PROPISI.hr

PRAVILNIK O NAČINU PROVOĐENJA IMUNIZACIJE, SEROPROFILAKSE, KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBVEZI - urednički pročišćeni tekst, NN br. 164/2004 i 4/2007

NAPOMENA: Propisi na ovom portalu ažuriraju se dnevno te su prikazani samo oni propisi koji su trenutno važeći!  

Na temelju članka 46. stavka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine«, br. 60/92, 26/93) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

 PRAVILNIK O NAČINU PROVOĐENJA IMUNIZACIJE, SEROPROFILAKSE, KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBVEZI

(Urednički pročišćeni tekst,«Narodne novine», broj 164/04 i 4/07)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.
Ovim Pravilnikom uređuje se način obavljanja imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti utvrđene kao obveze u člancima 42., 44. i 45. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

Članak 2.
Za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, prema ovom Pravilniku rabe se biološki preparati od mrtvih ili živih dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski organizam radi njihove aktivne imunizacije.
Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvr­đenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova i moraju biti odobrena za uporabu u skladu s propisima o stavljanju lijekova u promet.

Članak 3.
Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati poje-d­i­načnim davanjem jednog cjepiva (monovalentno cjepivo) ili protiv više zaraznih bolesti, davanjem miješanih (kombiniranih) cjepiva ili istovremeno davanjem više cjepiva (istodobno cijepljenje).

Članak 4.
Pod imunizacijom protiv određenih zaraznih bolesti, u smislu ovoga Pravilnika, razumijeva se cijepljenje (vakcinacija) i ponovno cijepljenje (revakcinacija) osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno.

Članak 5.
Imunizacija miješanim cjepivima može se obavljati:
– protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per);
– protiv dječje paralize (pomiješana sva tri tipa);
– protiv difterije i tetanusa (Di-Te);
– protiv trbušnog tifusa i tetanusa;
– protiv ospica, crvenke i zaušnjaka (MoPaRu).

Članak 6.
Istodobna imunizacija može se obavljati:
1. protiv dječje paralize, difterije, tetanusa i hripavca i bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b;
2. protiv dječje paralize, difterije i tetanusa;
3. protiv trbušnog tifusa i dječje paralize;
4. protiv bjesnoće i tetanusa;
5. protiv trbušnog tifusa i žute groznice;
6. protiv kolere i žute groznice;
7. protiv ospica, crvenke, zaušnjaka i bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b.
U slučaju epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije cjepiva, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Članak 7.
Imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se cije­le godine (kontinuirano cijepljenje).
Iznimno, u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba imunizacija se može obavljati i u određenom razdoblju (kampanjsko cijepljenje). Kampanjsko cijepljenje može se obav­ljati i u školama.
Kontinuirano kao i kampanjsko cijepljenje osoba koje pod­liježu obveznoj imunizaciji obavlja se u skladu s godišnjim planom imunizacije zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika u privatnoj praksi koji će obavljati imunizaciju.
Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.

Članak 8.
Epidemija zaraznih bolesti protiv kojih se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv tih bolesti.

Članak 9.
Kad protekne 28 dana od završetka imunizacije protiv određenih zaraznih bolesti, može se početi imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti. Poslije imunizacije protiv tuberkuloze imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti može početi kad proteknu 42 dana. U slučaju epidemioloških indikacija razmak između dva cijepljenja može biti i kraći, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Članak 10.
Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih liječnik utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim Pravilnikom.

Članak 11.
Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određe­nih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu:
1. akutne bolesti;
2. febrilna stanja;
3. preosjetljivost na komponente cjepiva;
4. teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (ana­filaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.).
Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su još:
1) stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima (veće doze), alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja);
2) trudnoća.
Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pri imunizaciji pojedinih zaraznih bolesti postoje i posebne kontraindikacije za te bolesti ako je to propisano ovim Pravilnikom ili ako je to propisano od proizvođača cjepiva.

Članak 12.
Kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti utvrđuje liječnik koji obavlja imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji, a prije pristupanja imunizaciji.
Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne.
Ako postoje privremene kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti pojedinih osoba, liječnik koji utvrdi kontraindikacije to će upisati u osnovnu dokumentaciju (karton cijepljene osobe) te će odrediti mjesto i vrijeme naknadne imunizacije navedenih osoba, a ako postoje trajne kontraindikacije, obvezan je to upisati u osnovnu dokumentaciju i o tome izdati potvrdu.
Karton cijepljene osobe popunjava liječnik na obrascu broj 1. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Članak 13.
Ako zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi u provedbi imunizacije utvrdi neuobičajenu reakciju obavješćuje o tome Hrvatski zavod za javno zdravstvo na obrascu Izvješće o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti.
Obrazac Izvješća o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti dostavlja se na obrascu broj 2. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastav­ni dio.

II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI

1. Imunizacija protiv tuberkuloze

Članak 14.
Imunizaciji protiv tuberkuloze obvezno podliježu:
1. osobe u prvoj godini života;
2. osobe u sedmom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života (ponovno cijepljenje – revakcinacija);
3. osobe koje počinju raditi u zdravstvenim ustanovama koje se bave dijagnostikom i liječenjem tuberkuloze, bolnicama za duševne bolesti, ustanovama za osobe sa smetnjama u razvoju i osobe koje rade u bakteriološkim laboratorijima za dijagnostiku tuberkuloze i na patologiji.

Članak 15.
Djeca rođena u rodilištu cijepe se prije izlaska iz rodilišta, a djeca rođena izvan rodilišta do navršena dva mjeseca života. Djeca koja nisu cijepljenja u rodilištu, odnosno do drugog mjeseca života, moraju se cijepiti do navršene prve godine.
Dokaz da je dijete cijepljeno jest ožiljak na mjestu primjene cjepiva, a navedeni ožiljak kontrolira se od trećeg do šestog mjeseca nakon cijepljenja. Djeca koja ga nemaju moraju se odmah cijepiti.

Članak 16.
Imunizacija protiv tuberkuloze obavlja se cjepivom BCG, koje se daje intradermalno u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice u dozi od 0,1 ml suspenzije. Novorođenčad se cijepi na isti način, samo što se primjenjuje BCG cjepivo s upola manjom dozom od prethodnog.
Imunizacija djece u prvoj godini života obavlja se bez prethodnog tuberkulinskog testiranja, a svih ostalih osoba koje podliježu imunizaciji uz prethodno testiranje tuberkulinom. Testiranje se obavlja intradermalnim uštrcavanjem 0,l ml tuberkulina (2 tuberkulinske jedinice PPD) u prednju stranu lijeve podlaktice. Cijepe se samo osobe koje nakon unošenja tuberkulina negativno reagiraju (transverzalni promjer induracije u koži manje od 6 mm).

2. Imunizacija protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b

Članak 17.
Imunizaciji protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obvezno podliježu osobe u dobi od navršena 2 mjeseca starosti do navršene 2 godine.
Imunizacija protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b započinje sa navršenih 2 mjeseca života i mora biti obavljena do navršenih 12 mjeseci života.
Imunizacija protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obavlja se sa tri doze konjugirane monovakcine koje se daju intramuskularno s razmacima ne kraćim od mjesec dana.
Ponovno cijepljenje obavlja se po navršenih 12 mjeseci.

3. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca

Članak 18.
Imunizaciji protiv difterije obvezno podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina. Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 18 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze. Imunizacija protiv difterije djece starije od sedam godina obavlja se samo cjepivom koje je posebno priprav­ljeno u tu svrhu.

Članak 19.
Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina i sa 60 godina, a u slučaju ozljede sve osobe iznad 3 mjeseca.

Članak 20.
Imunizaciji protiv hripavca obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih pet godina.

Članak 21.
Primovakcinacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se cijepljenjem miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivom Di-Te-Per) u tri doze.

Članak 22.
Imunizaciji protiv difterije, tetanusa i hripavca podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 12 mjeseci (primovakcinacija).
Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stavka 1. ovoga članka ne obavi u utvrđenom roku ili se obavi nepotpuno, dijete će se imunizirati u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.

Članak 23.
Imunizaciji protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca u dobi od navršenih pet godina do navršenih 18 godina ako do tada nisu cijepljena protiv tih bolesti, ako nisu potpuno cijepljena i ako nema dokaza da su cijepljena.
Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivo Di-Te), a za imunizaciju nakon navršenih sedam godina primjenjuje se posebno pripremljeno cjepivo (Di-Te pro adultis).

Članak 24.
Imunizaciji protiv tetanusa obvezno podliježu i osobe u dobi od navršenih 60 godina koje prethodno nisu cijepljene prema programu, a u slučaju ozljede sve osobe, ako do tada nisu cijepljene protiv te bolesti ili nisu potpuno cijepljene, ako nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja.
Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka obavlja se tako da se daju dvije doze cjepiva s razmakom od jednog do tri mjeseca.

Članak 25.
Prvo ponovno cijepljenje (revakcinacija) obavlja se protiv difterije, tetanusa i hripavca po isteku jedne godine od dana potpune imunizacije.
Drugo ponovno cijepljenje obavlja se protiv difterije i tetanusa u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole.
Treće ponovno cijepljenje protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnom razredu osnovne škole.
Četvrto ponovno cijepljenje protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnoj godini srednje škole, odnosno u 18. godini života.
Peto ponovno cijepljenje protiv tetanusa obavlja se s navršenih 60 godina života.
Ponovna imunizacija primarno cijepljenih šezdeseto­godiš­njaka protiv tetanusa obavlja se 6 – 12 mjeseci nakon primjene druge doze.

Članak 26.
Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem triju doza, a protiv difterije i tetanusa davanjem dviju doza odgovarajućeg cjepiva.
Razmak između dvaju cijepljenja ne smije biti kraći od jednog mjeseca niti duži od tri mjeseca. Iznimno, razmak između druge i treće doze ne smije biti duži od pet mjeseci.
Ako neka osoba ne primi propisane doze cjepiva u razmacima iz stavka 1. i 2. ovoga članka cijepit će se ponovno.
Ponovno cijepljenje (revakcinacija) protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva.

Članak 27.
Osim kontraindikacija predviđenih u članku 12. ovoga Pra­vil­nika, kontraindikacijama za imunizaciju protiv hripavca smatraju se još nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi i pro­gresiv­na encefalopatija.

4. Imunizacija protiv dječje paralize

Članak 28.
Imunizaciji protiv dječje paralize obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 14 godina.

Članak 29.
Imunizacija protiv dječje paralize počinje odmah po zavr­šetku tri mjeseca života i mora se potpuno završiti do navr­šenih 12 mjeseci života.
Imunizaciji protiv dječje paralize podliježu i djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina, ako prije nisu cijepljena ili nisu potpuno cijepljena ili ako nema dokaza o obav­ljenom cijepljenju.

Članak 30.
Imunizacija protiv dječje paralize obavlja se živim oralnim ili inaktiviranim cjepivom.
Imunizacija se obavlja trima dozama tritipnog živog atenuiranog ili inaktiviranog cjepiva protiv dječje paralize.
Kod primjene živog oralnog cjepiva razmak između dviju doza ne smije biti kraći od 42 dana, a kod aplikacije inaktiviranog cjepiva taj razmak ne smije biti kraći od mjesec dana.
Ponovno cijepljenje se obavlja davanjem jedne doze tritipnog živog oralnog cjepiva.
Prvom ponovnom cijepljenju protiv dječje paralize podliježu djeca iz članka 29. ovoga Pravilnika u dobi između 12 i 24 mjeseca starosti. Od dana završetka potpune imunizacije do prve po­nov­ne imunizacije treba proći jedna godina.
Drugo ponovno cijepljenje protiv dječje paralize obavlja se u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole, treće u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.

5. Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke

Članak 31.
Imunizaciji protiv ospica, zaušnjaka i crvenke podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina.
Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti obavljena do navršenih 18 mjeseci.
Djeca koja se iz bilo kojeg razloga nisu cijepila u tom roku moraju se cijepiti kasnije.
Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke obavlja se jednokratnim cijepljenjem, davanjem jedne doze kombiniranog cjepiva.
Ponovnom cijepljenju protiv ospica, zaušnjaka i crvenke, podliježu djeca pri upisu u prvi razred osnovne škole, a najkasnije u prvom razredu osnovne škole.

... 

 

====================================================================
NAPOMENA: ovo je prva polovica propisa, dok je cjeloviti pročišćeni tekst ovog propisa moguće vidjeti na portalu www.propisi.hr u sklopu godišnje pretplate. Godišnja pretplata od 395,00 kuna uključuje 6 knjiga (zbirke propisa) i uvid u sve pročišćene tekstove važećih propisa u RH.
Na portalu www.poslovni-savjetnik.com moguće je vidjeti sljedeće VAŽEĆE propise:
u cijelosti sve zakone (uključujući i pročišćene tekstove);
u cijelosti podzakonske propise (pravilnike, uredbe, odluke, naredbe i dr.) koji od svoje prve objave u Narodnim novinama nisu imali nikakve izmjene, dopune i ispravke;
prvu polovicu podzakonkih propisa za koje su izrađeni urednički pročišćeni tekstovi, tj. koji su od svoje prve objave u Narodnim novinama imali određene izmjene, dopune ili ispravke.
====================================================================