Branko Pavlović: Zadaće sustavnog liderstva-prijelaz gospodarstva iz EGO sustava u EKO sustav

Uistinu živimo u neobičnom vremenu. Naše putovanje kroz tisućljeća obilježeno je nebrojenim pokušajima, usponima i padovima. Otkako se na svjetskoj pozornici pojavio Homo sapines, taj beskrupulozni osvajač modelirao je svijet prema svojim potrebama. Inovativnost ga je učinila uspješnijim od drugih ljudskih i životinjskih vrsta oblikujući ga u stvarnog gospodara svijeta. Svjesni smo da se svijet radikalno mijenja, da era digitalizacije, svijeta tehnike i tehnologije mijenja naše ponašanje, kako u privatnom tako i u cjelokupnom životu, a da recentna kriza uzrokovana pandemijom govori da nakon izlaska iz krize puno toga više neće biti isto, bez obzira na uzroke svega ovoga kroz što prolazimo.

Jedni će će poručivati da nam priroda koju desetljećima bezobzirno uništavamo, šalje poruku, drugi će reći da je ovo Božje upozorenje, a treći da je ovo rezultat ljudske pohlepe, a četvrti će tražiti razloge u eksperimentima moćnika i teorijama zavjere.

No, bez obzira na sve kritike, upozorenja, razmišljanja, moramo biti svjesni da MORAMO nešto promijeniti u načinu vlastitog funkcioniranja i funkcioniranja svijeta, od privatnog života do poslovnog života, života pojedinca, do života tvrtki, do života naroda i država.

Restart-duboke promjene su nužne

Može se reći da nam nakon ovakve krize, opomene, predstoji ozbiljan restart u svakom pogledu. Mi danas, bez obzira na sve turbulencije, živimo tek u osvitu ljudske veličine. Možemo li sumnjati da ćemo uskoro više negoli ostvarivati naše najsmionije snove, da će ostvariti jedinstvo i mir, da ćemo živjeti u svijetu sjajnijem i ljepšem od ijednog poznatog nam dvorca i vrta jačajući se sve više u širim krugovima avanture i postignuća? Ne, ne možemo i ne smijemo!! Duboke promjene su nužne, a za učinkovitije provođenje istih, traže se drugačiji lideri.

Iako je to bogohulno reći, osobno mislim da glavni problem današnjice nije virus, nego KRIZA VODSTVA- poručuje prof.dr. Velimir Srića, i ističe: Na posljednjem Globalnom ekonomskom forumu istaknuto je da se vođama ne vjeruje. Posebno pada povjerenje u političare (16%), medije (18%) i poslovne ljude (19%). To je nepovjerenje rezultat dugoročnog nezadovoljstva ljudi stanjem stvari.

Zarobljenici starih vrijednosti

Unatoč brojnim tehnološkim inovacijama globalni se vođe slabo nose s gorućim pitanjima zdravstvenih kriza, političke nestabilnosti, usporenim gospodarskim rastom, siromaštvom, nepravdom, izazovima međunarodnog terorizma, ekološkim katastrofama, globalnim zatopljenjem ili sveopćom depresijom. Glavni je izvor problema postojeći način mišljenja. Oko nas ima previše stvari, činjenica koje nitko ne dovodi u pitanje jer smo i kao pojedinci, i kao tvrtke i institucije zarobljenici starih ekonomskih, društvenih i političkih vrijednosti, utemeljenih na istinama koje smatramo očitim, a koje već odavno ne vrijede. Dakle, moramo se zapitati jesu li današnje norme ponašanja na našu korist ili na opću štetu. Također moramo propitati osobne prioritete, smisao života rada i djelovanja. Moramo bolje razumjeti rizike globalne povezanosti i složenost svih njenih posljedica. Moramo bolje sagledati potrebu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koje nameće opći interes, poručuje prof. dr. V. Srića. U tom svjetlu traži se od nas kao pojedinaca, i kao članova zajednice izvučemo poruke i preporuke za brže i temeljite reforme cjelokupnog društva. Ili kako to poručuju O. Scharmer i Katrin Kaufer, otvorenog razuma, otvorenog srca i otvorene želje, pristupimo sustavnom prijelazu ekonomije iz EGO sustava u EKO sustav. Stoga se čini, u ovim turbulentnim vremenima, opravdanim i nužnim detaljnije proučavati SUSTAVSKO LIDERSTVO (P. Senge, H. Hamilton i J. Kania), kao jednog od mogućih pravaca traženja rješenja i sigurne plovidbe olujnim morem današnjice.

Sustavski lideri nastupaju

U cijelom svijetu danas se, više nego ikada ranije, osjeća potreba za sustavskim liderima jer je svijet suočen sa sustavskim problemima koji se ne mogu riješiti pomoću tradicionalnih institucija autoritarne hijerarhijske strukture. Problemi poput klimatskih promjena, degradacije prirodnog okoliša, nezaposlenosti mladih, siromaštva ili nejednakosti zahtijevaju nove oblike suradnje brojnih pojedinaca, tvrtki, organizacija, sektora ili država. Na temeljima navedene potrebe, a ona se danas više nego ikada očituje (uzmimo za primjer samo grad Zagreb-Covid 19 i potres) stvaraju se se brojne inicijative za suradnju na mikro (kod pojedinca), tvrtkinoj, lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. No, većina inicijativa, ne uspijeva uglavnom što nisu uspjele razviti kolektivno liderstvo unutar ili između suradničkih organizacija. Sustavsko liderstvo,složena je sposobnost, a oni koji se njome uspješno koriste redovito i evidentno iskazuju veliku posvećenost učenju i osobnom razvoju. Stoga boljim razumijevanjem strukture kroz koje oni prolaze bolje razumijemo njihovu posvećenost, što nas na kraju vodi do spoznaje kako se sustavsko liderstvo ipak ne bi trebalo povezivati s misterioznim sposobnostima. Unatoč tome što nam je širi kulturalni kontekst i dalje čvrsto povezan s mitom o herojskom liderstvu pojedinaca, u današnje vrijeme se od nas kao pojedinaca i pripadnika kolektiva (od porodice do tvrtke, od lokalne uprave do države, do cijelog svijeta) traži da njegujemo kolektivno liderstvo-sustavsko liderstvo.

MORAMO mijenjati način vlastitog funkcioniranja, poručuje prof. dr. B, Skoko i kaže: „Nadam se da ćemo konačno shvatiti koliko smo krhki i ranjivi, kako čovjek ne može biti gospodar ni svoga ni tuđih života„. U toj potrazi za novim vodstvom otvaraju se realne prilike i mogućnosti da brže i učinkovitije zajednički učimo i stvaramo.

 

Sustavsko liderstvo i sustavski lideri pažljivim i dubokim slušanjem izgrađuju kvalitetne odnose stvarajući mrežu povjerenja, pa suradnja među dionicima redovito procvjeta. Usprkos razlikama u osobnosti i stilu, utjecaj sustavskih lidera vrlo je sličan. Tokom vremena, njihova duboka posvećenost zdravlju (reklo bi se uspjehu cjeline – proučimo samo indeks sreće) cjeline „zarazno„ djeluje na dijelove sustava, pa se svi dionici polako počinju poistovjećivati s njima i njegovati slično ponašanje. Njihova sposobnost sagledavanja realnosti očima drugih koji se od njih razlikuju ohrabruje ljude - dionike na otvorenost i učenje. Osim toga, često su toliko uvjereni da se nešto može odmah učiniti da jednostavno ne mogu sačekati detaljno planiranje pa odmah djeluju pomažući vjerom i entuzijazmom podređenima da uče djelujući. Iako zvuči paradoksalno, njihov najveći doprinos proizlazi iz snage neznanja koja im dozvoljava da neopterećeno propituju, iz otvorenog uma te posvećenosti učenju i razvoju (O. Scharmer i K. Kaufer- Prijelaz ekonomije) kvaliteta koju prenose na druge stvarajući osnovne pretpostavke za duboke i značajne promjene.

Kaže se kako dolaskom sustavskih lidera situacije opterećene polarizacijom i inercijom iznenada postaju otvorenije, naizgled nepremostivi problemi pretvaraju se u prilike, a kratkoročno reaktivno rješavanje problema redovito se uravnotežuje s dugoročnim stvaranjem vrijednosti.

 

Osim toga, posebno se ističe da dolaskom sustavskih lidera ljudi – dionici otkrivaju kako njihov osobni uspjeh i uspjeh organizacije u mnogome ovise o stanju i dobroti šireg sustava kojeg su dio pa stoga vremenom neizostavno dolazi do rekontekstualizacije sebičnih organizacijskih interesa i njihove transformacije u sferi boljitka cjeline.

