Srdoč: Hrvatska od kržljave mačkice do ekonomskog tigra

Nataša Srdoč iz Adriatic Instituta napisala je za index.hr analizu i sugestije prema kojima bi Hrvatska mogla izaći iz krize. Također, hrvatski potencijali su dovoljni da postane jugoistočni ekonomski tigar, a glavni generator ekonomskog rasta je pojedinac, a ne država.

Prenosimo s portala index.hr dio ekonomske vizije gđe Srdoč - Kako bi se Hrvatska razvila, njeni građani moraju odbaciti ovisnost o državi i prihvatiti tržišne ekonomske reforme bazirane na vladavini prava i zaštiti vlasništva. Generator ekonomskog rasta je individualac, ne država!

Individualac koji može slobodno uzgajati grožđe za rastuća tržišta u Aziji i Latinskoj Americi; individualac koji može ostvarivati korist od ribarenja u ekskluzivnom ekonomskom pojasu u Jadranskom moru i prodavati svoj ulov bilo kojem tržištu na kojem će dobiti najbolju cijenu. Individualac koji ima sjajnu ideju za vlastiti projekt, možda za neki novi "Facebook" i sposoban je na njoj zaraditi i postati idući milijarder.

Hrvatski građani nikad nisu iskusili tržišni sustav s odgovornom i ograničenom vladom, utemeljen na vladavini prava i zaštiti vlasničkih prava. Što je vlada ograničenija, to je manja šteta koju može uzrokovati realnom ekonomskom sektoru.

Hrvati su iz komunizma uvedeni direktno u kriminalni kapitalizam od strane političke elite koja je držala svu vlast. Komunisti nikad nisu iskreno vjerovali u komunizam kao više političko uređenje. Komunističko vodstvo samo je koristilo državni sustav kako bi podčinilo većinu građana i učinilo ih ovisnima o maćehinskoj državi. Komunističko vodstvo građane je opljačkalo od političkih sloboda povezavši njihove financije i prihod s komunističkom državom. Privatno vlasništvo ograničeno je na životni prostor i osobne stvari, dok je sve ostalo bilo nacionalizirano i pod kontrolom korumpiranog režima. Lideri Komunističke stranke, isti oni ljudi koji su promicali jednakost, bili su "jednakiji" od ostalih i uživali veće privilegije.

Lady Thatcher jezgrovito je kazala da je "problem sa socijalizmom taj što prije ili kasnije ostane bez novca građana (koji može trošiti)".

HDZ na tragu socijalizma

HDZ-ov režim devedesetih godina nastavio je s praksom oduzimanja ekonomskih sloboda individualcu. Umjesto da im prepusti ekonomsku moć da sami odluče kako će najbolje koristiti svoje resurse - tako da u potpunosti vrate zaplijenjeno vlasništvo izvornim vlasnicima i prepuste građanima koji plaćaju poreze koristi od transparentnog procesa privatizacije, hrvatski su političari odlučili zaštititi samo svoje interese. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine donesen 1996. godine bio je najštetniji upravo za zaštitu privatnog vlasništva hrvatskih građana.

Taj zakon kaže da do kompenzacije dolazi u slučajevima kad povrat imovine nije moguć zbog zaštite stečenih prava ili javnog interesa. Sabor pod kontrolom HDZ-a umanjio je vrijednost privatnog vlasništva koje je trebalo kompenzirati na sramotno malu cifru, koja je dodatno reducirana popratnim procedurama, i isplaćena preko obveznica kroz dva desetljeća.

Kako je država opljačkala građane

U izvještaju EU iz 2010. "Problemi privatnog vlasništva nakon promjene političkog režima u bivšim socijalističkim ili komunističkim zemljama" za Hrvatsku se kaže da "Državni ured za javnu administraciju jedini ima zadaću odlučivati o zahtjevima o vlasništvu koje je uglavnom u posjedu same države. Tako je taj Ured stavljen u poziciju da odlučuje hoće dopustiti zahtjev koji se odnosi na posjede u njihovom vlasništvu".

Ovo je jasan primjer sukoba interesa i izvor je brojnih zlouporaba moći i korupcije, kontinuiranog otimanja legitimnog privatnog vlasništva od hrvatskih građana. U istom je izvještaju zabilježeno da je "spora procedura rezultat niskog prioriteta koji imaju zahtjevi za povrat vlasništva i nadoknadu štete".

"Sloboda se ne može kupiti čak ni zlatom"

Tijekom zadnjih 20 godina hrvatski kriminalni kapitalizam uvelike naliči komunizmu. Hrvatska vlada vođena HDZ-om i SDP-om preferirala je da građani ovise o državi. Država direktno ili preko kompanija u svom vlasništvu zapošljava više od 50 posto hrvatske radne snage.

Benjamin Franklin, jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država koji se jednom prilikom susreo s Ruđerom Boškovićem iz Dubrovačke Republike, dirljivo je kazao: "Oni koji su se spremni odreći osnovnih sloboda kako bi kupili malo privremene sigurnosti, ne zaslužuju ni slobodu, ni sigurnost".

Povijesna Dubrovačka Republika imala je o tome jasan stav: "Sloboda se ne može kupiti čak ni zlatom".

 

Izbor je jasan

Hrvatski građani i birači nalaze se na raskrižju, a njihove su opcije jasne:

1. Mogu i dalje ovisiti o državi, biti podčinjeni pod bilo kojom vladom i osuditi sami sebe na niske standarde života i ekonomske poteškoće.

Ili

2. Mogu tražiti jednakost i pravdu pod vladavinom prava, zaštitu vlasničkih prava, nezavisno pravosuđe i veće ekonomske slobode.

 

Ako Hrvati odaberu prvu opciju, neodrživ model, njihova ekonomija će se urušiti i Hrvatska će završiti kao europski bolesnik. Hrvati moraju inzistirati na punim ekonomskim slobodama kako bi mogli imati političku slobodu. Razmišljane Nataše Srdoč možete u potpunosti pogledati OVDJE, odnosno na portalu index.hr.(mš)

 

 

 

Izvor: www.index.hr

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox