PROPISI.hr
ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE - urednički pročišćeni tekst, NN br. 70/2005, 139/2008 i 57/2011
NAPOMENA: Propisi na ovom portalu ažuriraju se dnevno te su prikazani samo oni propisi koji su trenutno važeći!
>>> vidi cijeli zakon (grafički uređen) OVDJE
(Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 70/05, 139/08 i 57/11)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti.
(2) Priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost.
Članak 2.
Priroda i prirodne vrijednosti od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.
Članak 3.
Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:
– očuvati i obnoviti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,
– utvrditi i pratiti stanje prirode,
– osigurati sustav zaštite prirodnih vrijednosti radi njihova trajnoga očuvanja,
– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,
– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika, te očuvanju klime,
– spriječiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti,
– osigurati pravo građana na zdrav život, odmor i razonodu u prirodi.
Članak 4.
Zaštita i očuvanje prirode temelji se na načelima:
– svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,
– neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo,
– u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela, mjere i uvjete zaštite prirode,
– zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka štete,
– javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode, pravo na pravodobno obavješćivanje o štetama u prirodi i o poduzetim mjerama za njihovo uklanjanje, te pravo na mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o prirodi.
Članak 5.
(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti.
(2) Zaštita prirode provodi se osobito:
– utvrđivanjem i procjenom stanja sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti,
– provedbom mjera zaštite prirode,
– unošenjem uvjeta i mjera zaštite prirode u dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnoga gospodarstva i drugih djelatnosti od utjecaja na prirodu,
– izradom izvješća o stanju prirode, donošenjem i provedbom strategije, programa, akcijskih planova i planova upravljanja,
– utvrđivanjem prirodnih vrijednosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti,
– uspostavom sustava upravljanja prirodnim vrijednostima i zaštićenim prirodnim vrijednostima,
– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode,
– poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,
– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode,
– poticanjem i promicanjem zaštite prirode, te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.
Članak 6.
(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se samo za vrijeme trajanja navedenih okolnosti.
Članak 7.
U ovome Zakonu u uporabi su pojmovi sa sljedećim značenjem:
1. biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava,
2. certifikacija šuma je postupak u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđenu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu,
3. crveni popis ugroženih svojti je popis divljih svojti, raspoređenih po kategorijama ugroženosti,
4. derivat je organski ili anorganski produkt živih organizama (slonova kost, jelenji rogovi i dr.),
5. divlje svojte biljaka, gljiva i životinja su sve vrste i podvrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije nasljednog materijala tehnikama moderne biotehnologije,
6. doprirodni uvjeti su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,
7. ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti koju čine ekološki značajna područja za Republiku Hrvatsku, a uključuju i ekološki značajna područja Europske unije Natura 2000,
8. ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog i čine dio ekološke mreže,
9. ekološki značajno područje je područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
10. endem je svojta čije rasprostranjenje je ograničeno na određeno područje,
11. fosili predstavljaju sačuvane cjeline, dijelove, ili tragove izumrlih organizama i njihovih životnih aktivnosti,
12. genetska raznolikost je raznolikost gena između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija,
13. geološka baština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao što su geološke, geomorfološke, hidrogeološke pojave i objekti te paleontološki i mineraloški nalazi koji čine sastavni dio krajobraza,
13.a geološka raznolikost (georaznolikost) jesu sve vrste stijena, minerala, fosila i reljefni oblici te procesi koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,
13.a geološka raznolikost (georaznolikost) jesu sve vrste stijena, minerala, fosila i reljefni oblici te procesi koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja,
14. invazivna strana vrsta je strana vrsta čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku raznolikost,
15. javni interes je interes za Republiku Hrvatsku ili interes građana (stanovnika) jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave,
15.a krajobraz znači određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, kao što su prirodni ili kultivirani predjel kopna ili kopna i mora,
15.b kompenzacijski uvjeti su mjere koje se određuju radi osiguranja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže,
16. krš je jedinstven oblik reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim značajkama, u kojem je podzemno vodno otjecanje znatno bogatije od nadzemnog, u kojem se površinske razvodnice znatno razlikuju od podzemnih i u kojem se javljaju posebni površinski (škrape, ponikve, uvale, polja u kršu i dr.) i podzemni oblici (špilje i jame) u tektonski razlomljenim karbonatnim, evaporitnim ili gipsanim stijenama,
17. minerali su samorodni homogeni kemijski elementi ili spojevi u vidu kristalizirane ili amorfne tvari, određene strukture, oblika i sastava. Minerali u smislu ovoga Zakona nisu mineralne sirovine,
18. ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode,
19. Ministarstvo – središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode,
20. oblikovana priroda je dio prirode koju je čovjek oblikovao s namjenom odgoja, obrazovanja, oblikovanja krajobraznih elemenata ili s kojom drugom svrhom, a koji je značajan za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti (npr. drvoredi, parkovi, botanički vrtovi, arboretumi i drugo),
21. obnavljanje prirode je skup stručnih mjera i radnji kojima se narušeno stanje biološke i krajobrazne raznolikosti vraća u stanje blisko izvornom,
22. očuvanje prirode je svaki postupak, koji se obavlja radi održavanja i poboljšanja stanja očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti,
23. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način i u obujmu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja,
24. oštećenje prirode je stanje prirode, kada su ljudskim djelovanjem promijenjeni prirodni procesi u tolikoj mjeri da je narušena prirodna ravnoteža ili su uništene prirodne vrijednosti,
25. planovi gospodarenja prirodnim dobrima su na temelju posebnih zakona propisane planske osnove za upravljanje, gospodarenje i korištenje prirodnim dobrima u gospodarske, socijalne i ekološke namjene,
25.a plan i program je svaki plan ili program podložan pripremi i/ili usvajanju na državnoj, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj razini, ili koji je izvršno tijelo pripremilo za donošenje u zakonodavnoj proceduri Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvatske te koji je uređen zakonom ili provedbenim propisom, uključujuči i planove i programe o izmjenama i dopunama tih planova i programa,
25.a plan i program je svaki plan ili program podložan pripremi i/ili usvajanju na državnoj, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj razini, ili koji je izvršno tijelo pripremilo za donošenje u zakonodavnoj proceduri Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvatske te koji je uređen zakonom ili provedbenim propisom, uključujuči i planove i programe o izmjenama i dopunama tih planova i programa,
26. ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) je ponovno naseljavanje neke svojte u područje iz kojeg je ranije izumrla, a u ekološkom sustavu još postoje približno jednaki ekološki uvjeti kao i prije izumiranja,
27. populacija je skupina prostorno i vremenski povezanih primjeraka iste vrste, u kojoj se one međusobno razmnožavaju,
28. povoljno stanje vrste ili stanišnoga tipa je stanje koje u predvidljivoj budućnosti osigurava opstanak te vrste ili stanišnoga tipa,
29. praćenje stanja (monitoring) je osmišljeno i sustavno praćenje stanja prirode, odnosno sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti,
29.a prevladavajući javni interes je interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Država, ili jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave sukladno svojem statutu,
29.a prevladavajući javni interes je interes u pitanjima zaštite prirode koji iskazuje Država, ili jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave sukladno svojem statutu,
30. prirodna dobra su sve sastavnice prirode koje čovjek koristi u gospodarske svrhe; prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra, vode, obnovljivo tlo),
31. prirodna ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića među sobom i s njihovim staništem. Prirodna ravnoteža je narušena, kada se poremeti kvantitativna ili kvalitativna struktura životnih zajednica, ošteti ili uništi stanište, uništi ili promijeni sposobnost djelovanja ekološkog sustava, prekine međusobna povezanost pojedinih ekoloških sustava, ili prouzroči znatnija izoliranost pojedinih populacija,
32. prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugoga javnog interesa,
33. prirodnina je svaka izvorna sastavnica prirode (npr. biljka, gljiva, životinja, mineral, fosil, stijena, voda, zrak, tlo i drugo),
34. rizik za prirodu je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu prirodi,
35. sigovine su nakupine minerala u podzemnim prostorima različitih oblika (stalaktiti, stalagmiti, stalagnati, helektiti i dr.),
36. speleološki objekti su prirodno formirane podzemne šupljine duže od pet metara u koje može ući čovjek, a dimenzije ulaza su im manje od dubine ili dužine objekta (špilje, jame, ponori, estavele i dr.),
37. speleološki katastar je dio baze podataka o speleološkim objektima i sastavni dio baze podataka o zaštićenim prirodnim vrijednostima,
38. stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip,
39. strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem,
40. stupica je sredstvo namijenjeno za zadržavanje ili hvatanje životinja kojim se sprječava njihovo slobodno kretanje,
41. svojta je klasifikacijska jedinica bilo koje razine u taksonomiji (imenovanju) organizama (mikroorganizama, gljiva, biljaka i životinja), a u ovom Zakonu se odnosi na vrste i podvrste,
41.a trgovina je prodaja i kupovina, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti radi stjecanja dobiti, korištenje u svrhu stjecanja dobiti, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju ili prijevoz radi prodaje te najam i razmjena zaštićenih divljih svojti,
41.a trgovina je prodaja i kupovina, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti radi stjecanja dobiti, korištenje u svrhu stjecanja dobiti, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju ili prijevoz radi prodaje te najam i razmjena zaštićenih divljih svojti,
42. udomaćena vrsta je vrsta na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama,
43. unos s mora podrazumijeva unošenje u Republiku Hrvatsku bilo kakvog primjerka biljke ili životinje koji je uzet u morskom okruženju i unosi se izravno iz morskog okruženja koje nije pod jurisdikcijom niti jedne države, uključujući zračni prostor iznad mora te morsko dno i podzemlje ispod mora,
44. utjecajno područje je prostor izvan granica zaštićenog područja kojim se sprječava negativan utjecaj na zaštićeno područje,
45. uvođenje u prirodu (introdukcija) je namjerno ili nenamjerno naseljavanje odnosno unošenje vrsta ili podvrsta u ekološki sustav nekoga područja, u kojemu one nikad ranije nisu prirodno obitavale,
46. utočište za životinje je prostor, namijenjen privremenom boravku, odnosno liječenju bolesnih ili ranjenih životinja, odbačenih mladunaca koji sami još nisu sposobni preživjeti u prirodi, te životinja koje su bile oduzete vlasniku radi protupravnog zadržavanja u zatočeništvu, nedopuštene trgovine, izvoza, uvoza i radi drugih zakonom određenih razloga,
47. vlažna staništa uključuju područja močvarnih zemljišta, poplavnih šuma i cretova, krške hidrogeološke i hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara,
48. zahvat u prirodu je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode,
49. zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela utvrđenog ovim Zakonom, a odnose se na zaštitne kategorije (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume i spomenici parkovne arhitekture), zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte uključujući mrtve primjerke divljih svojti zaštićenih na temelju ovoga Zakona i međunarodnih ugovora, njihove dijelove i derivate, te zaštićene minerale i fosile;
50. zavičajna vrsta je vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekoga područja.
Il. ZAŠTIĆENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI
Članak 8.
(1) Zaštićene prirodne vrijednosti prema ovome Zakonu su:
1. zaštićena područja:
strogi rezervat,
nacionalni park,
posebni rezervat,
park prirode,
regionalni park,
spomenik prirode,
značajni krajobraz,
park-šuma,
spomenik parkovne arhitekture,
2. zaštićene svojte:
strogo zaštićena divlja svojta,
zaštićena divlja svojta,
zaštićena zavičajna udomaćena svojta,
3. zaštićeni minerali, sigovine i fosili.
(2) Zaštićene prirodne vrijednosti raspoređuju se u razrede:
međunarodnog značenja,
državnog značenja,
lokalnog značenja.
(3) Raspored u razrede utvrđuje Ministarstvo na temelju stručnog vrednovanja zaštićene prirodne vrijednosti.
1. Zaštićena područja
Članak 9.
(1) Zaštićena područja mogu se prekogranično povezivati sa zaštićenim područjima druge države.
(2) Plan upravljanja i mjera zaštićenog područja koje je prekogranično povezano, sporazumno se utvrđuje s nadležnim tijelom države u kojoj se nalazi prekogranični dio zaštićenog područja.
Strogi rezervat
Članak 10.
(1) Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode, znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost, praćenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa.
(2) Za istraživanje te posjećivanje strogog rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva.
(3) U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti.
Nacionalni park
Članak 11.
(1) Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti.
(2) Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.
(3) U nacionalnom parku su dopuštene radnje i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode.
(4) U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara.
(5) U nacionalnom parku dopušteno je obavljanje ugostiteljsko--turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja i razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan način, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(6) Djelatnosti iz stavka 5. ovoga članka mogu se ograničiti radi očuvanja izvornosti prirode nacionalnog parka.
Posebni rezervat
Članak 12.
(1) Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog značenja i namjene.
(2) Posebni rezervat može biti: floristički, mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u moru i dr.
(3) U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom (branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, uvođenje novih bioloških svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog korištenja i slično).
(4) U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom.
(5) Posjećivanje i razgledavanje posebnog rezervata može se zabraniti ili ograničiti mjerama zaštite.
(6) Aktom o proglašenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zaštititi različite vrijednosti zbog kojih se proglašava rezervat (ornitološko-ihtiološki, geološko-hidrološki i dr.).
Park prirode
Članak 13.
(1) Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.
(2) U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.
(3) Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u parku prirode utvrđuje se uvjetima zaštite prirode.
Regionalni park
Članak 14.
(1) Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi.
(2) U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga.
(3) Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u regionalnom parku utvrđuje se uvjetima zaštite prirode.
Spomenik prirode
Članak 15.
(1) Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.
(2) Spomenik prirode može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki i dr.); geomorfološki (špilja, jama, soliterna stijena i dr.), hidrološki (vodotok, slap, jezero i dr.), botanički (rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.
(3) Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti.
Značajni krajobraz
Članak 16.
(1) Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno ovome Zakonu.
(2) U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.
Park-šuma
Članak 17.
(1) Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, veće krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji.
(2) U park-šumi su dopušteni samo oni zahvati i radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje.
Spomenik parkovne arhitekture
Članak 18.
(1) Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost.
(2) Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen.
2. Zaštićene svojte
Članak 19.
(1) Divlje svojte koje su ugrožene ili rijetke, zaštićuju se kao strogo zaštićene svojte i zaštićene svojte.
(2) Strogo zaštićenom svojtom može se utvrditi:
– divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske,
– usko rasprostranjeni endem,
– divlja svojta zaštićena na temelju međunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi, potvrđenog od Republike Hrvatske.
(3) Zaštićenom svojtom može se utvrditi:
– zavičajna divlja svojta koja je osjetljiva ili rijetka, i ne prijeti joj izumiranje na području Republike Hrvatske,
– divlja svojta koja nije ugrožena, ali je radi njezina izgleda lako moguće zamijeniti s ugroženom divljom svojtom,
– divlja svojta na temelju međunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi.
(4) Zaštićenom zavičajnom udomaćenom svojtom može se utvrditi ona ugrožena baštinjena biljna sorta i/ili životinjska pasmina koja se razvila kao posljedica tradicionalnog uzgoja i čini dio hrvatske prirodne baštine.
(5) Na pitanja zaštite zaštićenih divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se posebni propisi.
3. Zaštićeni minerali, sigovine i fosili
Članak 20.
(1) Zaštićenim mineralom može se utvrditi onaj mineral, nakupine minerala i sigovine koji zbog svoje rijetkosti, izuzetne veličine ili izgleda, ili izvanrednoga znanstvenog značenja predstavlja prirodnu vrijednost u smislu ovoga Zakona.
(2) Zaštićenim fosilom može se utvrditi onaj fosil koji zbog svoje rijetkosti, izuzetne veličine ili izgleda, ili izvanrednoga znanstvenog značenja predstavlja prirodnu vrijednost u smislu ovoga Zakona.
(3) Minerali, sigovine i fosili vlasništvo su Republike Hrvatske.
(4) Zabranjeno je uništavati zaštićene minerale, sigovine i fosile te oštećivati njihova nalazišta.
III. POSTUPAK PROGLAŠAVANJA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH VRIJEDNOSTI
1. Zaštićena područja
Članak 21.
(1) Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: Sabor) zakonom.
(2) Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) uredbom na prijedlog Ministarstva.
(3) Regionalni park, značajni krajobraz i park-šumu koji se nalaze na području županije ili Grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva.
(4) Spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture koji se nalaze na području županije ili Grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5) Zaštićena područja iz stavka 3. i 4. ovoga članka koja se nalaze na području dvije ili više županija, proglašava Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva.
(6) Ako zaštitu iz stavka 3. i 4. ovoga članka predloži Ministarstvo, a odgovarajuće predstavničko tijelo ne donese akt o zaštiti u roku od tri mjeseca od primitka prijedloga, tu prirodnu vrijednost zaštićenom će proglasiti Vlada.
Članak 22.
(1) Prijedlog akta o proglašenju temelji se na stručnoj podlozi koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod), a kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštititi, način upravljanja tim područjem, te na izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem.
(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštićenog područja.
(3) O prijedlogu za proglašenje zaštićenog područja izvješćuje se javnost. Izvješćivanje javnosti podrazumijeva javni uvid u predloženi akt o proglašenju zaštićenog područja i stručnu podlogu s kartografskom dokumentacijom.
(4) Postupak javnog uvida za proglašenje nacionalnih parkova, parkova prirode, strogih rezervata i posebnih rezervata organizira i provodi Ministarstvo, a postupak javnog uvida za ostala zaštićena područja (spomenik prirode, regionalni park, značajni krajobraz, park-šumu i spomenik parkovne arhitekture) organizira i provodi županija ili Grad Zagreb.
(5) Javni uvid iz stavka 4. ovoga članka traje najmanje trideset dana.
(6) Predlagač akta o proglašenju zaštićenog područja dužan je očitovati se o podnesenim primjedbama prilikom javnog uvida, a podnesene primjedbe i očitovanja postaju sastavni dio dokumentacije na kojoj se temelji prijedlog za proglašenje.
(7) Obavijest o javnom uvidu objavljuje se u najmanje jednom javnom glasilu, a sadrži podatak gdje se može pregledati kartografska i druga dokumentacija u svezi s predloženom zaštitom.
Članak 23.
(1) Akt o proglašenju zaštićenog područja sadrži:
– naziv i kategoriju zaštićenog područja,
– prostorne granice zaštićenog područja,
– naznaku mjerila kartografskog prikaza,
– kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku, koji je sastavni dio akta o proglašenju.
(2) U cilju sprječavanja ugrožavanja zaštićenog područja aktom o proglašenju može se odrediti utjecajno područje koje je izvan zaštićenog područja i propisati mjere njegove zaštite.
Članak 24.
(1) Akt o proglašenju zaštićenog područja iz članka 21. stavka 1., 2. i 5. ovoga Zakona objavljuje se u »Narodnim novinama«, a akt o proglašenju iz članka 21. stavka 3. i 4. ovoga Zakona u službenom glasilu županije ili Grada Zagreba i u »Narodnim novinama«.
(2) Kartografski prikaz zaštićenog područja u analognom i digitalnom obliku čuva donositelj akta o proglašenju, a jedan primjerak akta i kartografskog prikaza obvezno se dostavlja Ministarstvu i Zavodu.
(3) Akt o proglašenju zaštićenog područja donositelj dostavlja nadležnom područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastar Grada Zagreba radi evidentiranja posebnog pravnog režima i nadležnom sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama, a za zaštićena područja koja proglašavaju Sabor i Vlada, akt o proglašenju zaštićenog područja nadležnom područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastar Grada Zagreba dostavlja Ministarstvo.
Članak 25.
(1) Ako nestanu obilježja zbog kojih je proglašeno zaštićeno područje, donositelj akta o proglašenju može donijeti akt o prestanku zaštite uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva, koja nije potrebna kada se akt o prestanku zaštite donosi zakonom ili uredbom Vlade.
(2) Akt o prestanku zaštite dostavlja se područnom uredu za katastar odnosno tijelu nadležnom za katastar Grada Zagreba radi brisanja iz evidencije posebnog pravnog režima i nadležnom sudu radi brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama.
Preventivna zaštita
Članak 26.
(1) Za područje za koje se stručnim obrazloženjem Zavoda utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja i/ili je pokrenut postupak radi stavljanja pod zaštitu utvrđuje se da je pod preventivnom zaštitom donošenjem rješenja o preventivnoj zaštiti. Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi Ministarstvo, a može se donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.
(2) Kada je temeljni fenomen područja koje se stavlja pod zaštitu voda, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo uz prethodno stručno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove vodnog gospodarstva.
(2) Kada je temeljni fenomen područja koje se stavlja pod zaštitu voda, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo uz prethodno stručno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove vodnog gospodarstva.
(3) Rješenjem o preventivnoj zaštiti utvrđuje se zaštićeno područje i rok na koji se određuje preventivna zaštita koji ne može biti dulji od tri godine od dana donošenja rješenja.
(4) Za vrijeme preventivne zaštite na prirodnu vrijednost primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.
(5) Rješenje o preventivnoj zaštiti dostavlja se nadležnom područnom uredu za katastar odnosno tijelu nadležnom za katastar Grada Zagreba radi evidentiranja posebnog pravnog režima i nadležnom sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.
2. Zaštićene svojte
Članak 27.
(1) Divlje svojte koje su ugrožene u smislu ovoga Zakona proglašava zaštićenim svojtama ili strogo zaštićenim svojtama Ministarstvo pravilnikom na prijedlog Zavoda na temelju procjene ugroženosti pojedinih svojti i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi.
(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi se na temelju crvenog popisa koji izrađuje Zavod.
Članak 28.
(1) Zavičajne udomaćene svojte koje su ugrožene u smislu ovoga Zakona utvrđuje i proglašava zaštićenim zavičajnim udomaćenim svojtama ministar na prijedlog Zavoda.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuju se i uzgojni ciljevi, pravila uzgoja i očuvanja čiste i zdrave genetske osnove, te načine korištenja ugroženih zavičajnih udomaćenih svojti koji nisu propisani posebnim zakonom, a može se donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.
3. Zaštićeni minerali, sigovine i fosili
Članak 29.
Minerale, sigovine i fosile utvrđuje i proglašava zaštićenim prirodnim vrijednostima ministar na prijedlog Zavoda.
4. Upisnik zaštićenih područja
Članak 30.
(1) Zaštićena područja upisuju se u Upisnik zaštićenih područja.
(2) Upisnik zaštićenih područja vodi Ministarstvo.
(3) Upis zaštićenih područja i brisanje iz Upisnika obavlja se na temelju akta o proglašenju te akta o prestanku zaštite.
(4) Podaci iz Upisnika zaštićenih područja su javni, osim ako se odredi da su podaci o položaju zaštićenog područja radi njegove zaštite tajni.
(5) Sadržaj i način vođenja Upisnika zaštićenih područja pravilnikom propisuje ministar.
IV. PROVOĐENJE ZAŠTITE I OČUVANJA PRIRODE
1. Opće mjere zaštite i očuvanja prirode
Članak 31.
(1) Vlasnici i nositelji prava na prirodninama dužni su dopustiti predstavnicima tijela nadležnih za obavljanje upravnih i/ili stručnih poslova zaštite prirode (u daljnjem tekstu: nadležna tijela) i od njih ovlaštenim osobama, obilazak i pregled tih prirodnina u svrhu istraživanja, prikupljanja stručnih podataka, te nadzora u provođenju propisanih uvjeta i mjera zaštite prirode.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se i na zaštićene prirodne vrijednosti.
Članak 32.
(1) Za organiziranje vožnje, vožnju i parkiranje vozila na motorni pogon (test vožnje, cross vožnje, off-road vožnje, športske, natjecateljske i promidžbene vožnje, i sl.) izvan svih vrsta cesta, na poljskim putovima i uređenim stazama potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva.
(2) U slučajevima obavljanja službene dužnosti, poljoprivrednih, šumarskih ili drugih dopuštenih djelatnosti, kada je to u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima, dopuštenje nije potrebno.
Članak 33.
Na zaštićenom području nije dopuštena prenamjena zemljišta koja nije sukladna dokumentu prostornog uređenja.
Članak 34.
(1) Sredstva za zaštitu bilja i mineralna gnojiva smiju se koristiti na temelju stručnih prosudbi i rezultata provjere cjelokupnog stanja na ugroženim vrstama, na prirodi prihvatljiv način, sukladno posebnim propisima.
(2) U slučaju osnovane sumnje da se uporabom sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva ugrožava biološka raznolikost ili prirodna vrijednost, odnosno da uporaba nije ekološki prihvatljiva, ministar će uz prethodno mišljenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva naredbom privremeno ograničiti ili trajno zabraniti uporabu sredstava za zaštitu bilja ili mineralnih gnojiva kojima se ugrožava biološka raznolikost ili prirodna vrijednost.
Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu i zahvati u prirodu
Članak 35.
(1) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu je postupak kojim se procjenjuje postoji li vjerojatnost da provedba plana, programa ili zahvata u područje ekološke mreže, samog ili s drugim planovima, programima ili zahvatima, može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže s obzirom na njezinu strukturu i funkcionalnost. (2) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu ne provodi se ako je plan, program ili zahvat neposredno povezan s upravljanjem područjem ekološke mreže.
Članak 36.
(1) Za planirani zahvat u područje ekološke mreže, koji sam ili s drugim zahvatima može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, ocjenjuje se prihvatljivost za ekološku mrežu sukladno ovom Zakonu.
(2) Za zahvat za koji je posebnim propisom kojim se uređuje procjena utjecaja zahvata na okoliš propisana obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš te za zahvat za koji je potreba procjene utvrđena u postupku ocjene o potrebi procjene, glavna ocjena o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu u odnosu na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže obavlja se u okviru obveznog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš.
(3) Za planove i programe čija provedba može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže obvezno se provodi ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu.
(4) Za planove i programe, za koje je zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša uređena obveza strateške procjene te za planove i programe za koje je potreba strateške procjene utvrđena u postupku ocjene o potrebi te procjene, glavna ocjena o prihvatljivosti plana i programa za ekološku mrežu u odnosu na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže obavlja se u okviru obveznog postupka strateške procjene plana i programa.
(5) Sadržaj, rok i način provedbe postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu u odnosu na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja mreže, kao i način obavješćivanja javnosti, ministar propisuje pravilnikom uz prethodnu suglasnost čelnika središnjeg tijela državne uprave za poslove zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Članak 37.
Postupak ocjene prihvatljivosti za područje ekološke mreže sastoji se od: prethodne ocjene prihvatljivosti (u daljnjem tekstu: prethodna ocjena), glavne ocjene prihvatljivosti s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti (u daljnjem tekstu: glavna ocjena), utvrđivanja prevladavajućega javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta.
Članak 37.a
(1) Ministarstvo provodi prethodnu ocjenu za područje ekološke mreže ako je ono ujedno i zaštićeno područje u kategoriji nacionalnog parka, parka prirode, posebnog rezervata, spomenika prirode te za zahvate koji se provode na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba i županije, kao i za zahvate za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove prostornog uređenja, zaštite okoliša i graditeljstva provodi postupak procjene utjecaja na okoliš i postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu.
(2) Upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba nadležno za poslove zaštite prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), na čijem teritoriju se nalazi područje ekološke mreže, provodi prethodnu ocjenu za područje ekološke mreže koja obuhvaća zaštićeno područje u kategoriji regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture, kao i za zahvate na području koje nije posebno zaštićeno i za koje upravno tijelo županije provodi postupak procjene utjecaja na okoliš i postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu. U postupku prethodne ocjene upravno tijelo dužno je zatražiti prethodno mišljenje Zavoda.
(3) Ako se u postupku prethodne ocjene iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da planirani zahvat nema značajan utjecaj na područje ekološke mreže, Ministarstvo odnosno upravno tijelo izdaje potvrdu o prihvatljivosti zahvata. Ako se utvrdi da zahvat može imati značajan utjecaj na područje ekološke mreže, Ministarstvo odnosno upravno tijelo donosi rješenje kojim određuje provedbu postupka glavne ocjene. Rješenje se dostavlja Ministarstvu.
(4) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka neće se donositi u slučaju kada se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša za zahvat provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš, odnosno ocjena o potrebi procjene. U tom slučaju Ministarstvo, odnosno upravno tijelo će umjesto rješenja izdati mišljenje o obvezi provedbe postupka glavne ocjene. U postupku koji će se provesti prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša, ovo mišljenje je obvezujuće pri donošenju rješenja o ocjeni potrebe procjene utjecaja zahvata na okoliš.
(5) Pobliži sadržaj akata iz ovoga članka propisuje se pravilnikom iz članka 36. stavka 5. ovoga Zakona.
Članak 37.b
(1) Glavnu ocjenu provodi Ministarstvo, odnosno upravno tijelo.
(2) Ako se glavnom ocjenom utvrdi da planirani zahvat nema štetan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, Ministarstvo, odnosno upravno tijelo, donosi rješenje o dopuštenju zahvata. Rješenjem se utvrđuju mjere ublažavanja štetnih posljedica na ekološku mrežu.
(3) U postupku glavne ocjene upravno tijelo dužno je zatražiti prethodno mišljenje Zavoda, a rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostaviti Ministarstvu.
(4) Ako se ocjenom o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu utvrdi da planirani zahvat ima štetan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja mreže, Ministarstvo, odnosno upravno tijelo, donosi rješenje kojim odbija zahtjev za izvođenje zahvata. Upravno tijelo svoje rješenje dostavlja Ministarstvu.
(5) Kada se glavna ocjena provodi u postupku procjene utjecaja na okoliš sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša, glavna ocjena se neće provoditi kao odvojeni postupak prema ovom Zakonu. U tom slučaju u postupku procjene utjecaja na okoliš, studija mora sadržavati sve podatke propisane za glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, sukladno pravilniku iz članka 36. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Rješenje iz stavka 2. i 4. neće se donositi u slučaju kada se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš. U tom slučaju rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš sadržavat će i ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu sukladno ovom Zakonu.
Članak 37.c
(1) Ako se ocjenom o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu utvrdi da planirani zahvat ima štetan utjecaj na mrežu i da nema drugih pogodnih mogućnosti, zahvat se ipak može provesti ako postoje imperativni razlozi prevladavajućega javnog interesa, uključujući one socijalne i gospodarske naravi.
(2) Stranka u postupku, ili zainteresirana strana, može Ministarstvu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja prevladavajućega javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta.
(3) Ako se utvrdi postojanje prevladavajućega javnog interesa iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi rješenje o dopuštenju provođenja planiranog zahvata. Rješenjem se utvrđuju kompenzacijski uvjeti u svrhu očuvanja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže.
(4) Ako se kompenzacijski uvjeti iz stavka 3. ovoga članka odnose na međunarodno ekološki značajno područje iz članka 60. ovoga Zakona, Ministarstvo će o kompenzacijskim uvjetima izvijestiti Europsku komisiju.
(5) Ako se ne utvrdi postojanje prevladavajućega javnog interesa, Ministarstvo će rješenjem odbiti zahtjev za provođenje zahvata.
(6) Iznimno, ako se na području ekološke mreže nalazi stanišni tip i/ili svojta iz Popisa posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i svojti, prevladavajući javni interes zbog kojega se prihvaća planirani zahvat može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi i javnu sigurnost, ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta od primarne važnosti za okoliš, ili na druge imperativne razloge prevladavajućega javnog interesa, o čemu rješenje donosi Vlada Republike Hrvatske uz sudjelovanje javnosti. Rješenjem se utvrđuju kompenzacijski uvjeti u svrhu očuvanja povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže. Ako se utvrdi postojanje drugih imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, a planirani zahvat će imati štetan utjecaj na ekološki značajno područje iz članka 60. ovoga Zakona, Vlada zahvat može odobriti samo uz prethodno pribavljeno mišljenje Europske komisije.
(7) Iznimno, u slučaju kada se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša za zahvat provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš, o prevladavajućem javnom interesu i kompenzacijskim uvjetima nadležna tijela iz stavka 3., 5. i 6. ovoga članka ne donose rješenje sukladno ovom Zakonu, već izdaju mišljenja koja su obvezujuća u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš.
(8) Popis iz stavka 6. ovoga članka donosi ministar.
Članak 37.d
(1) Za planove i programe za koje zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša nije obvezna strateška procjena ili ocjena o potrebi strateške procjene, a čija provedba može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, postupak ocjene prihvatljivosti za mrežu provodi Ministarstvo.
(2) Za planove i programe iz stavka 1. ovoga članka ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu provodi se u postupku izdavanja uvjeta, mjera i prethodne suglasnosti sukladno članku 123., 124. i 125. ovoga Zakona.
(3) Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu u odnosu na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja mreže, za planove i programe za koje je zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša utvrđena obveza strateške procjene i ocjene o potrebi strateške procjene, provodi se u skladu sa člankom 36. stavkom 4. i člankom 37. e ovoga Zakona.
Članak 37.e
(1) Za planove i programe iz članka 37.d. stavka 3. ovoga Zakona, za koje je zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša uređena obveza strateške procjene, prethodnu ocjenu za područje ekološke mreže provodi Ministarstvo.
(2) Za planove i programe iz članka 37.d. stavka 3. ovoga Zakona, za koje je zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša uređena obveza ocjene o potrebi strateške procjene, prethodna ocjena za područje ekološke mreže provodi se u okviru postupka ocjene o potrebi strateške procjene prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša.
(3) Ako se prethodnom ocjenom za plan i program iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da on može imati značajan utjecaj na područje ekološke mreže, Ministarstvo izdaje mišljenje kojim utvrđuje potrebu provedbe glavne ocjene za ekološku mrežu.
(4) Glavna ocjena za područje ekološke mreže provodi se u sklopu postupka strateške procjene prema posebnom propisu iz područja zaštite okoliša.
Članak 37.f
(1) Ako nositelj zahvata ne provede mjere ublažavanja iz članka 37.b stavka 2. i kompenzacijske uvjete iz članka 37.c stavka 3. i 6. ovoga Zakona, provest će ih nadležno tijelo na njegov trošak.
(2) Nadležno tijelo rješenjem utvrđuje obvezu nositelja zahvata na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja.
(3) Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
Članak 37.g
(1) Zahvati u prirodu planiraju se na način da se izbjegnu i na najmanju mjeru svedu oštećenja prirode.
(2) Tijekom izvođenja zahvata nositelj zahvata je dužan djelovati tako da u najmanjoj mjeri oštećuje prirodu, a po završetku zahvata dužan je u zoni utjecaja zahvata uspostaviti ili približiti stanje u prirodi onom stanju koje je bilo prije zahvata.
Članak 38.
(1) Ministarstvo utvrđuje posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području nacionalnog parka, posebnog rezervata, spomenika prirode, parka prirode, te izvan granica građevinskog područja za građevine za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove prostornog uređenja, zaštite okoliša i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu prema posebnom propisu i za zahvate koji obuhvaćanju područje dviju ili više županija i Grada Zagreba.
(2) Upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba nadležno za poslove zaštite prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) utvrđuje posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume, spomenika parkovne arhitekture, te izvan granica građevinskog područja.
Ublažavanje štetnih posljedica na prirodu nastalih zahvatima u prirodi ili korištenjem prirodnih dobara
Članak 39.
(1) Kompenzacijski uvjeti određuju se ovisno o predviđenom ili prouzročenom oštećenju područja ekološke mreže te o mogućnosti povrata u doprirodno stanje.
(2) Pri izboru kompenzacijskih uvjeta prednost ima nadoknađivanje područjem koje ima iste ili slične značajke kao oštećeno područje ekološke mreže za koju se provodi kompenzacija, i kojim se osigurava povezanost i cjelovitost ekološke mreže.
(3) Oblici kompenzacijskih uvjeta su:
– uspostavljanje kompenzacijskog područja koje ima iste ili slične značajke kao oštećeno područje ekološke mreže,
– uspostavljanje drugog područja ekološke mreže,
– plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti prouzročenog oštećenja područja ekološke mreže u slučaju da nije moguće provesti kompenzacijske uvjete. (4) Za ekološki značajno područje Europske unije Natura 2000, kompenzacijski uvjet može biti samo uspostavljanje područja istih ili sličnih značajki koje je imalo oštećeno područje mreže, a s obzirom na ciljeve očuvanja, strukturu i funkcionalnost područja ekološke mreže.
(5) Ministarstvo utvrđuje kompenzacijske uvjete. Novčani iznos na ime kompenzacije uplaćuje se u korist državnog proračuna.
Članak 40.
(1) Ako se zahvat u prirodi ili korištenje prirodnih dobara izvede bez utvrđenih uvjeta zaštite prirode ili suprotno izdanim uvjetima zaštite prirode, te zbog toga nastanu oštećenja prirode, nositelj zahvata odnosno korištenja prirodnih dobara dužan je bez odgađanja i na vlastiti trošak otkloniti štetne posljedice svog djelovanja.
(2) Ako nositelj zahvata u prirodi, odnosno korištenja prirodnih dobara ne otkloni štetne posljedice sukladno stavku 1. ovoga članka, iste će otkloniti nadležno tijelo na njegov trošak.
(3) Nadležno tijelo rješenjem utvrđuje obvezu nositelja zahvata u prirodi, odnosno korištenja prirodnih dobara, na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja.
(4) Žalba na rješenje iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Zaštita ekoloških sustava
Članak 41.
(1) Zaštita ekoloških sustava ostvaruje se provođenjem mjera očuvanja biološke raznolikosti u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora, te zaštitom stanišnih tipova.
(2) Zavod vodi katastar ekoloških sustava te zajedno s osobom koja gospodari prirodnim dobrom prati stanje (monitoring) osobitih i ugroženih ekoloških sustava, odnosno stanišnih tipova sukladno ovom Zakonu.
Članak 42.
(1) Očuvanje biološke raznolikosti šumskih ekoloških sustava obavlja se sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima.
(2) Očuvanje biološke raznolikosti šuma u gospodarenju šumama osigurava se na načelima održivog razvitka i održavanja prirodnog sastava vrsta i njihove prirodne obnove.
(3) Gospodarenje šumama u smislu stavka 2. ovoga članka provodi se na načelima certifikacije šuma i prema posebnom propisu.