Sposobnosti kolektivnog liderstva

Tri su ključne sposobnosti kolektivnog liderstva neobično važne za razvoj sustavnog liderstva. Prva sposobnost ogleda se u sagledavanju šireg sustava. U kompleksnom okruženju, ljudi obično usmjeravaju pažnju na dijelove sustava koji su im vidljivi iz njihove perspektive što potom rezultira brojnim nesporazumima oko toga čija je perspektiva-odnosno način sagledavanja problema –„ispravna“. Prema tome,pomoći ljudima da sagledaju šiti sustav bitan je preduvjet izgradnje zajedničkog razumijevanja kompleksnih problema kako bi potom razumijevanje šireg konteksta omogućilo partnerima (pojedincima, organizacijama) da osmisle zajednička rješenja koja nikome od njih iz njihove individualne perspektive nisu vidljiva. To predstavlja jedini način da se napuste simptomatska rješenja parcijalnih problema te da se zamjene cjelovitim rješenjima na boljitak cijelog sustava. Druga ključna sposobnost ogleda se u reflektiranju i poticanju produktivne komunikacije. Reflektiranje se odnosi na tzv. „meta percepciju“ odnosno „razmišljanje o vlastitim misaonim procesima“-gledanju u ogledalo kako bismo osvijestili koliko se često vodimo uvaženim stavovima i pretpostavkama koje smo nekada davno prihvatili a da ih nismo pažljivo preispitali. Dakle, reflektirati znači uvidjeti koliko nas vlastiti mentalni modeli ograničavaju. Duboko zajedničko reflektiranje kritični je korak koji određenoj grupi ili pojedincu omogućuje da dosita „čuje“ i „vidi“ stavove koji se razlikuju od njegovih te da emocionalno i kognitivno prepozna i prihvati realnost- onako kako je vide drugi. Riječ je dakle, o metodi unapređenja kolektivne kreativnosti i suštinskom iskoraku neophodnom za izgradnju istinskog povjerenja u sredinama koje su opterećene lošim odnosima i nepovjerenjem. Treća sposobnost prebacivanje je kolektivne pozornosti s reaktivnog rješavanja problema na su kreiranje zajedničke budućnosti. Promjene često počinju s nepoželjnim okolnostima. Pa ipak, sustavno liderstvo pomaže ljudima da se ne „ulove“ na prvu reakciju te da se okrenu stvaranju pozitivne vizije budućnosti. Navedeni proces postupno se odvija: lider postupno inspirira članove da artikuliraju vlastite aspiracije te osnažuje samopouzdanje grupe koje utemeljuje u zajednički ostvarenim opipljivim i konkretnim rezultatima. Opisani zaokret od reaktivnog prema kreativnom pristupu ne obuhvaća samo inspirativno vizionarstvo već i suočavanje s „teškim“istinama o trenutačnoj realnosti kao i učenje kako na najbolji način iskoristiti tenziju između vizije i realnosti koja nerijetko postaje okidač u iznalaženju kreativnih rješenja.

Više ništa neće biti kao prije

Literatura o organizacijskom učenju opsežno izučava navedene sposobnosti sustavnog liderstva- sustavnih lidera i alate za njihov razvoj. No treba potencirati kako sam proces razvoja sustavnog liderstva uvođenjem kolaborativnih sustavnih promjena još nije dovoljno jasna. Polazeći od trenutačne slike, svjesni da više ništa neće biti kao prije moramo i kao pojedinci, kao obitelj, tvrtke-organizacije, lokalne zajednice, moramo propitati svoje vrijednosti i pokušati se riješiti lažnih mitova i zabluda o svijetu u kojem živimo i o nama samima.

Moramo se zapitati jesu li sebičnost, konzumerizam, otuđenost i sukobljavanje s drugim i različitim na našu korist ili opću štetu. Moramo propitati osobne prioritete, smisao života, rada, i djelovanja. Moramo bolje shvatiti rizike globalne povezanosti i složenosti svih njezinih posljedica. Moramo bolje sagledati potrebnu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koji nameće opći interes itd.

 

Iz svega toga moramo izvući pouke za brže i temeljne reforme, te iste prihvatiti otvorenog razuma, otvorenog srca i otvorene želje. Samo tako ćemo uspjeti prijeći iz ekonomije EGO sustava u EKO sustav.  

(ps/sm)

 

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox