije u prvenstvenom redu ili nakon oduzimanja proporcionalnog dijela obveza koje se nalaze u istom prvenstvenom redu s potraživanjem kreditne institucije.
(7) Kao vrijednost instrumenta osiguranja u obliku nekretnina uzima se procjena tržišne vrijednosti nekretnine koju je izradio neovisni procjenitelj u skladu s propisima kojima se uređuje procjena vrijednosti nekretnina.
(8) Kreditna institucija dužna je imati sljedeću dokumentaciju u vezi s nekretninom koja služi kao instrument osiguranja potraživanja:
1) javnobilježnički sporazum o uknjižbi hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava vlasništva nad određenom nekretninom,
2) rješenje suda o dozvoli uknjižbe hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava vlasništva nad određenom nekretninom u zemljišnim knjigama,
3) ažurirani zemljišnoknjižni izvadak, s uknjiženom hipotekom ili fiducijarnim prijenosom prava vlasništva,
4) policu osiguranja određene nekretnine koja je vinkulirana u korist kreditne institucije (osim kad je nekretnina neizgrađeno zemljište) i
5) procjenu vrijednosti izrađenu od neovisnog procjenitelja i, ako je primjenjivo, kupoprodajni ugovor za određenu nekretninu.
(9) Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija dužna je kontinuirano pratiti vrijednost nekretnina koje služe kao instrument osiguranja njezinih izloženosti, i to za poslovne nekretnine najmanje jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Kreditna institucija dužna je pratiti vrijednost nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni znatnim promjenama. Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanja potrebe ponovne procjene kreditna institucija može se koristiti statističkim metodama. Ako kreditna institucija na temelju praćenja utvrdi da bi moglo doći do znatnog smanjenja vrijednosti nekretnina u odnosu na uobičajene tržišne cijene, dužna je od neovisnog procjenitelja zatražiti provođenje ponovne procjene njihove vrijednosti.
(10) Za izloženosti koje čine više od pet posto regulatornoga kapitala kreditne institucije ili prelaze iznos od 20 milijuna kuna (ovisno o tome što je niže), kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj izvrši procjenu vrijednosti nekretnina najmanje svake treće godine.
(11) Kreditna institucija pri izračunu umanjenja vrijednosti bilančne izloženosti i rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama može upotrijebiti pokretninu kao adekvatni instrument osiguranja naplate ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1) postoji likvidno tržište koje omogućuje brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja,
2) dostupne su tržišne cijene dotične pokretnine,
3) ispunjeni su operativni uvjeti za izvršenje prodaje,
4) ugovor o osiguranju omogućuje namiru iz instrumenta osiguranja u prihvatljivom razdoblju,
5) postoji pravo prvenstva u redoslijedu naplate u odnosu na ostale vjerovnike,
6) postoji primjerena kontrola vrijednosti instrumenta osiguranja najmanje jedanput godišnje, a češće u slučaju znatnijih promjena cijena na tržištu,
7) ugovor o kreditu odnosno izvanbilančnoj obvezi sadržava opis instrumenta osiguranja,
8) kreditna institucija ima popis prikladnih vrsta instrumenata osiguranja u obliku pokretnina te je u svojem internom aktu utvrdila postupke i procedure glede potrebnog pokrića za pojedinu vrstu instrumenta osiguranja, uključujući i omjer vrijednosti potraživanja i instrumenta osiguranja,
9) kreditna institucija ima u svojim kreditnim politikama utvrđene zahtjeve vezane uz opseg izloženosti prema dužniku, zahtjeve glede pravodobnog unovčenja instrumenta osiguranja i glede prikladnosti cijene ili tržišne vrijednosti instrumenta osiguranja,
10) početna procjena vrijednosti dotične pokretnine i sljedeće procjene vrijednosti moraju u cijelosti uzimati u obzir umanjenje vrijednosti pokretnine i zastarjelost procjene,
11) kreditna institucija ima uspostavljene postupke za pravnu provjeru valjanosti zaloga nad dotičnim pokretninama
12) zalog mora biti upisan u registar založnih prava nad pokretninama pri instituciji nadležnoj za vođenje tog registra i
13) pokretnina je osigurana policom osiguranja vinkuliranom u korist kreditne institucije.
(12) Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj provede procjenu vrijednosti pokretnina najmanje svake treće godine za pokretnine čija je vrijednost pri ugovaranju instrumenta osiguranja bila veća od 3 milijuna kuna. Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisna procjena navedenih pokretnina nije starija od 3 godine. Za ostale instrumente osiguranja u obliku pokretnina na temelju kojih se procjenjuju novčani tokovi te se uzimaju u obzir pri izračunu umanjenja izloženosti, kreditna institucija kao vrijednost pokretnine može uzeti kupoprodajnu vrijednost umanjenu za amortizaciju, vrijednost pokretnine iz police osiguranja ili tržišnu vrijednost koja je lako dostupna, transparentna i utvrđena u skladu sa standardima struke.

 
Ostali primjereni instrumenti osiguranja

Članak 19.

