Prve Metalčeve posude bile su bijele sa plavim točkama i plave sa bijelim. Zato ćete u regiji često čuti izraz 'lonac-plava' ili 'Metalac-plava'. Prije 10 godina Metalac ih je ponovo vratio na tržište i još su tražene, bez obzira što godišnje izbaci po desetak novih dekora samo za tržišta regije. Emocija je čudo, zar ne?!

Kako je Metalac postao jedan od najboljih prozvođača posuđa, te kako uspjevaju ne samo opstati već se i širiti na svjetska tržišta razgovarali smo s Aleksandrom Markovićem, direktorom tvornice posuđa Metalac.

Posuđe Metalac prisutno je na više od  25 tržišta. Kako se određuje asortiman za neko tržište?
Prije svega se oslanjamo na vlastito višedesetljetno iskustvo, a zatim i na zahtjeve tržišta. Na važnim tržištima imamo i svoje trgovačke firme,  pa su oni  savjetnici u kreiranju ponude. Tako je i sa firmom Metalac Homemarket u Zagrebu, Metalac Market u Podgorici, a posebno   naše kćerke firme Metrot u Moskvi.  Dešavalo se da u toku godine ponudimo i po dvadeset različitih dizajna posuđa, što je puno, i nitko od naših konkurenata to ne može ispratiti.

Drugo, mi vrlo intenzivno suradjujemo sa Fakultetom primenjenih umjetnosti, sa dizajnerima iz regije ... najviše kroz natječaje, poslije kojih suradnja sa pojedinim autorima postaje i partnerska i trajna.

Nedavno smo u Beogradu imali  desetljetnu retrospektivu suradnje Metalca sa dizajnerima. Na izložbi pod nazivom „Mislim dizajn“ prikazali smo 30 ak radova od rješenja Karima Rašida, koja su komercijalizirana prije 10 godina do nagrađenih rješenja studenata FPU, zatim izvrsnih dizajnera na natječaju nove uspomene organziranog sa Balkanskom dizajnerskom mrežom, kao i nagrađene  radove iz 5 do sada organiziranih facebook natječaja. Dodatnu notu cijeloj priči sa posuđem Metalac daje suradnja sa blogerima u regiji koji u našem posuđu prave prekrasna jela.  

Kako ste postali jedan od najboljih proizvođača posuđa?
Razvoj je jedna od ključnih karika  za nas u lancu vrijednosti. Kao najveća tvornica unutar Metalac Grupe, koja angažira 40%  od ukupno 2000 zaposlenih u 14 poduzeća, imamo snažne  unutrašnje resurse, kontinuitet u obuci kadra, vješte i posvećene ljude, precizne procese i sistem kvalitete.  Mi smo tijekom skoro 60 godina postojanja, razvili znanja i vještine neophodne da kreiramo inovativnu ponudu i u emajliranom posuđu smo među svjetskim liderima. To zvuči malo neskromno, ali zaista je tako. Istina je  i da je ovo radno intenzivna proizvodnja u kojoj nemate puno snažnih konkurenata, ali mi smo i u tako neatraktivnoj grani nadprosječnim performansama uspjeli ostvariti natprosječne prinose.  Dizajn našeg posuđa je takav, da se prodaje u ekskluzivnim gift šopovima, Engleske, Japana, Finske...

Metalac proizvodi emajlirano, inox i teflonizirano posuđe. Je li teško raditi sa tri vrste posuđa i što je pritom najveći problem?
Nije tajna da Metalac posebno važnim smatra emajlirano posuđe koje se svrstava medju zdravstveno najprikladnijim za kontakt sa hranom. Imajući na umu da  u Evropi već duže vrijeme nema značajnijih proizvođača emajliranog posuđa jer su se tvornice kao radno intenzivne gasile a kapital selio u profitabilnije tehnologije sa minimalnom radnom snagom,  sve je veći broj ljudi koji niti ne znaju stvarne prednosti emjliranog posuđa.  Još gore, budući da nemaju iskustva, razne carinske laboratorije i ostale ovlaštene ustanove,  primenjuju pogrešne standarde za ispitivanje emajliranog posuđa, recimo, testiraju emajlirane lonce po standardima za ispitivanje šalica od plastičnih masa, što je neprihvatljivo.

Pa ipak emajlirano posuđe ima i dalje kupce širom svijeta
Emajlirano posuđe je dio evropske kulturne tradicije i kao takvo uvijek će biti u primjeni, sve češće kao suvenir i kućna dekoracija a sve manje kao posuđe za pripremu i čuvanje hrane. Ponavljam, sa aspekta zdravstene ispravnosti i pogodnosti za kontakt sa hranom, emajlirano posuđe nema premca i jedino mu staklo može parirati, zbog toga što je emajl u osnovi staklo. Kako bi participirali u donošenju standarda i bili u toku sa svim trendovima, Metalac posuđe je od nedavno član njemačkog udruženja emajliraca pa smo tako na samom izvoru informacija u ovoj struci, a činjenicu da su nas prihvatili u svoje udruženje na neki načen doživljavamo i kao priznanje.