(4) Za zaštićena područja u kojima nije dopušteno gospodarsko korištenje prirodnih dobara, na temelju praćenja stanja, donosi se program zaštite šumskih ekoloških sustava koji sadrži mjere njihove zaštite i unapređenja.
(5) Program zaštite šumskih ekoloških sustava iz stavka 4. ovoga članka izrađuje i provodi javna ustanova koja upravlja zaštićenim područjem, a donosi se sukladno posebnom propisu za uređivanje šuma, uz suglasnost Ministarstva.
Članak 43.
(1) Pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti staništa, obavlja se autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi prilagođene metode uz dopuštenje Ministarstva.
(2) Pošumljavanje nešumskih površina obavlja se ako se time ne ugrožavaju ugroženi nešumski i rijetki stanišni tipovi.
(3) Ugroženi i rijetki stanišni tipovi unose se u planove gospodarenja šumama određenog područja na temelju karte stanišnih tipova iz članka 57. ovoga Zakona.
Članak 44.
(1) U šumama je dopušteno korištenje bioloških i biotehničkih sredstava za zaštitu bilja radi očuvanja biološke raznolikosti.
(2) Ako se pojavi uzročnik koji bi mogao izazvati veće gospodarske štete, a ne postoji odgovarajuće biološko ili biotehničko sredstvo mogu se koristiti kemijska sredstva uz dopuštenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost Ministarstva.
Članak 45.
(1) Radi očuvanja biološke raznolikosti u svim šumama treba osigurati stalan postotak zrelih, starih i suhih stabala, osobito stabala s dupljama, sukladno uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio šumskogospodarskih osnova.
(2) Uvjeti zaštite prirode utvrđuju se za pojedini ekološko-gospodarski tip šume ili uređajni razred i sastavni su dio šumsko-gospodarske osnove područja.
(3) Prilikom dovršnog sijeka većih šumskih površina ostavljaju se manje neposječene površine koje se utvrđuju šumskogospodarskim osnovama radi očuvanja biološke raznolikosti.
(4) Radi obogaćivanja biološke i krajobrazne raznolikosti, u gospodarenju šumama postupa se na način da se u najvećoj mjeri očuvaju šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i šumski rubovi.
Članak 46.
(1) Krški ekološki sustavi predstavljaju prirodne vrijednosti od međunarodnog značenja u smislu ovoga Zakona.
(2) Planovima gospodarenja prirodnim dobrima u krškom području utvrđuje se mogući utjecaj na krški ekološki sustav uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Članak 47.
(1) Speleološki objekti su u vlasništvu Republike Hrvatske.
(2) Za speleološke objekte izrađuje se katastar. Katastar uspostavlja i vodi Zavod.
(3) Otkriće svakog speleološkog objekta ili njegovog dijela prijavljuje se Ministarstvu u roku od 15 dana.
(4) Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom Ministarstvo izdaje rješenje uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda u roku od 30 dana od dana prijave otkrića navedenog speleološkog objekta.
(5) Ako Ministarstvo ne izda rješenje u roku iz stavka 4. ovoga članka smatra se da istraživanje i zaštita otkrivenog objekta nije potrebna, a pravna ili fizička osoba može nastaviti s izvođenjem radova ili zahvata sukladno posebnom propisu.
Članak 48.
(1) Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sigovine, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze te mijenjati stanišne uvjete u objektu, njegovom nadzemlju i neposrednoj blizini.
(2) Za sve aktivnosti u speleološkom objektu potrebno je prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva, a osobito za:
– organizirano posjećivanje, korištenje ili uređenje speleološkog objekta ili njegovoga dijela;
– otvaranje i/ili zatvaranje ulaza/izlaza u/na speleološkom objektu, kao i za izgradnju, obnovu ili sanaciju svakoga podzemnog objekta;
– obavljanje znanstvenih i stručnih istraživanja;
– ronjenje u speleološkom objektu;
– snimanje filmova ili fotografiranje u speleološkom objektu;
– radnje i zahvate koji utječu na temeljne značajke, uvjete i prirodnu floru ili faunu u speleološkom objektu ili njegovom nadzemlju.
(3) Za obavljanje znanstvenih i stručnih istraživanja speleološkim udrugama može se izdati godišnje dopuštenje.
(4) Rješenje o dopuštenju sadrži i uvjete zaštite prirode.
Članak 49.
(1) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt ne smije ugroziti ili oštetiti speleološki objekt, zatrpati ulaz, priječiti njegovo korištenje na dopušten način, te je dužan omogućiti pristup i razgledavanje tog objekta samo u dopuštene svrhe.
(2) Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem se nalazi speleološki objekt ima pravo prvenstva pri dodjeli koncesije ili pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu. Visina naknade određuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade odlučuje sud. Nadoknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna, odnosno proračuna županije ili Grada Zagreba.
(3) Ako se za korištenje speleološkog objekta izda koncesija, vlasniku za ograničenja kojima je podvrgnut, koncesionar plaća naknadu u visini koja se utvrđuje sukladno stavku 2. ovoga članka.
Članak 50.
(1) Vlažna staništa, uključujući vode, predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu ovoga Zakona, te ih treba očuvati u prirodnom ili doprirodnom stanju.
(2) Na pitanja zaštite vlažnih staništa, uključujući vode, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe posebnih propisa.
(3) Sva prirodna jezera i bare, sve lokve u priobalju veće od 0,01 ha, prirodne i doprirodne močvare veće od 0,25 ha, cretovi, izvori, ponori i potoci s obalnim pojasom od dva metra, predstavljaju ekološki značajna područja u smislu ovoga Zakona.
