Javna diplomacija u funkciji izvozne ofanzive

22/08/2012

U našoj složenoj i problemima bremenitoj svakidašnjici kao da se zaboravlja da je nepogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše ne samo privredne već sveukupne društvene sudbine i da o sposobnosti razrješavanja tog pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj naše zajednice - mlade voćke u naponu snage, čiju božicu Rujanu tuku vjetrovi i oluje sa svih strana.

Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Kako u tom olujnom prostoru globalizacije stvoriti vlastiti prostor i prepoznati vlastite šanse, temeljno je umijeće, ali i velika odgovornost onih koji kreiraju politiku zemlje i to ne samo ekonomsku.

Bez izvoza nemamo šanse

 Od osnutka, svi društveni čimbenici uporno i dosljedno, no reklo bi se bez rezultata, pokušavaju pokrenuti izvoz kako bi ta naša mlada voćka pod okriljem božice Rujane dala plodove i našu Hrvatsku pretvorila u izvozno orijentiranu zemlju, jer ona realno ima pretpostavke i resurse za takovu orijentaciju.

Razdoblje od 2000. do 2008. karakterizira dvostruko brži rast uvoza od izvoza: uvoz je u to vrijeme povećan za 84,8 mlrd. kuna, a izvoz istodobno samo za 32,4 mlrd. kune. Posljedica takvog odnosa je stalna prisutnost znatne supstitucije domaće proizvodnje inozemnom, nastavak procesa deindustrijalizacije koja traje već dva desetljeća, kao i sve manja količina roba za izvoz. Tako se sve češće raspravama čuje kako jednostavno nemamo dostatno prije svega industrijskih proizvoda za izvoz. Sve analize, naime, ukazuju da upravo prerađivačka industrija čini gro našeg izvoza, istodobno je industrijska proizvodnja sada tek na razini 75-80% proizvodnje iz 1990. Tržište nam je premalo za bilo kakav ozbiljniji vlastiti razvoj bez izvoza, a osposobljavanje za širi prodor na međunarodna tržišta, prije svega na područja EU, CEFTA, EFTA ili SEI baš se ne odvija u željenom pravcu.

Konkurentnost našeg izvoza i dalje opada. Dodajmo tome da je najveći doprinos vrijednosti robnog izvoza dolazio od brodogradnje i izvoza strojeva i uređaja, izvoza naftnih derivata, hrane i pića te električnih strojeva i aparata. Do zaokreta dolazi u 2009., opća kriza uzrokuje pad unutarnje i vanjske potražnje, a time se znatnije smanjuje opseg robne razmjene odnosno bilježi pad vrijednosti izvoza i uvoza. Vrijednost robnog izvoza RH smanjena je za 20,5%.

Tako pravci kretanja vanjskotrgovinske robne razmjene kao odraz nepovoljnih kretanja agregatne potražnje postaju sve snažnije ocrtani ukupnim stanjem našeg gospodarstva (ne privrede jer ju nemamo) i industrije koja nestaje – mora se reći polako umire. Zbog takvog stanja naše gospodarstvo pokazuje visoku osjetljivost na poremećene globalne tokove te nisku sposobnost prilagodbe novo nastalim uvjetima na svjetskim tržištima.

 

 

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Direktor, srpanj/kolovz 2012., broj 7/8
Autor: mr. sc. Branko Pavlović

 

 

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox