HUB: Odbijanje zahtjeva za izuzeće predstavlja ozbiljan presedan i dodatno narušava povjerenje u nepristranost odlučivanja u CHF predmetima
Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je zahtjev za izuzeće dvojice sudaca koji sudjeluju u odlučivanju o pravnim učincima konverzije kredita u švicarskim francima, predmetu o kojem odlučuje prošireno vijeće Vrhovnog suda.
Riječ je o predmetu od iznimne pravne važnosti jer bi odluka proširenog vijeća mogla imati značajan utjecaj na značajan broj aktivnih sporova vezanih uz tzv. konvertirane CHF kredite te na daljnje ujednačavanje sudske prakse u tim postupcima.
Hrvatska udruga banaka smatra da takva odluka predstavlja ozbiljan presedan koji dodatno narušava povjerenje u nepristranost i dosljednost sudskog odlučivanja, osobito u postupku koji bi trebao dati konačna pravna razjašnjenja o pitanjima koja su već godinama predmet različitih sudskih tumačenja i brojnih sporova između banaka i korisnika kredita.
Utvrđeno je da odvjetnik Boris Jug zastupa stranke u više od 400 aktivnih predmeta protiv banaka povezanih uz CHF kredite, ukupne vrijednosti gotovo šest milijuna eura, dok je njegov otac, sudac Vrhovnog suda Jadranko Jug, sudjelovao u odlučivanju u nizu predmeta iz iste pravne materije, imao značajan utjecaj na oblikovanje postojeće sudske prakse te inicirao sazivanje sjednice proširenog vijeća u ovom predmetu. Odluka proširenog vijeća može izravno utjecati na ishode velikog broja aktivnih CHF postupaka u kojima sudjeluje odvjetnik Boris Jug, a time posredno i na financijski interes osobe povezane sa sucem koji sudjeluje u odlučivanju o pravnim pitanjima od presudne važnosti za te postupke.
Stoga su netočne tvrdnje koje su se pojavile u javnosti da se HUB-ovi podaci odnose pretežito ili gotovo isključivo na tzv. nekonvertirane CHF kredite. HUB niti je analizirao niti javno komunicirao broj predmeta izvan predmetne pravne materije o kojoj odlučuje prošireno vijeće Vrhovnog suda. Upravo suprotno, analiza se odnosila isključivo na postupke povezane s konvertiranim CHF kreditima i pravnim pitanjima na koja odluka proširenog vijeća može imati neposredan utjecaj.
Nadalje, poznat je i slučaj suca Vrhovnog suda Josipa Turkalja, koji osobno vodi sudski spor vezan uz CHF kredite, i to u pravnoj materiji istovrsnoj onoj o kojoj odlučuje prošireno vijeće Vrhovnog suda. Upravo zbog toga smatramo da postoje objektivni razlozi za izuzeće, ne radi dovođenja u pitanje osobnog integriteta bilo kojeg suca, nego radi zaštite standarda nepristranosti i povjerenja javnosti u sudski sustav.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su zahtjevi za izuzeće u usporedivim okolnostima u ranijem razdoblju bili prihvaćani, dok se sada odbijaju bez jasno obrazloženih i dosljedno primijenjenih kriterija. Takvo postupanje ostavlja dojam arbitrarnosti i neujednačene primjene procesnih pravila, što slabi povjerenje javnosti u jednakost svih stranaka pred sudom.
Ozbiljna pravna pitanja otvara i činjenica da se odluke s potencijalno dalekosežnim financijskim učincima donose u razdoblju kada Vrhovni sud nema imenovanog predsjednika. U takvim okolnostima opravdano se postavlja pitanje formalnih ovlasti i zakonitosti pojedinih procesnih odluka, uključujući odlučivanje o zahtjevima za izuzeće i sazivanje proširenog vijeća.
Iako HUB nije stranka u predmetnim postupcima, s obzirom na važnost predmeta, njegove moguće pravne i financijske posljedice te otvorena pitanja vezana uz zakonitost i nepristranost postupanja, realno je očekivati da će stranke u postupku iskoristiti sva raspoloživa pravna sredstva radi zaštite svojih prava i osiguravanja pravičnog suđenja u slučaju da to bude potrebno. Važno je pritom podsjetiti da je i Sud Europske unije u presudi Hann-Invest već upozorio na problem netransparentnosti i nedostatka jasno propisanih kriterija u mehanizmima odlučivanja i ujednačavanja sudske prakse u hrvatskom pravosuđu, naglašavajući važnost interne sudačke neovisnosti, i transparentnosti procesnih pravila. U tom kontekstu valja istaknuti i da ovakav stav Vrhovnog suda može predstavljati povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prakse Europskog suda za ljudska prava, što je potvrđeno i u postupcima vođenima zbog povrede prava na pošteno suđenje uslijed sudjelovanja sudaca koji u konkretnim okolnostima objektivno ne mogu biti smatrani nepristranima.
U okolnostima u kojima su najviše pravosudne instance već bile predmet kritika zbog nedostatka transparentnosti i predvidivosti postupanja, ovakve odluke dodatno pojačavaju rizik novih prijepora i narušavanja povjerenja u nepristranost sudskog sustava. To može imati dugoročne posljedice ne samo za percepciju pravne sigurnosti i jednakosti stranaka pred sudom, nego i za međunarodnu percepciju Hrvatske kao države koja osigurava stabilan i predvidiv pravni okvir.
