Mnoštvo prijatelja koje nikada ne viđamo - čine li nas društene mreže danas depresivnima?

19/08/2020

Znadete li tko je Chuck Noland? Ne googlajte, nastavite čitati tekst i pronađite odgovor to pitanje kao i na pitanje iz naslova. Lik Chucka Nolanda utjelovio je Tom Hanks (dok je još snimao dobre filmove) u filmu Brodolom života. Problematičan lik s puno neriješenih pitanja u životu, mogli bismo reći nesretnik, imao je ipak sreću i preživio je silovit pad zrakoplova te se našao na usamljenom i nenastanjenom otočiću.


Bitnu ulogu o filmu odigrala je lopta, kojoj je glavni lik nadjenuo ime Wilson. Čak je krvlju ucrtao obrise lica na Wilsona. Zašto je važan Wilson? Kakva je poveznica s društvenim mrežama? Postoji u nama ljudima, rekli bismo u našoj biologiji (da biologiji, ne psihologiji) potreba za stalnim društvenim provjeravanjem. (engl. social validation, social proof). Mi se neprestance referenciramo na ljude oko nas i u stvari provjeravamo jesmo li „ludi“, jesu li naše odluke i djela u skladu s opće prihvaćenim moralom i jesu li usmjereni na dobro. Bez toga, bez drugih ljudi vremenom bismo izgubili referencu i stvarno postoji mogućnost da „poludimo“. Uloga te lopte Wilsona bila je da očuva našeg Chucka normalnim. On je neprestance tražio odobrenje od Wilsona, praktično za svaki svoj potez, kroz razgovor, komuniciranje osjećaja, kroz normalnu ljudsku interakciju. I Wilson je „rekao“ ok.
I tu je poveznica. Mi nesvjesno tražimo dokaz jesmo li normalni. Trebamo referencu za tijek naših misli i pronalazimo je kod drugih ljudi pa tako i na društvenim mrežama. I mi trebamo Wilsona. Ovo je naravno pojednostavljeni i izolirani model. Mi ljudi smo daleko složeniji od toga, ali za potrebe naše priče zadržat ćemo se na tome.

Provjera vlastite vjerodostojnosti

Sad smo objasnili motiv odlazaka na društvene mreže iz jedne perspektive. Spomenuti model međutim, ne objašnjava zašto ČESTO odlazimo na društvene mreže. Sigurno ne provjeravamo jesmo li normalni svakih deset minuta ili svaki sat.

Tražimo nagradu. A što pronalazimo?

Dva su momenta u ovom ciklusu.

Prvi: Upitajmo se kako se osjećamo kad vidimo nečiji status s fotografijom primjerice prekrasne plaže uz mnoštvo osmjeha. Ako smo skloni depresivnom raspoloženju, osjećamo se u stvari loše. Mi smo u badu, a netko se dobro zabavlja. Štoviše ni ne poznajemo dobro tu osobu pa nismo ni sretni zbog nje.

Drugi: Efekt multiplikacije. Rijetko će na Facebooku netko objaviti nešto loše. Depresivni ljudi ne objavljuju na Facebooku (u stvari ipak objavljuju, prepoznat ćete ih po statusima mudrih izreka, motivacijskih rečenica i ponekad vjerskih sadržaja). PS/SŠ

Autor teksta: Kamilo Antolović i Tomislav Krištof

Izvor: Poslovni savjetnik br. 144

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox