INTERVJU: GORAN ALEKSIĆ - tvrdim da bez udruge ničeg na što smo ponosni ne bi bilo, a mnogi ljudi bi ostali bez ičega

Goran Aleksić, visokoobrazovani čovjek zanimljive karijere koja ga je iz inženjerskog zanimanja u državnoj tvrtki odvela u aktivizam, a nedavno i u političko djelovanje – za časopis Udruga.hr je opisao kako je stvorena udruga koja, ne samo da je izvojevala pravne pobjede protiv jakih banaka te utjecala na zakonodavstvo države, već je prvenstveno bila i psihološki oslonac tisućama ljudi na rubu očaja zbog kredita u "Švicarcima". Također je otkrio novosti vezane za slučaj ‘Franak’, kao i svoja očekivanja i razvoj situacije pravne borbe protiv banaka u 2020. godini.


|Udruga.hr|:  Vaša karijera se zanimljivo razvijala, od diplomiranja na prometnom fakultetu pa do saborskog zastupnika. Kako to da se glavni inženjer u HŽ Infrastrukturi počeo baviti aktivizmom, a sada i političkim djelovanjem? Jeste li mislili da će se to ikada dogoditi?

Nisam o tome baš nikada razmišljao prije nego se dogodio slučaj "Franak". Aktivizmom se bavim od 2011., od samih početaka udruge Franak, bio sam prvi i dugogodišnji koordinator pravnog tima, iako nisam pravnik, i tu sam istesao i javno istupanje, i javnu afirmaciju ciljeva za koje se zalažemo u zaštiti potrošača. Nakon donesenog zakona o konverziji CHF kredita, pojedini istaknuti aktivisti udruge Franak odlučili su na temelju provedene ankete među članovima udruge sudjelovati na izvanrednim parlamentarnim izborima, i eto uspjeli smo s jednim kandidatom dospjeti do Hrvatskoga sabora. Prije samog ulaska formirali smo stranku SNAGA, i sada je stranka SNAGA parlamentarna stranka.

|Udruga.hr|:  Kako je došlo do osnivanje udruge Franak?

Udruga Franak osnovana je 2011. Povod je bio veliki rast anuiteta u kreditima s valutnom klauzulom CHF uslijed naglog rasta tečaja CHF-a. Ljudi s takvim kreditima počeli su o tome komunicirati na forumu, i na Facebooku, i vrlo brzo se u toj komunikaciji iskristalizirala jedna složna ekipa iz raznih dijelova Hrvatske, različitih struka od pravno-ekonomskih preko medicinskih i profesorskih pa sve do inženjerskih zvanja, koja je bila spremna aktivno djelovati radi zaštite prava ljudi koji su zbog nesavjesne politike hrvatskih banaka u stranome vlasništvu dovedeni na rub financijskoga sloma. Najprije smo bili prozivani sektom, nekakvim smiješnim „don Qujioteima“ da bi na kraju, nakon osam godina sudske bitke, stigli do velike kolektivne pobjede protiv osam banaka.

|Udruga.hr|:  Kako je udruga prije svega bila psihološki oslonac ljudima koje su pogodili krediti u "Švicarcima"?

Svakoga tjedna održavale su se konzultacije, na kojima su aktivisti davali savjete ljudima što im je pametno učiniti u borbi za svoja prava. Vrlo brzo smo shvatili da su banke osim nepoštene valutne klauzule CHF sa svima nama ugovarale i nepoštene kamatne stope. Savjetovali smo ljudima da tuže zbog kamata i da pričekaju s tužbama za valutnu klauzulu dok se to kolektivno sudski ne utvrdi. Konstantno smo javno afirmirali naše zahtjeve prema vlasti i tražili da se prekine nepošteno poslovanje banaka koje je bilo nedvojbeno u dijelu koji se tiče nepoštenih kamata, dok je u dijelu vezanom za valutnu klauzulu CHF trebalo dodatno sve dokazati na sudu. Ljudi su osjetili da se udruga Franak iskreno i dosljedno bori za njihova prava, da od te borbe nikada neće odustati, a svojom podrškom učlanjivanjem u udrugu Franak, svi ti ljudi su aktivno pomogli da dođemo do naše velike pobjede. Mi aktivisti bili smo njihova javna snaga, a članovi su bili naša podrška bez koje ne bismo uspjeli učiniti ništa. Bila je to obostrana podrška.

|Udruga.hr|:  Koje bi djelovanje ili rezultat udruge najviše istaknuli kao najjaču poruku društvu - koliko su udruge važne u demokracijama?

Udruge su za demokraciju pokazatelj one prave snage naroda, koja se kroz službenu politiku puno teže ostvaruje i udruge koje istinski zastupaju svoje članove mogu izvršiti presudan pritisak na vlast, ali i afirmirati svoju borbu na argumentirani način, pri čemu imaju i svojevrsnu prosvjetiteljsku ulogu.

Nema sumnje da je najveći rezultat udruge Franak pobjeda u kolektivnom sudskom sporu. Po tome smo ispred svih zemalja EU-a, jedino Grčka ima osim nas kolektivno utvrđenje ništetnosti valutne klauzule CHF.

|Udruga.hr|:  Osim samo informiranja građana udruga je povela i određeni aktivizam, vaš pravni tim uspio je odnijeti i nekoliko važnih pravosudnih pobjeda. Koje biste istaknuli kao presudne za vaše djelovanje?

Najvažniji konkretni rezultati udruge Franak mogu se vidjeti najprije u zakonskim rješenjima, pa je tako početkom 2014. kamatna stopa na stambene CHF kredite ograničena na 3,23%, što je smanjilo anuitete i do 20%. Početkom 2015. zamrznut je tečaj CHF-a na 6,39 kn za 1 CHF te je konačno donesen i tzv. Zakon o konverziji, kojim je naložena bankama konverzija CHF kredita koji još nisu bili otplaćeni, čime su glavnice umanjene i do 30% za većinu CHF kredita. Druga puno važnija bitka vodila se paralelno na sudovima, gdje je udruga Franak početkom 2012. podigla kolektivnu tužbu kojom je traženo utvrđenje ništetnosti kamatnih stopa i valutne klauzule CHF. Najprije je na prvome stupnju sudac Radovan Dobronić presudio da su ništetne i promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF, da bi nakon niza žalbi, revizija, nakon ustavne tužbe konačno zadnjom revizijom Vrhovni sud RH u listopadu 2019. potvrdio pravomoćnost presude suca Radovana Dobronića. Svakako je veliki događaj kojim se udruga Franak s pravom ponosi veliki dostojanstveni prosvjed koji je održan 25. travnja 2015.

Tvrdim da bez udruge Franak ničeg opisanog ne bi bilo, i potrošači sa CHF kreditima bi velikim dijelom ostali bez nekretnina, bilo bi jako puno bračnih brodoloma, samoubojstava i različitih zdravstvenih problema. Svakako je takvih neželjenih događaja bilo zadnjih osam godina, ali bilo ih je daleko manje nego da udruga Franak nije izborila sve svoje pobjede.

|Udruga.hr|:  Smatrate li da su u 21. stoljeću banke prodale građane državi, primjerice ne postoji više bankarska tajna i zaštita od informacija o deviznim transferima od poreznih represivnih tijela i slično? Ili smatrate da je zapravo država prodala građane bankama, primjerice ne štiteći ih u slučajevima poput kredita u "Švicarcima", samo kako bi se lakše zaduživala kod tih istih banaka, sada u stranom vlasništvu i uspješno prikrivala svoju rastrošnost? Ili je i jedno i drugo točno?

Banke su potrebne. Banke su i korisne. Često znam reći da ja nisam neprijatelj, nego dapače prijatelj banaka koji im konstantno ukazuje na pogreške, i koji im ukazuje na njihov pravi put. Nažalost, hrvatske banke u stranom vlasništvu uporno idu krivim putem, ali za to je krivac i HNB i vlast koja je bila nedovoljno aktivna u sprječavanju bankarskih trikova. Da su banke već 2011. priznale krivnju za nepoštene kamate, da su banke 2011. samoinicijativno reobračunale kredite uz javnu ponudu svim CHF dužnicima u kunske kredite s kamatnim stopama kakve su ugovorene na početku ugovornog odnosa, mi danas ne bismo imali nikakvih problema. Tada bi nekakav trošak banaka iznosio možda 2 do 3 milijarde kuna da sve stvari dovedu u red. Danas bankama prijeti 20 do 25 milijardi kuna naplate na temelju sudskih postupaka koji su pokrenuti i koji će biti pokrenuti. Ja sam uvjeren da će banke taj novac morati vratiti, a to je ovisno prije svega o tome koliko će ljudi banke tužiti. Moja misija, misija stranke SNAGA, i misija udruge Franak jest da tuže svi oštećenici i da im banke vrate sav njihov novac, koji su banke de facto opljačkale nepoštenom prekomjernom naplatom anuiteta.

|Udruga.hr|:  Što savjetujete građanima, kako se postaviti prema bankama, ali i prema državi u ostvarenju svojih prava, ali i otporu prilikom pokušaja oduzimanja istih?

U slučaju "Franak" postoji pravomoćna kolektivna sudska presuda na temelju koje gotovo da nije moguće izgubiti sudski postupak. Postoje još neka neriješena pravna pitanja, u smislu visine obeštećenja, ali sve će to biti riješeno u sljedećih nekoliko mjeseci i tada bi svi trebali pokrenuti svoje privatne sudske postupke, ako to nisu još učinili.

Savjetujem građanima da prouče svoja prava, da ne budu inertni, da čitaju, uče i da se bore za svoja prava. Neka ne čekaju da im netko drugi riješi problem.

|Udruga.hr|:  Vi ste postali dobro informirani i shvatili kako se boriti protiv nepravednog sistema. Nedavno ste spriječili i vlastitu ovrhu zbog duga za vodu u vezi kojeg niste čak dobili ni opomenu. Kakvu pouku možemo izvući iz tog slučaja?

Možemo zaključiti da dosta toga oni koji nas žele ovršiti rade po sistemu "APP" – ako prođe, prođe. I onda, ako mi nismo informirani, ako nismo zainteresirani proučiti koja su naša prava, ako čekamo da netko drugi riješi naš problem, bit ćemo i ovršeni, bit ćemo i oštećeni i onda ćemo se žaliti po društvenim mrežama kako je sustav nepravedan. Sustav jest nepravedan, ali i u takvome nepravednom sustavu mi imamo alate i rješenja za svoje probleme. Moramo znati ako smo dužni što to znači u odnosu na zastaru potraživanja i što to znači u odnosu na potencijalno nepostojeći dug.

|Udruga.hr|:  Što mislite o sustavu ovrha, bogaćenju tvrtki za naplatu dugova i cijelom tom sistemu koji je zaživio, osiromašujući brojne građane?

Postoje informacije s terena da „lešinarske“ agencije naplaćuju nepostojeće dugove. Naime, događa se da “lešinarska“ agencija kada otkupi cesijom dug, na glavnicu duga doda i zateznu kamatu, pa potom naplaćuje novu zateznu kamatu na taj ukupni dug, u kojemu je dio duga već dospjela zatezna kamata. Ako je ovršenik aktivan građanin zainteresiran za svoja prava, on će otkriti sve nepravilnosti u naplati duga i takav nezakonit dug u kojemu ovrhovoditelj nezakonito naplaćuje zateznu kamatu ovršenik će zasigurno uspjeti sudski srušiti.

Ljudi moraju znati prije svega kako spriječiti ovrhu nekretnine. Kada dođe već do ovrhe i prodaje nekretnine, tada je kasno. Valja reagirati tada kada vidimo da će doći do problema u plaćanju. Ovrha nekretnine po nepoštenom kreditu, kakvih je u biti većina kredita ugovorenih prije 2013., može se odgoditi tužbom zbog restitucije, a odgodu valja utemeljiti na presudi Suda EU C-407/18 te na članku 65. Ovršnog zakona.

Naravno, dugovi se moraju vraćati, ali nezakonite ovrhe isto tako moraju se spriječiti svojim djelovanjem, a ne čekanjem da netko drugi riješi problem. „Lešinarske“ agencije moraju biti maksimalno regulirane zakonskim odredbama, a sadašnja regulativa je nedovoljna i daje im puno prostora za iscrpljivanje ovršenika i vječnu naplatu dugova. Dugovi su postali veliki biznis i to je teret za društvo u cjelini. Javni bilježnici, pojedina odvjetnička društva koja rade za velike pravne osobe i „lešinarske“ agencije sudjeluju u jednom posebnom biznisu koji bih ja nazvao ovršni biznis. On je vrlo profitabilan, a time je takav biznis koji unesrećuje hrvatske obitelji štetan za društvo u cjelini.

|Udruga.hr|:  Vratimo se malo na vaše djelovanje u udruzi. Kada je došlo vrijeme da aktivizam u udruzi pretočite u političko djelovanje, koji je trenutak bio presudan?

Presudna je bila odluka aktivista, nakon što je donesen Zakon o konverziji, da pokušamo svoje djelovanje prebaciti i na službeni politički teren. Uspjeli smo se oko toga dogovoriti, isturili smo ljude koji su dobili glasove članova za politički angažman i eto me u Saboru. Moram reći da je na temelju ankete više od 50% anketiranih članova udruge Franak glasalo za mene kao glavnog kandidata za Hrvatski sabor, jer su na temelju mojih javnih istupanja prije toga zaključili da bih ja bio najbolji kandidat za to. I na izborima sam dobio preferencijalne glasove u I. izbornoj jedinici, tako da sam na neki način u potpunosti zasluženo dobio mandat. Koliko sam nakon toga zadovoljio, ili razočarao, to nije više pitanje na koje bih samostalno mogao odgovoriti.

|Udruga.hr|:  Što želite najviše u Hrvatskoj promijeniti?

Volio bih da ljudi prestanu gledati jedni druge „preko nišana“ zbog ideoloških razlika i da ljudi počnu čitati i razmatrati sadržaj, a ne naslove. Da povjerenje poklanjaju onim ljudima koji su se dokazali, a ne onima koji stvaraju od sebe manji ili veći kult ličnosti. Imamo jedan vrlo negativan trend da ljudi često komentiraju događanja samo na temelju naslova, bez čitanja samoga sadržaja, čime svakome problemu pristupaju vrlo površno i navijački. Dokle god ljudi budu tako razmatrali svijet oko sebe, ovdje će biti vrlo plodno tlo za populizam i nekritičko promatranje svijeta u kojemu živimo. Osobno ću nastojati i dalje progurati svoje zakonodavne inicijative vezane za slučaj franak, za ovršni postupak i svakako podržavati druge zastupnike koji predlažu korisne društvene promjene.

|Udruga.hr|:   Koji su vam daljnji planovi?

Nastaviti političku i aktivističku borbu za 20 milijardi kuna koje banke moraju vratiti oštećenicima u slučaju „Franak“ te nastojati ostvariti i drugi mandat u Hrvatskome saboru, jer je to najbolje mjesto za javnu afirmaciju svega onoga što radim aktivistički paralelno s političkim angažmanom. Ako i ne uspijem, ostat ću i dalje aktivist udruge Franak.

|Udruga.hr|:   Što očekujete u idućoj godini za CHF dužnike i slučaj ‘Franak’?

U sljedećih nekoliko mjeseci očekujemo odgovore s Vrhovnoga suda RH na važna pravna pitanja u slučaju "Franak", a to je pitanje ništetnosti CHF ugovora, pitanje matematike za obeštećenje iz konvertiranih CHF kredita te opće pitanje zastare potraživanja po ništetnosti ugovora odnosno ništetnosti ugovornih odredaba. Posebice je važno reći da na razliku naplaćenih i početnih kamata nemaju samo CHF dužnici, nego i svi euro i kunski dužnici po kreditima s promjenjivom kamatnom stopom ugovorenim prije 10. siječnja 2013., i to pod uvjetom da je početna kamatna stopa rasla. To vrijedi i za fizičke i za pravne osobe, ali primjećujem da su ljudi prilično neosviješteni o tome, unatoč tome što sam često tu temu otvarao. Svakako ću nastojati i dalje maksimalno javno i transparentno afirmirati prava potrošača, ponajprije u području poslovanja kreditnih institucija. I svakako želim još jednom objasniti razlog zbog kojega potrošači koji su konvertirali CHF kredite nisu obeštećeni. Dat ću svoj konkretni primjer.

Na dan konverzije bio sam dužan po realnom tečaju CHF 343.000 kuna, ali zbog ništetnosti CHF valutne klauzule koja je utvrđena nakon konverzije, moj stvarni dug iznosio je 210.000 kuna. Banke tvrde da su sve preplaćene iznose iskoristile za pokrivanje nove glavnice, koja je u mojem primjeru iznosila 237.000 kuna. Očigledno je da je moja stvarna glavnica koja iznosi 210.000 kuna na dan konverzije manja za 12% od konvertirane i to je krunski matematički dokaz da konverzijom nisam niti obeštećen, niti je ijedna kuna iz preplate anuiteta iskorištena za zatvaranje konvertirane glavnice. Zbog toga banka meni i dalje duguje preplaćene anuitete i pripadajuće zatezne kamate.

O tome pitanju Vrhovni sud RH uskoro će donijeti meritornu odluku koja će biti obvezujuća za sve sudove. Ta odluka ne može ni u kojem slučaju biti bez matematičkoga temelja, jer je i Sud EU odlukom C-118/17 upravo utvrdio da se u slučaju zakonodavne intervencije mora utvrditi je li potrošač u potpunosti obeštećen tom intervencijom.

Razgovarao: mr.sc. Goran Jungvirth

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox