Iako svi misle kako cvijeće oduvijek raste pa je ujedno i ta vrsta poslovanja u Hrvatskoj prisutna od davnina, ukoliko se o cvjećarstvu razmišlja kao modernom i unosnom poslu – onda je stvar u našoj zemlji tek na početku.

Naime, sugovornici iz branše otkrili su kako mnogi proizvođači cvijeća nisu spremni na zahtjevne inovacije i tehnologiju proizvodnje, ali ni na suvremeni koncept prodaje – odnosno proizvodnje za nova, daleka tržišta. Pogotovo će ulazak u EU biti presudan za formiranje proizvođača i distributera cvijećem, a prilagodba i uvođenje noviteta pri tom se podrazumijevaju. 

Proizvodnja cvijeća u RH je prisutna na manjim površinama, više je zastupljena proizvodnja sezonskog cvijeća - jednogodišnjeg ljetnog cvijeća i dvogodišnjeg- maćuhice u zaštićenom prostoru. Na otvorenom se dijelom proizvodi krizantema, a trajnice i sobno bilje se uvoze - objasnila je trenutnu situaciju u cvjećarstvu Hrvatske mr. sc. Ines Pohajda, viši stručni savjetnik za integriranu i ekološku poljoprivredu pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (Zagrebačka županija).

U Hrvatskoj su proizvodne površine znatno manje i ne postoji specijalizacija u proizvodnji, što bi za već prisutne organizacije proizvođača (udruge i zadruge) ovaj segment bio značajan mada još ne postoji interes. Tehnološka opremljenost je poprilično zastarjela, mada je uz kreditiranja te mjere ulaganja u proizvodnju cvijeća od strane MPRRR-a (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) i potporu lokalne samouprave vezanu za uzgoj cvijeća u zaštićenom prostoru u zadnje 3 godine bilo značajnijih pomaka naprijed koji se odnose na suvremenu opremu i visoke plastenike s grijanjem - opisala je potencijale, ali i probleme u uzgoju cvijeća u našoj zemlji.

Veliku pomoć hrvatski proizvođači cvijeća još uvijek dobivaju od države, kao i lokalne samouprave, kako bi se ostvario i plasman proizvedenog.

Što uči najveća konkurencija?

Najveći svjetski konkurent po proizvodnji cvijeća je Nizozemska. Beskrajna polja tulipana, karanfila, ruža... vide se čak dok letite avionom. Upravo okrupnjavanje poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj je preduvjet za dostizanje bilo čega sličnog. Nizozemska upravlja i burzom cvijeća, odnosno cijenama koje dospijevaju i na Veletržnicu cvijeća u Zagrebu.

I uz veliki domaći potencijal, 90 posto cvijeća je iz uvoza. Samo u sklopu Veletržnice cvijeća na Žitnjaku u Zagrebu posluje tridesetak uvoznika cvijeća. Zemlje najveći izvoznici cvijeća i biljaka u Hrvatsku su Italija s oko 8.988 tona, a iza nje je Nizozemska sa 6.469 tona. U Hrvatsku se velike količine cvijeća i ukrasnog bilja uvozi i iz Mađarske, Njemačke i Španjolske, dok se godišnje iz Slovenije uveze 470 tona cvijeća, Srbije 391 tona, a iz dalekog Ekvadora 263 tone.

Sve skupa, otprilike se u Hrvatsku godišnje uveze cvijeća vrijednog oko 50 milijuna dolara. Tvrtke najveći uvoznici prema podacima HGK (Hrvatske gospodarske komore) su: MBM, Konzum, MIH, Agraria Petrinec, Pevec Zagreb, Fiora Kaštela, Baumax Zagreb, Bauhaus, Fragaria, Gardenija, Fridrih, Trgo-flora, Agrofarmacija, Alpina, DG Promet, Dalmacijaplod, Vrtko, Euro-brod, Jadro, Šampiko, Terra-agro, Zagrebački holding...

Masovna proizvodnja daje proizvodu jednu jako bitnu karakteristiku – jeftinoću. Iz uvoza najveća konkurencija je cvijeće iz Nizozemske koje je povoljno. Pogotovo, što je zbog tog cvijeća uzgoj sobnog bilja kod nas prava rijetkost. Slično je i s rezanim cvijećem koje se u Hrvatskoj uzgaja u Splitsko-dalmatinskoj županiji zbog skupih izvora toplinske energije na kontinentu - izjavila je Pohajda.

No, nije samo način proizvodnje ono što trebaju hrvatski proizvođači usvojiti kako bi opstali na tržištu i zaradili. Tu je i stav prema izlasku na različita tržišta. U Ludbregu je jesenas u organizaciji Nizozemskog veleposlanstva i HZPSS-a (ispred kojeg sam sudjelovala) održan sastanak-radionica kojim bi se uvele u Hrvatsku nove tehnologije i pokušala specijalizirati proizvodnja cvijeća uz pomoć konzultanata iz Nizozemske. No nizozemski prijedlog plasmana našega cvijeća na rusko tržište nije oduševio domaće proizvođače - navela je kao kontroverzu naša sugovornica.

Jer jeftinom uvoznom cvijeću najteže je konkurirati. Dok je prije za nabaviti cvijeće trebalo poslovne umješnosti, danas veletrgovci s jeftinom uvoznom robom haraju i ovom branšom. Jer uvozi se ne samo cvijeće iz različitih klimatskih područja, već naprotiv tone cvijeća koje se proizvode u klimatskim područjima istim ili sličnim kao Hrvatska.

Problem za cvjećare isti – preveliki uvoz i nelojalna konkurencija

Veliki uvoz svakakve robe osjetio se na padu kvalitete cvijeća, potvrđuju ne samo dodatni proizvođači koji su najviše pogođeni uvozom, veći i vlasnici manjih obrta, cvjećarni. Poput Leticije Zadravec, vlasnice cvjećarskog obrta u Varaždinu koji je naslijedila od roditelja.

Cvjećarstvo kao posao može se obavljati na dva načina. Može se profilirati kao trgovac cvijeća, veliki ili mali, kojem će biti važna samo prodana količina i zarada, dok se sa druge strane može obavljati kao umjetnička = floristička djelatnost, gdje kao i u svakoj umjetnosti morate dati čitavog sebe. Mi spadamo u onu skupinu koja želi najljepše i najbolje, želi vidjeti zadovoljan osmijeh na licu mušterije koja na izlasku nema osjećaj da je nešto platila više no što vrijedi - opisala je svoj obrt Zadravec napominjući kako su poslovni uvjeti u današnjoj Hrvatskoj teški.

Konkurencija u Hrvatskoj je potpuno nelojalna i pravno neregulirana, što počinje već sa veletrgovcima od kojih neki prodaju svoju robu u vele prodajnim centrima, no ne samo pravnim osobama već i privatnicima, što će reći da se veleprodajna i maloprodajna cijena ne razlikuju - opisala je praksu, inače zakonski zabranjenu, no zbog trenutne situacije često pravno nereguliranu.

Možda bi bilo zgodno reći da su ti današnji veletrgovci nastali od nekadašnjih najlošijih proizvođača cvijeća u bivšoj državi. Međutim, kada je došlo do otvaranja granica i slobodnog uvoza, naravno da su najlošiji od proizvođača prvi počeli uvoziti cvijeće. Na taj su način ugrozili, a kasnije gotovo potpuno uništili domaće proizvođače koji su nekada bili među najboljima te zbog ponosa na svoj rad, znanje i trud nisu se opredijelili za uvoz stranih proizvoda - opisala je paradoks koji se dogodio u Hrvatskoj, na žalost, ne samo u području proizvodnje cvijeća.

Cvjećarstvo kao luksuz

Tako da, danas uglavnom imamo neke nove proizvođače koji se još muče sa početničkim problemima. Ali ja svojim izborom dobavljača uvijek preferiram njih. Iako uglavnom cvjećari rade s uvoznim cvijećem, lanac trgovine nije koncipiran kao u Europi. Najbolji europski floristi dobivaju cvijeće u koncesiju od svojih distributera, dok ga mi moramo otkupiti i prodavati dalje uz vlastiti rizik što naravno ograničava izbor jer je cvijeće pokvarljiva roba - navela je Zadravec dodajući kako se nada da će se ulaskom u Europsku uniju i taj problem riješiti.

Naša sugovornica nam je potvrdila kako se vrijeme recesije bitno odrazilo i na cvjećarstvo jer je ono prije svega luksuz pa je tako znatan pad prodaje svijeća zabilježen već sredinom 2008., a ne u 2009., kada se o recesiji počelo pričati. Napomenula je kako bi trebale i državne institucije pomoći – da bi opstali najbolji. Prije svega trebale bi promijeniti status cvjećarstva; iz uslužne djelatnosti u proizvodnu ili umjetničku djelatnost te na taj način tretirati i subvencionirati floriste. Jer klasificirajući ih pod uslugu, ograničavaju ih i stavljaju uz bok ostalim uslužnim djelatnostima kao što su bankarstvo, trgovina, osiguranja i ostale visokoprofitne djelatnosti, a nažalost, cvjećarstvo to nikako nije - zaključila je dugogodišnja varaždinska cvjećarka. 

Autor: mr. sc. Goran Jungvirth