 

(1) Osim instrumenata iz članka 18. ove Odluke kao primjerene instrumente osiguranja kreditna institucija može priznati i dužničke vrijednosne papire institucija koji nemaju kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, ali samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 197. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(2) Kreditna institucija može udjele u investicijskim fondovima priznati kao primjereni instrument osiguranja ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 197. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(3) Za potrebe ove Odluke na udjele u investicijskim fondovima primjenjuju se odredbe članka 197. stavka 5. podstavaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(4) Kreditna institucija može dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks priznati kao primjereni instrument osiguranja.
(5) Pri procjeni budućih novčanih tokova s osnove naplate iz dionica ili konvertibilnih obveznica iz stavka 4. ovog članka kreditna institucija dužna je primijeniti odgovarajuće faktore umanjenja u odnosu na tržišnu cijenu, uzimajući u obzir količinu i učestalost trgovanja određenim dionicama ili konvertibilnim obveznicama, dosadašnje iskustvo u naplati iz dionica ili konvertibilnih obveznica, uvjete u gospodarskom i pravnom okružju u kojima kreditna institucija posluje te odgovarajuća obilježja dionica ili konvertibilnih obveznica.
(6) Ostalim primjerenim instrumentima osiguranja potraživanja osim navedenih u stavcima 1. i 2. ovog članka smatraju se police osiguranja kreditnih potraživanja i police životnog osiguranja s otkupnom vrijednošću te ostali instrumenti čija se kvaliteta na temelju odgovarajućih dokaza može izjednačiti s kvalitetom instrumenata osiguranja iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

 
5. IZVJEŠTAVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Sadržaj izvještaja i rokovi izvještavanja

Članak 20.

 

(1) Kreditna institucija dužna je izvještavati Hrvatsku narodnu banku o stanju izloženosti klasificiranih u rizične skupine prema odredbama ove Odluke.
(2) Izvještaje iz stavka 1. ovog članka kreditna je institucija dužna dostavljati u obliku, na način i u rokovima propisanima odlukom kojom se uređuju supervizorski izvještaji kreditnih institucija i Odlukom o statističkom i bonitetnom izvješćivanju.

 
6. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

 

(1) Na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija (»Narodne novine«, br. 41A/2014. i 28/2017.).
(2) Ukupno umanjenje po izloženostima klasificiranima u rizične podskupine A-1 i A-2 u razdoblju do 31. prosinca 2018. ne može iznositi manje od 0,8% iznosa bruto knjigovodstvene vrijednosti izloženosti u tim rizičnim podskupinama, osim na financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit.

 
Članak 22.
 

Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 1. siječnja 2018.
 

PRILOG 1.

PRIKAZ INSTRUMENATA OSIGURANJA
S PRIPADAJUĆIM FAKTORIMA UMANJENJA I OČEKIVANIM ROKOM NAPLATE
(referentne vrijednosti za potrebe procjene očekivanih budućih novčanih tokova po izloženostima klasificirane u rizične skupine B i C)

 

R. br. Naziv podvrste instrumenta
osiguranja
Faktor umanjenja (%) Rok naplate (godine)
1 Stambeni objekti* 10 2
2 Zgrade sa stanovima za prodaju i/ili iznajmljivanje** 20 2,5
3 Poslovni objekti (uredi) 20 2
4 Poslovni prostori (trgovački centri, skladišta, dućani, autokuće...) 30 2,5
5 Industrijski objekti (tvornice, industrijski pogoni, zgrade, farme...) 50 4,5
6 Poljoprivredne nekretnine (mlinovi, silosi...) 40 2,5
7 Građevinsko zemljište 20 1,5
8 Poljoprivredno zemljište 40 2
9 Turistički objekti 20 2
10 Pravo građenja 30 2,5
11 Nedovršene komercijalne površine – poslovna namjena 50 2
12 Nedovršene komercijalne površine – stambena/mješovita namjena 40 2
13 Nedovršene turističke površine 20 2
  POKRETNINE***    
14 Oprema i uređaji opće namjene 60 3
15 Oprema i uređaji specifične namjene 60 3
16 Osobni automobili 60 1
17 Vozila (poslovna) 60 1,5
18 Brodovi 60 2
19 Avioni ili helikopteri 60 5
20 Zalihe koje nisu pod kontrolom kreditne institucije 70 1
21 Zalihe koje su pod kontrolom kreditne institucije (zaključane i ključ u kreditnoj instituciji) 60 1
22 Dragocjeni metali, umjetnička djela – koji nisu deponirani u kreditnoj instituciji 60 1
23 Dragocjeni metali, umjetnička djela – deponirani u kreditnoj instituciji 40 1
24 Građevinski strojevi 60 3
25 Proizvodni strojevi 60 3
26 Poljoprivredni strojevi 60 3

 

 

Napomene:

* pojedinačni stanovi

** uz uvjet da je zgrada dovršena i ima uporabnu dozvolu

*** uz uvjet da imaju važeću policu osiguranja

Upisani tereti odbijaju se nakon utvrđivanja sadašnje vrijednosti.

 
Podjeli:
Kategorija propisa:

Newsletter

Hosted by Mydataknox