Svaki djelatnik, kad se zapošljava u tvrtki koja nije u njegovu (potpunom ili djelomičnom) vlasništvu, mora znati da ima samo tri mogućnosti (koje će se i inače javljati tijekom radnog vijeka i rada u svakoj tvrtki): napredovati, stagnirati, dati ili dobiti otkaz.

Kad je netko spreman ulagati u sebe kako bi smanjio mogućnost dobivanja otkaza, a povećao mogućnost napredovanja ili davanja otkaza radi napredovanja u drugoj tvrtki, onda se opet vraćamo ekonomskim zakonima. Tko nudi više ideja (proizvoda na tržištu) imat će više kupaca. Tko ima više kupaca imat će veći prihod, očekivano i veću zaradu. Tko ima veću zaradu moći će opet više uložiti u sebe. A svatko od nas je na tržištu.
Naravno da se može napredovati i lažima, ucjenama nadredenih ili kolega, kao i političkim ili obiteljskim vezama. Manager
koji unapreduje podredene zbog ovih razloga morat će ili naći nekoga (recimo, manje spretnije ili sretnije kolege na poslu) da
rade posao umjesto i za njih, ili će sam morati potegnuti da bi popunio prazninu nastalu unapredenjem nekoga tko nema pojma o poslu koji je preuzeo.

Cijeli članak možete pročitati u novom broju Poslovnog savjetnika.

Naslov članka: Kad čeljad nije (o)bijesna, ni kuća nije tijesna
Autor: dr. sc Saša Petar
Izvor: Poslovni savjetnik, broj 71, str. 46-47.