Božidar Babić, fotograf: "Ne postoje nefotogenični ljudi"

18/06/2012

Božidar Babić završio je fotografiju u Obrtničkoj školi za osobne usluge u Zagrebu, radio je u Jutarnjem listu nakon čega odlazi u vojsku. Godine 2010. ponovo se okreće svojoj prvotnoj strasti. U početku je fotografirao noćni život, ali nije mu „to bilo to“. Želio je raditi portrete i do danas se specijalizirao za portretnu fotografiju. Popričali smo s njim o ovom sve popularnijem zanatu te onom vječnom pitanju „Kako da ispadnem dobro na fotki?“.

 

PS: Što sve snimaš, samo poslovne portrete ili i evente, modne editoriale...?

- Specijaliziran sam za poslovne portrete, a osim toga radim i reportažna snimanja, vikendima nightlife, kongrese ali primarna mi je portretna fotografija.

PS: U čemu ljudi najviše griješe kod fotografiranja?

- Jako otvore oči, uhvati ih depresija kao da su na sprovodu. Čim vide aparat podsvjesno pokušavaju napraviti pozu, a ispadne totalni kaos na licu. Većina se tada počne grčiti, otvore jako oči, počnu im se usta tresti, a najveća greška koju svi rade je povlačenje vrata unazad, što uzrokuje podbradak na fotki.

PS: Znači ti ih onda naučiš kako da se pravilno namjeste. Obavlja li se to pomno "namještanje" samo kod poslovnih portreta ili...?

- Ovisi što se želi postići fotografijom. Kod poslovnih portreta se trudim da čovjek ispadne samouvjereno, pristupačno, da djeluje kao da je s njim lako započeti razgovor i da ima određeni nivo samopouzdanja. Ljudi teško prihvaćaju vlastito lice, ali svi koje sam do sada fotografirao znaju prepoznati fotku na kojoj izgledaju kao glavne „njuške“ u gradu :).

 

 

 

 

PS: Imaš li uz ovo fotografiranje neki drugi posao ili ti je ovo primarni izvor zarade?

- Ja sam specijaliziran za poslovne portrete, ali mi fotografija nije primarni posao. Zaposlen sam u jednoj automobilskoj kući, a ovo je nešto što sam počeo raditi u slobodno vrijeme, jer danas ne možeš živjeti od jednog posla.

PS: Da li bi se htio jednog dana baviti samo time? Što misliš može li se živjeti samo od fotografiranja?

- Volio bih se baviti samo time, ali samo od poslovnih portreta, a samim time i fotografije, teško se može živjeti. U Hrvatskoj ljudi plaćaju fotografiranje vjenčanja jer moraju, sve ostalo se uglavnom radi po sistemu "što jeftinije samo daj". Na žalost malo ljudi ima standard kada je u pitanju njihova fotka i osobni marketing.

Ljudi koriste fotke s Facebooka, slikaju se doma pred zidom sa „idiotom“ i takve slike koriste na društvenim i poslovnim mrežama kao što su LinkedIn ili, još gore, svojim web stranicama!

Zato sam krenuo s projektom poslovnih portreta kako bih osvjestio i educirao ljude o fotografiranju, osobnom marketingu, predstavljanju u poslovnom segmentu koji je u zadnje vrijeme kompletno prešao online.

PS: Vrijedi li pravilo da se ne stavlja baš bilo što na LinkedIn ili osobni web za sve ili ovisi o poslu kojim se netko bavi?

- Nije bitno, ne mora to biti fotka u odijelu. Napravi si sliku u trenirci na kojoj izgledaš super. Naročito ako imaš firmu, investiraj u sebe. Ljudi nisu ni svjesni koliko je bitno imati dobar poslovni portret po kojem će vas lakše upamtiti i prepoznati.

 

„Kada ljudi imaju firmu ili brend, investirat će u njih jer se žele istaknuti, biti drugačiji od drugih, a kada je riječ o njima samima, onda kažu „Nema veze, glavno da se vidim“, a to nije dobro.“

 

PS: Kolika je cijena poslovnog portreta kod tebe?

- Ovisi o tome kakve fotke se traže, za koju namjenu. Sve je individualno tako da ne postoji fiksna cijena. Možemo reći da se cijene kreću od 1.000 kuna nadalje.

PS: Kakav profil ljudi ti se uglavnom javlja? Jesu li to mahom direktori firmi?

- Da, uglavnom su to ljudi na menadžerskim pozicijama koji dosta komuniciraju, stručni suradnici, ljudi iz medija koji su prisutni online, a sada su sve firme na internetu.

PS: Prokomentiraj mi malo to što su danas „svi“ fotografi...

- Da, danas su svi „profesionalni fotografi“. Svi ulažu u skupu opremu, a ulaganje u znanje im je na zadnjem mjestu. Dobro je pratiti rad ostalih, učiti od njih, platiti online edukaciju ili kupiti DVD od specijaliziranih fotografa za područje koje netko želi raditi. Ja sam kupio jedan takav DVD koji mi je promjenio pristup i način fotografiranja profesionalnih portreta. Poanta je u onome što se govori ljudima. Izrada poslovnih portreta je 90% psihologija i 10% fotografija, dakle naglasak je na komunikaciji. Oprema je u drugom planu.

 

 

 

 

PS: S obzirom da fotografiranja traju i po nekoliko sati, sigurno si jako strpljiva osoba?

- Već 10 godina radim u uslužnoj djelatnosti pa sam tu naučio biti strpljiv. Kod ovakvih fotkanja je stvar u tome koliko imaš povjerenja u mene, koliko si voljan slušati upute i na kraju, koliko ti to zapravo želiš. Slike se editiraju za vrijeme fotografiranja i ljudi vide što rade krivo na fotkama. Sve slike koje kasnije idu u uži izbor su slike koje je klijent izabrao uz moju pomoć. Zadnje što želim je da ljudi dobiju slike po mojem odabiru koje njih možda neće u potpunosti zadovoljiti. Kad fotkam radim casual kombinaciju i dvije poslovne. Tako da imaš i ležernu fotku ako ti treba za Facebook i slično.

PS: Koji ti je najbrži fotosession bio? Koliko je trajao?

- 15 minuta. Nisam imao puno vremena, 20 minuta po osobi, a teško je u to vrijeme čovjeku sve objasniti i „pofotkati“ ga. Tu sam shvatio da nije stvar u izgledu nego u stanju uma. Imaš ljude koji slušaju i brzo „pohvataju“ stvari, a imaš one kojima treba više vremena.

PS: Retuširaš li fotke?

- Jako malo, ispravim samo one sitne nedostatke poput ožiljaka ili mrlja, ali ne želim si dozvoliti da fotku preuredim toliko da kad netko vidi stvarno osobu pa pogleda fotku pita „Tko je to?“. Kod fotografiranja svih vrsta portreta mnogo se može napraviti korištenjem što kvalitetnije rasvjete pa se trudim u tom segmentu izvuć maksimum. Većina „fotošopiranja“ se događa za vrijeme fotkanja kada ljudi slušaju moje upute za oblikovanje lica. Mikro ekspresije mjenjaju koncept kompletne fotografije i daju joj potpuno novo značenje.

PS: Kakvi su ti planovi u bližoj budućnosti? Imaš li kakve nove ideje, edukacije na vidiku, vlastite projekte...?

- Nedavno sam završio uređivanje studija tako da će to odsad biti na još višem nivou nego dosad, a planiram napraviti i novu, stalnu rasvjetu za još nijansu bolji ton kože. Kako je krenula izrada poslovnih portreta odlučio sam napraviti stranicu specijaliziranu baš za poslovne portrete i na njoj je većina radova koje sam radio. U sklopu stranice je i video blog o tome što rade strani fotografi, tehnike koje koriste, razni savjeti. Bit će gore između ostalog i savjeti za ljude koji se žele baviti amaterskom fotografijom. Radit ću video tutoriale kako bih naučio ljude fotografirati.

Razmišljao sam i o organizaciji portretne radionice, i napravio bih to tako da traje puna dva dana, nakon intenzivnog slikanja nekih 20-ak modela, polaznik bi mogao složiti svoj portfolio. Ako dolaziš na neku radionicu to treba biti na takvom nivou da možeš reći „Bio sam tu, učio sam i ovo sam naučio, ovo je rezultat“. To je u planu, ali zasad sam na treniranju ljudi da shvate kako nije problem u njima već da taj tko ih slika mora znati što i kako napraviti da izvuče najbolje iz njih.

PS: Daj nam za kraj neki savjet, i za fotografe i za modele.

- Dužnost je nas fotografa da izvučemo najbolje iz svojih modela bez obira koliko ukočeni i nervozni oni bili. Ako želiš izraditi svoje portrete, nađi fotografa, pobrini se da ti se sviđa njegov rad i upoznaj ga da vidiš da li ti karakterno odgovara.

 

„Ljudi misle da nisu fotogenični, a zapravo svatko može ispasti super na slici. Nije stvar u tome koliko je netko nekome lijep, već je stvar u ekspresiji lica, i tu dobijem ljude da kažu „Stvarno mi se sviđa slika!“. Uglavnom znaju reći „To nisam ja. Ne vjerujem da mogu tako izgledati“. Kada im kažem da budu prirodni pretvore se u jelena na cesti kojeg je kamion osvijetlio farovima, izbeče oči kao sova, dignu vrat, povuku se unazad...“

 

 

Razgovarala: Maja Jurković

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox