Kraj je poslovne godine. Imamo dosta veliku dobit, što će uvjetovati plaćanje visokog poreza na dobit. Tada se svi sjetimo rezerviranja kao spasonosnog rješenje. Koja su rezerviranja porezno priznata, pojašnjavamo u ovom članku.

Zakon o porezu na dobit, u članku 11., propisuje koja su rezerviranja porezno priznati trošak. To su:

-          rezerviranja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku,

-          rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima,

-          rezerviranja za isplatu otpremnine,

-          rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava,

-          rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore.

Rezerviranja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku

 Prvo rezerviranja kojeg se dosjetimo jest rezerviranje za otklanjanje nedostataka u garantnom roku. Ovo se rezerviranje najčešće koristi u praksi jer je moguće putem njega stvoriti značajne troškove, što može imati za posljedicu veliko smanjenje dobiti, pa samim time i poreza na dobit. Oprez! Ovo rezerviranje se mora napraviti u skladu računovodstvenim i poreznim propisima, a ne „odokativnom“ metodom.

Krenimo od početka. Kada društvo u određenoj godini proda neke proizvode vjerojatno daje za njih i garanciju u određenom roku. U godini kada smo izvršili prodaju ostvarili smo i prihode. U narednim razdobljima imat ćemo i određene popravke tih proizvoda u garantnom roku koji će ići na trošak tvrtke. Stoga, računovodstveni standardi zahtijevaju da se u godini kada se izvrši prodaja napravi i rezervacija troškova za buduće popravke. To se radi sa svrhom da se prihodi od prodaje sučele, u istom razdoblju, s troškovi koji će nastati vezano uz prodani proizvod, a to su troškovi popravaka u garantnom roku. 

Cijeli tekst pročitajte u novom broju časopisa Direktor, siječanj/veljača 2012., broj 1/2, str 58-59
Autor: Igor Milinović, mag. oec.