Postaje li Španjolska novi europski industrijski prvak?
Dok se europska industrija još uvijek bori s oporavkom od uzastopnih energetskih i geopolitičkih šokova, Španjolska se ističe kao iznimka.
Industrijska proizvodnja u zemlji već je premašila razine zabilježene prije početka rata u Ukrajini, zahvaljujući uravnoteženijoj industrijskoj strukturi, konkurentnim troškovima rada i snažnom razvoju obnovljivih izvora energije. Riječ je o obećavajućem trendu, no Španjolska se i dalje suočava s nizom strukturnih izazova, posebno kada je riječ o produktivnosti i elektroenergetskoj infrastrukturi.
Ključni pokazatelji
• 43%: niži su troškovi rada po satu u usporedbi s Njemačkom.
• 58%: električne energije u Španjolskoj tijekom 2024. dolazilo je iz obnovljivih izvora.
Dok je industrijsko srce Europe oslabljeno nizom uzastopnih šokova, španjolska industrija pokazuje veću dinamiku. Njezina otpornost temelji se na diversificiranoj proizvodnoj bazi, konkurentnim troškovima i snažnom energetskom potencijalu. Pravi izazov sada je pretvoriti te prednosti u održivi rast produktivnosti, Laurine Pividal, Coface ekonomistica za južnu Europu.
Industrija koja napreduje dok susjedne zemlje zaostaju
Od 2022. godine Španjolska se pozicionirala među najdinamičnija europska gospodarstva, s godišnjim stopama rasta koje su dva do šest puta više od prosjeka Europske unije. Sličan trend vidljiv je i u industriji. Španjolska prerađivačka proizvodnja već je premašila razine iz razdoblja prije rata u Ukrajini, dok Njemačka i Italija još uvijek nisu dosegnule prethodnu razinu aktivnosti.
Jedan od razloga ovakvog rezultata jest povoljnija industrijska struktura. Dok su Njemačka i Italija snažno izložene sektorima koje je energetska kriza posebno pogodila, poput automobilske industrije, proizvodnje strojeva i metaloprerađivačke industrije, Španjolska koristi prednosti veće diversifikacije. Posebno snažan rast bilježe sektori s visokom dodanom vrijednošću, uključujući: farmaceutsku industriju, proizvodnju električne opreme i elektroniku. Istodobno, pozitivne rezultate ostvaruju i pojedine energetski intenzivne industrije, poput industrije papira, plastike i kemikalija.
Ovaj uspjeh nije ograničen samo na domaće tržište. Španjolska od 2015. godine uspijeva zadržati svoj udio na izvoznom tržištu Europske unije, za razliku od Njemačke i Francuske koje bilježe njegov pad.
Prednost nižih troškova rada, ali pod sve većim pritiskom
Jedna od najvećih prednosti španjolske industrije i dalje su konkurentni troškovi rada. U 2025. godini trošak rada po satu u prerađivačkoj industriji ostao je znatno niži nego u drugim velikim europskim gospodarstvima: 40% niži nego u Francuskoj i 43% niži nego u Njemačkoj. Takva razlika omogućuje španjolskim proizvođačima da ostanu konkurentni unatoč nižoj produktivnosti.
Međutim, ova prednost postupno slabi. Između 2022. i 2025. godine troškovi rada po satu u prerađivačkoj industriji porasli su za15%, dok je stvarna produktivnost povećana za manje od 3%. Istodobno, najveći dio novootvorenih radnih mjesta koncentriran je u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. Glavni rizik je jasan: nastavi li rast plaća nadmašivati rast produktivnosti, jedan od ključnih stupova konkurentnosti španjolskog gospodarstva mogao bi postupno oslabjeti.
Energija: konkurentska prednost koja još nije u potpunosti iskorištena
Snažan razvoj solarne i vjetroelektrične energije tijekom posljednjih godina značajno je transformirao španjolski elektroenergetski sustav. Zahvaljujući tome, zemlja je danas znatno manje ovisna o plinu od većine europskih gospodarstava. U 2026. godini cijene električne energije bile su pod utjecajem plina samo 15% vremena, dok je taj udio u Italiji dosezao čak 89%. Manja ovisnost o plinu smanjuje izloženost energetskim šokovima te je Španjolsku pozicionirala kao vodeće europsko tržište za ugovore o kupnji električne energije (PPA), s približno četvrtinom ukupno ugovorenih kapaciteta.
Ipak, prednost nižih veleprodajnih cijena električne energije još uvijek nije u potpunosti prenesena na industrijske potrošače. Među glavnim razlozima nalaze se: niža razina državnih potpora, viši troškovi elektroenergetske mreže i zaostajanje ulaganja u mrežnu infrastrukturu i skladištenje energije. Za svaki dolar uložen u obnovljive izvore energije, Španjolska ulaže samo 0,30 dolara u elektroenergetsku mrežu, dok se u većini europskih zemalja ulaže oko 0,70 dolara. Posljedica toga je da je tijekom 2025. godine čak 11% proizvodnje iz obnovljivih izvora moralo biti ograničeno zbog nedostatnih mrežnih kapaciteta.
Ako Njemačka doista ukine programe potpore energetski intenzivnim industrijama nakon 2030. godine, a Španjolska uspješno provede planiranih 17,9 milijardi eura ulaganja u elektroenergetsku mrežu, njezina bi konkurentska prednost mogla dodatno ojačati. Kako industrija bude ubrzano prolazila kroz proces dekarbonizacije, pristup obnovljivoj električnoj energiji po konkurentnim cijenama mogao bi postati jedan od ključnih čimbenika koji će Španjolsku izdvojiti među vodećim europskim proizvodnim gospodarstvima. PS/SM
