MMF je u svom priopćenju krajem veljače ove godine naveo da okvir targetiranja inflacije odgovara Srbiji, ali i da misija smatra da bi "trebalo dozvoliti veću dnevnu fleksibilnost deviznog tečaja", u mjeri u kojoj to ne bi ugrozilo ciljanje inflacije i financijsku stabilnost.

Iz NBS je rečeno da neće gurati inflaciju u ciljani okvir, tako što će dozvoliti veće oscilacije tečaja. Odgovarajući na pitanje da li će dinar fluktuirati, jer će se inflacija pogurati na ovaj način, NBS ne planira postići ciljanu inflaciju na takav način. Centralna banka, kako kaže, provodi režim rukovođenog plivajućeg deviznog tečaja, a intervenisat će na deviznom tržištu radi "smanjenja prekomernih dnevnih oscilacija tečaja" ili stimuliranja obima prometa s ciljem nesmetanog funkcioniranja deviznog tržišta, kao i radi očuvanja stabilnosti finansijskog sistema i cijena na domaćem tržištu.

U praksi je, u stvari, primjena ma­njih tečajnih osci­la­ci­ja­ ili "re­la­tiv­no fik­sni de­vi­zni tečaj", pa bi NBS trebao proširiti margine fluktuacija tečaja dinara. Ovdje je MMF u pravu što predlaže veću dnevnu fleksibilnost tečaja dinara, što bi moglo značiti da treba smanjiti vrijednost domaće valute, u situaciji kada je inflacija (oko 2%) ispod ciljanog nivoa (4% plus-minus 1,5), sa smanjenjem plaća i mirovina i pada potražnje.

Od 2010. do početka 2016. godine, dinar je oslabio za 21%. U prošloj godini izgubio je na vrijednosti 0,8%. Za prva tri mjeseca ove godine, NBS je prodala čak preko 550 mil. eur, a kupila 10 mil. Ovo trošenje monetarnih rezervi bilo bi znatno manje da su veće margine dozvoljenih dnevnih varijacija tečaja.

Izbor valutnog režima ovisi od stanja date privrede, njene konkurentnosti i izvozne sposobnosti, stanja platne bilance, visine vanjske zaduženosti, inflacije i drugih makroekonomskih parametara u određenom vremenskom periodu.

Režim kontrolirano fleksibilnog tečaja dinara, kao najmanje loš u odnosu na moguće alternative, za sada je, ipak, najbolja opcija za Srbiju. Ovakav režim kao kompromis između fiksnih i fluktuirajućih tečajeva, koga neki ekonomisti nazivaju „prljavo plivajućim“, treba uzeti u obzir prednosti discipline fiksnog tečaja i veće djelovanje tržišta kod fluktuirajućeg tečaja. Iako je fleksibilni tečaj kao tržišno rešenje bolji od fiksnog, bez obzira na izbor valutnog režima, potrebna je koordinacija monetarne i fiskalne politike za stabilnost deviznog tečaja.

Rukovođeno fleksibilni tečaj dinara, odnosno „monetarna politika ciljane inflacije“, je bolje rješenje za Srbiju od fiksiranja tečaja, jer daje više elastičnosti financijskom sistemu. Zato je za Srbiju bolje da se kroz promjenu tečaja, slabljenje dinara obavi dio prilagođavanja, jer u slučaju valutnog odbora (fiksnog tečaja), prilagođavanje je jedino moguće kroz smanjenje plaća i cijena što vodi u recesiju.

Režim fleksibilnog tečaja dinara NBS je utvrdila u suglasnosti s vladom i MMF-om, kao najmanje rizičan model za privredu Srbije i prati njegovo kretanje, jer je on u vezi sa ostvarivanjem osnovnih ciljeva Centralne banke, kao što su očuvanje stabilnosti cijena i održavanje financijske stabilnosti.

Tečaj dinara treba se formirati na tržištu, kao i svake druge robe, a intervencije NBS-a da budu veoma diskretne, samo onda kada dođe do većih odstupanja tečaja. Zato je potreban određeni blagi trend deprecijacije kod fleksibilnog tečaja, da bi se poboljšala konkurentnost domaće privrede.

Fleksibilan tečaj izabran je s namjerom, jer, po pravilu, smanjuje potencijalnu cijenu koju zemlja mora platiti pod djelovanjem eksternih nestabilnosti. U svakom slučaju, fleksibilan devizni tečaj manje je loše rješenje od fiksnog tečaja ili uvođenja eura u monetarni sistem zemlje.

Neki naši ekonomski stručnjaci zalažu se za primjenu potpuno fleksibilnog tečaja, bez ikakvih intervencija NBS-a, pa da realna kretanja dinara na tržištu pokažu njegovu pravu vrijednost.

Pristalice slobodnog tečaja koje odredi tržište, smatraju da u sadašnjoj fazi nije moguće fiksirati tečaj iz više razloga. Bilo je nekoliko pokušaja u prošlosti, što je trajalo nekoliko mjeseci i sistem se raspao , jer je došlo do „velikog slabljenja standarda stanovništva i potrošnje“. Kažu da cijena domaće valute mora ovisiti samo od stanja tekuće platne bilance i ne može se održavati nikakvim zaduženjem države. Zato treba „još depresirati dinar i ići na plivajući tečaj, a ne da se država zaduži da bi ga branila“. Kažu da je „najmoćniji dio privrede baziran na uvozu, pa sada želi da društvo plati njihove dugove“. Pritisak da se fiksira tečaj dinara dolazi od „djela privrede koji se zadužio, pa hoće da im NBS proda devize po cijeni koja im odgovara“. Tečaj se može uravnotežiti samo kroz tržište i nikakav monetarni odbor „ne može znati cijenu deviza“.

Zato, kako kažu njegovi zagovornici, treba pustiti da dinar pliva i da se formira realan tečaj bez intervencija NBS-a. Srbija ima dvovalutni sistem, i „ne smije se učiniti da poredak resurs-novac, kratko traje i da se sistem slomi“. Po njima je valutni odbor „model preraspodjele, mehanizam koji pokazuje kako se novac čuva i kako se država zadužuje da ga obrani“. Vođenje monetarne politike sa stranim novcem u maloj zemlji nema nikakvog izgleda opstati, „osim da država upadne u dug“. Zato je, kako navode, najbolji slobodni plivajuću tečaj koji pokazuje da “ ima smisla izvoziti, a da nema smisla uvoziti“.

Treba reći da je osnovna prednost fleksibilnih tečajeva mogućnost veće slobode u vođenju ekonomske i monetarne politike i olakšano platno prometno uravnoteženje, gdje su potrebne manje devizne rezerve. U slučaju recesije ovakav tečaj pomaže da se ona ublaži, odnosno omogućava manji pad proizvodnje, a kod inflacije daje veću mogućnost da se ona obuzda. Smanjuje udar na plaće, jer kod fiksnog tečaja smanjenje potrošnje mora se obaviti preko sniženja plaća i zaposlenosti. Daju mogućnost za potrebna prilagođavanja prema vanjskim promjenama, čime se olakšava ekonomska suradnja s inozemstvom. Manje su mogućnosti da dođe do podcijenjenosti i precijenjenosti domaće valute, nego kod fiksnih tečajeva. Smanjuju se potrebe uvođenja dodatnih mjera za usklađivanje domaćih cijena s cijenama inozemne konkurencije.

Fleksibilni tečajevi su generalno bolje rješenje od fiksnih tečajeva za privrede koje su izložene vanjskim šokovima, dok fiksni tečajevi imaju prednosti, ako se radi o unutrašnjim poremećajima u nacionalnoj privredi. Kao jedan od glavnih argumenata za primjenu slobodno fluktuirajućeg tečaja njegovi zagovornici navode da taj režim destimulira vanjsko zaduživanje zemlje i on jedini može u kriznim vremenima osigurati stabilnost.

Fleksibilni tečajevi su vrlo rasprostranjen devizni režim u svijetu, kod koga se vrijednost valute određuje ponudom i potražnjom na deviznom tržištu, odnosno gdje se dozvoljava da tržište određuje vrijednost valute. Međutim, treba reći da nema valute u svijetu čija je vrijednost određena samo ponudom i potražnjom na deviznom tržištu, odnosno nema potpuno slobodnog fluktuiranja tečaja. Ako dođe do ekstremnog povećanja vrijednosti (apresijacije) ili obezvređivanja (deprecijacije), centralna banka će interventirati na tržištu, kako bi stabilizirala valutu. Prema tome, ovaj režim može tehnički biti poznat i kao nadzirani devizni tečaj.

Kod nadziranog tečaja vrijednost se određuje na tržištu, ali je variranje vrijednosti valute utvrđeno u određenim granicama. Postoje tri tipa ovog tečaja. U prvom slučaju, vrijednost valute varira u određenim granicama, koje se povremeno prilagođavaju, u ovisnosti od odgovarajućih ekonomsih pokazatelja i predviđanja. U drugom slučaju, vrijednost valute je fiksirana, a mijenja se periodično, u ovisnosti od stanja na tržištu. U trećem slučaju, vrijednost valute može varirati u određenom fiksnom opsegu.

Generalno, ekonomisti smatraju da je fleksibilni tečaj u mnogim okolnostima bolji od fiksnog tečaja, budući da može reagirati na promjenu situacije na deviznom tržištu. Zapravo, ne postoji univerzalno pravilo prema kojem je jedan režim deviznog tečaja recept za više zemalja, jer čak i u istoj zemlji mogu se primenjivati različiti tečajevi ovisno od toga da li se ona nalazu u tranzicisjkom procesu, ili u fazi uzlaznog ciklusa, odnosno u ekonomskoj krizi.

dr. sc. Dejan Jovović
znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije