EU najavila promjenu pravila za upotrebu robe široke potrošnje

Konzumerizam je već desetljećima jedna od ključnih obilježja zapadne civilizacije. Posljednjih godina globalizacija je potrošačke navike stanovnika Zapada vinula u nove, ponekad i groteskne visine. I dok je laka dostupnost popularnih proizvoda još uvijek temelj svakog razvijenog potrošačkog društva, smanjena dugovječnost te iste robe u pitanje je dovela i samu održivost gore spomenutog koncepta.

Ono što su naši roditelji kupovali i što je trajalo ponekad i desetljećima, danas traje svega nekoliko godina i pri tome se popravak uopće ne isplati, već je jeftinija kupovina novog proizvoda. I dok takva logika svakako povoljno utječe na rast BDP-a i zaposlenost, štetni učinci već su dogo vremena izuzetno vidljivi.

Uz povećanu potrošnju sirovina potrebnih za izradu novih, a zapravo nepotrebnih proizvoda, veliki problem je i upravljanje sada već dramatičnim količinama nefunkcionalnih proizvoda (otpada), koje postaje nemoguće bez jačanja recikliranja i oporabe.

Ako je vjerovati Europskoj komisiji, takvoj praksi bi uskoro mogao doći kraj – barem što se tiče modne industrije, namještaja i potrošačke elektronike.

Proizvoditi će morati trajati dulje te će se moći (isplativo) popraviti, o čemu će se potrošači morati biti jasno obavještavati.

Ujedno, posebna pažnja će se usmjeriti jačanju recikliranja (iskorištenih) proizvoda, što bi posebno trebalo utjecati na modnu (tekstilnu) industriju, koja je posebno izložena kritici zbog utjecaja na klimu i dugoročne (okolišne) neodrživosti dosadašnjeg modela poslovanja. Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), korištenje (nošenje) odjeće na području Europe u prosjeku stvara četvrti najveći (negativni) učinak na okoliš i klimu nakon aktivnosti povezanih s proizvodnjom hrane, stanovanjem te prijevozom. Primjerice, da bi se namirila prosječna potrošnja tekstilnih proizvoda jednog stanovnika Europske unije, potrebno je godišnje upotrijebiti devet kubnih metara vode, 400 kvadratnih metara zemlje, 391 kilogram sirovina, što u konačnici stvara ugljični otisak od 270 kilograma.

Prema prijedlogu novih pravila, koja Komisija tek treba proslijediti na razmatranje Europskom vijeću i Parlamentu, tekstilni proizvodi će morati biti „eco friendly“, što znači da će europsko tržište biti teško dostupno za (značajne količine) sirovina koje nisu proizvedene na održiv način.

Također, unutar predloženih mjera Komisija posebno je zanimljiva najava kako će se ograničavati pa i kažnjavati očiti primjeri „greenwashinga“, odnosno lažnog ili obmanjujućeg informiranja potrošača o ekološkom utjecaju proizvoda, a što se obično povezuje s aktivnostima korporacija čije djelovanje stvara značajan utjecaj na okoliš.

Ukupno gledajući, riječ je o velikoj pobjedi niza nevladinih udruga, od onih zaokupljenih zaštitom potrošača preko zelenih pa sve do udruga koje upozoravaju na loše uvjete rada u tvornicama Trećeg svijeta koje proizvode za bogati Zapad. Međutim, hoće li u konačnici predloženi set mjera biti povoljan za potrošače, barem djelomično kako će biti dobronamjeran prema okolišu? Naime, sve predložene mjere će koštati pa bi se lako moglo dogoditi da cijenu na kraju plate potrošači, kojim će do jučer lako dostupni proizvodi postati znatno skuplji.

Anđelko Brezovnjački

 

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox