Ako bismo upitali ljude što žele od svog posla (osim pristojne plaće) sigurno bi naveli da žele biti uspješni,tj. produktivni i sretni. No, pitanje je koliko ljudi doista i ostvari te svoje ciljeve.

Psiholog Charles Kerns tvrdi da je odnos između ovih dimenzija poslovne učinkovitost i osobne sreće presudan za opću uspješnost organizacije. Visoko je učinkovita osoba (ili radna grupa) ona koja na vrijeme obavlja poslove koji su u funkciji ključnih rezultata. A sretan je onaj tko je uglavnom dobro, a rijetko loše raspoložen i općenito je zadovoljan svojim životom.

Ljudi koji su sretni, na svom poslu imaju više pozitivnih nego negativnih iskustava – kako pri obavljanju posla, tako i što se tiče odnosa s drugima. Ako se uzmu u obzir ova dva navedena kriterija dobijemo četiri kategorije zaposlenika.

A1: U ovu kategoriju spadaju oni najbolji: produktivni i sretni. To su oni za koje kažemo da su pravi ljudi na pravom mjestu; oni koji vole to što rade i koji su za ti iznimno sposobni. Nije stoga čudno da su i produktivni i sretni.

A2: U ovu kategoriju ubrajamo ljude koji su na svom poslu sretni, ali nisu baš uspješni. Možda djeluje čudno, jer zašto bi netko bio sretan ako je na poslu neuspješan? Odgovori mogu biti različiti. Nekim ljudima uspjeh na poslu uopće nije važan, oni samo razmišljaju o tome kako da što prije prođe njihovih osam sati i da se onda mogu posvetiti stvarima koje ih u životu vesele i ispunjavaju. No koliko dugo to može trajati? Pitanje je vremena kada će poslodavac postati nezadovoljan, kritizirati takvog zaposlenika, smanjiti mu plaću ili mu čak dati otkaz. Osim ovakvih ljudi, u ovu grupu mogu spadati i početnici. Oni još uvijek ne znaju dovoljno da bi bili uspješni u onome što rade ali ako vjeruju da je to pravi posao za njih i imaju samopouzdanja da će s vremenom naučiti onda mogu biti zadovoljni. Dakako, postoje i oni koji su toliko samouvjereni da nisu ni svjesni koliko su neuspješni.

A3: Neki zaposlenici dobro rade, ali su pritom nesretni. Uzroci takve situacije mogu biti različiti. Možda zaposlenik procjenjuje da mu posao više ne predstavlja nikakav izazov, kako više ništa novo nema priliku naučiti ili ne može napredovati. A možda njegov šef ne primjećuje njegov dobar rad i on za to ne dobiva nikakva priznanja dok ih dobivaju drugi koji su ih manje zaslužili. Dakako, moguće je da ljudi imaju i teških privatnih problema koji ih čine nesretnima. A onda je teško biti sretan na poslu.

A4: Neki ljudi su i neuspješni na poslu, a istovremeno i nesretni. I ova situacija, naravno, može biti posljedicom različitih faktora. Najčešće se svodi na onu poznatu izreku „krivi čovjek na krivom mjestu“. Zaposlenik radi nešto za što nema nikakvih sposobnosti i sklonosti i dakako da je njegov radni učinak vrlo loš. Posljedice mogu biti kritike od strane šefa, niska plaća, nezadovoljstvo, manjak samopouzdanja što sve u konačnici vodi tome da je čovjek na svom poslu do krajnosti nesretan.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, lipanj 2012.
Autor:  dr. sc. Majda Rijavec