Hiperinflacija u Venezueli - zemlja na rubu kolapsa

Venezuela, najbogatija zemlja naftom u svijetu (298 milijardi barela rezervi!), doslovno se guši u ogromnim ekonomskim problemima. Ekonomski i monetarni kaos valja se ulicama Caracasa i drugih gradova Venezuele.


Međunarodni monetarni fond prognozira da će njezina privreda u 2018. bilježiti pad od 18%, što bi bila treća uzastopna godina sa dvocifrenim padom. Privreda Venezuele, u potpunosti zavisna od prihoda od nafte, u slobodnom je padu od početka naftne krize 2014. godine. Vanjski dug zemlje dostigao je ogromnih 150 milijardi dolara.

Posle desetljeća visokih cijena nafte koje su potakle potrošnju u toj članici OPEC-a, mnogi siromašni građani danas su primorani kopati po kontejnerima u potrazi za hranom, jer su im se plaće svele na nekoliko dolara mjesečno.

Prema najavama MMF-a, stopa inflacije u Venezueli do kraja ove godine će se popeti na ogromnih 1.000.000%.

Tempo rasta cijena u ovoj zemlji se sada može mjeriti s onim iz Vajmarske republike 30-tih godina prošlog stoljeća, kada su Nijemci novčanice koristili kao tapete, jer je to bila jedina korist od njih.

SR Jugoslavija je, radi usporedbe s inflacijom u Venezueli, u siječnju 1994. godine, imala najveću mega hiperinflaciju u svijetu ikada zabilježenu (poslije Mađarske). Tada je dinar gubio na vrijednosti 2% na sat, 70% dnevno, a inflacija je dostigla fantastičnih 313.000.000% na godišnjem nivou.

Učinjene su ogromne greške u vođenju, prije svega, monetarne politike, što je ostalo duboko u pamćenju domaćeg stanovništva. Programom monetarne rekonstrukcije od 24. siječnja 1994. godine, izvršena je denominacija dinara, skidanjem šest nula, a jedan milijun tadašnjih dinara postao je 1 "novi dinar".

Očekivanja da se nešto može promijeniti u Venezueli razbijena su u svibnju ove godine, kada je na izborima vlast opet osvojio socijalist Nikolas Maduro. Ti izbori su okarakterizirani kao lažni, jer ih je bojkotirala opozicija koja je smatrala da su unaprijed namješteni, a osim toga na njih je izašao rekordno mali broj glasača. Međutim, na kraju se, ipak, računa samo konačni rezultat, odnosno Madurova pobjeda, koja po ekonomskim stručnjacima znači – dalje propadanje Venezuele.

Pitanje je samo kako će izgledati ovo propadanje, jer je već sada situacija očajna. Obični građani su gladni, a pacijenti u bolnicama umiru zbog nedostatka lijekova. Smrtnost novorođenčadi porasla je za 30%.

Ali, Madurova vlada je uvijek smatrala da je veličina krize prenapuhana i odbijala je svaku ponudu dostave humanitarne pomoći iz inozemstva.

Vanjski i unutarnji neprijatelji

Za loše stanje venezuelanske privrede, koja nije bila sposobna iskoristiti ni to što leži na najvećim svjetskim rezervama nafte, glavni krivci su prema predsjedniku Maduru isključivo strani neprijatelji, poput SAD-a.

Građane, međutim, ne zanima tko je kriv nego od čega će živjeti, pa sve ubrzanije napuštaju zemlju, tako da njena propast ima utjecaj i na okolne države.

Oni koji su izašli na izbore jasno su rekli, izabravši Madura, da im hiperinflacija i nestašice ne smetaju, a oni koji su ih bojkotirali vjerojatno se nadaju da će što prije završiti van granica ove sada siromašne zemlje.

Zbog hiperinflacije i nestašice osnovnih životnih namirnica, građani Venezuele uporno napuštaju domovinu. Prema najnovijim podacima UN-a, oko 2,3 miliona ljudi napustilo je domove od dolaska Madura na vlast, završivši, uglavnom, u Kolumbiji (oko 800.000), a u posljednje vrijeme sve češće i u Brazilu (oko 50.000).

Ekvador i Peru počeli su od stanovnika Venezuele tražiti putovnice, iako su do sada dozvoljavali ulazak samo s osobnom iskaznicom. Građani Venezuele dolaze u Ekvador preko Kolumbije, koja se još drži politike otvorenih vrata, mada se i tamo povremeno spominju restrikcije.

Kad je riječ o novim mjerama, one jesu drastično smanjile broj imigranata koji stiže na službene prijelaze između Kolumbije i Ekvadora, ali venecuelanci i dalje masovno prelaze ostatak slabo čuvane granice.

Predsjednik Venezuele je na sastanku vlade krajem srpnja ove godine izjavio da bi program "ekonomskog oporavka" koji uključuje "monetarnu rekonverziju" mogao započeti 20. kolovoza 2018. godine, što se i desilo. Maduro je objasnio da ovakva mjera dolazi kao pokušaj da se zaštiti domaća valuta. "Pet nula manje, tako da možemo imati novi, stabilan financijski i monetarni sistem", rekao je on. 

Nove novčanice venecuelanske valute - bolivar - su u optjecaju, a ova je mjera „100% uspješna, a bankarski sistem se ponio kao šampion“, naveo je Maduro. Puštanje novčanica na kojima je izbrisano pet nula, dio je ekonomskog plana za oporavak privrede Venezuele, zemlje iz koje ljudi masovno bježe od krize.

Maduro je 20. kolovoz proglasio za nacionalni praznik za banke i potrošače, kako bi se privikli na novu cjenovnu shemu, prema kojoj pojedini artikli koji su koštali 1.000.000 bolivara sada koštaju 10 bolivara.

Prvobitno je predsjednik najavio tiskanje novih novčanica s tri nule manje, što je trebalo stupiti na snagu 4. kolovoza ove godine. Puštanje nove novčanice već je jednom bilo odloženo, a trebala je izaći 4. lipnja, na zahtjev centralne banke. 

Denominacija valute, odnosno skidanje pet nula provedena je doslovno preko noći.

Inflacija koja je u srpnju bila 82.700%, značila je da su za jedan sapun ili kilogram rajčice bile potrebne hrpe novčanica do kojih je već teško doći. Siromašni venecuelanci bez računa u bankama tako mjesecima nose sa sobom svežnjeve novca, kako bi kupili osnovne namirnice.

Predsjednik Venezuele povećao je minimalnu zaradu 60 puta, sa tri milijuna bolivara na 180 milijuna, što je oko 30 dolara, a vlada je ograničila cijene hrane i osnovnih potrepština. Iako zvuči kao potez koji bi građanima trebao olakšati život, trgovci kažu da to njihov opstanak čini nemogućim.

Slično kao u SR Jugoslaviji 1993. godine, građani Venezuele za samo jedan odlazak u trgovinu moraju potrošiti milijune. Nacionalna valuta, bolivar, toliko malo vrijedi, da ni s punom vrećom novca ne bi bilo moguće obaviti najosnovniju kupovinu za jednu obitelj, a tome treba dodati i činjenicu da su rafovi prazni, a plaće izuzetno male.

Kako to izgleda u praksi?
Za jedno prosječno pile (2,4 kg) građanin te nekada bogate države sada mora izdvojiti 14.600.000 bolivara (oko dva dolara). Za samo jednu rolu toalet papira potrebno je izdvojiti čak 2.600.000 bolivara (oko 0,4 dolara), kilogram mrkve košta 3.000.000 bolivara (0,46 dolara), pelene 8.000.000 bolivara (1,22 dolara), dok kilogram sira košta 7.500.000 bolivara. Za jedan sapun (u vrijednosti od 0,53 dolara) potrebno je oko 3.500.000 bolivara.

Za nekoga ko to može sebi da priušti prosječan odlazak u prodavaonicu mogao bi da iznosi i deset ili 15 milijuna bolivara. Da je neka druga valuta u pitanju, to bi bilo pravo bogatstvo, ali bolivar je toliko devalviran da gotovo ne vrijedi ništa. Prosječna plaća u Venezueli dovoljna je tek da se kupi jedan kilogram mesa.

Zato je Maduro objavio novi plan borbe protiv venecuelanske hiperinflacije, koji je stupio na snagu 20. kolovoza, ali stručnjaci su skeptični, a pojedini smatraju da nove mjere mogu čak pogoršati kaos u toj državi.

Naime, s nacionalne valute izbrisano je pet nula vrijednosti bolivara i napravljena je nova valuta, "suvremeni bolivar". Predsjednik Maduro je pustio u promet nove novčanice i preimenovao staru bolivarsku valutu. Nova valuta smanjila je za pet nula vrijednost starog „jakog bolivara", što znači da šalica kave, koja je vrijedila 2,5 milijuna jakih bolivara u glavnom gradu Caracasu, sada košta 25 novih bolivara.

Nešto slično pokušao je i Madurov prethodnik Hugo Chavez 2008. godine, obrisavši tri nule s novčanica, ali inflacija nije zaustavljena, a u velikom broju analiza novih ekonomskih mjera Madurove vlade, upravo se smanjivanje inflacije smatra ključnom.

Nova domaća valuta povezana je s venecuelanskom naftnom kripto-valutom "petro", zamišljenom da vrijedi 60 dolara (koliko i barel nafte koja se vadi u zemlji, međutim, vrijednost je oko 16 dolara). Petro će ​​biti korištena kao regularna valuta u zemlji, a državna naftna kompanija PDVSA će koristiti petro kao službenu računovodstvenu jedinicu. Pored toga, vlada će uvesti novi platni sistem i sistem cijena za robe i usluge, koji su vezani za Petro.

Počevši od 20. kolovoza, Venezuela, znači, ima dvije vladine valute, petro i suvremeni bolivar, a drugi je indeksiran prema prvom. Vlada tvrdi da se ova kripto-valuta u potpunosti pridržava venecuelanskog zakonodavstva, iako opozicija u Narodnoj skupštini javno tvrdi da je izdavanje Petra ilegalno.

Vlada navodi se da se petro lako može pretvoriti u američke dolare i druge valute, što će pomoći Venezueli u izvoznoj trgovini. Ipak, postoji mogućnost da se valuta može kupiti sredstvima koja su nezakonito dobivena u mjenjačnicama kripto-valuta ili privatno, a zatim su razmijenjena za naftu koja se može „oprati“ i dokumentirati, kako bi se eventualno prodala kroz legalnu poslovnu praksu.

Također, Maduro je najavio i podigao plaće za oko 3.000%, i povećao porez kompanijama i cijene goriva.

Nezadovoljstvo naroda vođenjem države

Crno tržište Venezuele u dolarima je zamrznuto zbog promjene valute, ali i zbunjenosti i ekonomske neizvjesnosti.

Ekonomski analitičari smatraju da će taj plan, dodatno produbiti krizu u toj nekad prosperitetnoj državi, koja sada pati od nestašica, kao onima u bivšem Sovjetskom Savezu, i egzodusu građana, koji bježe u druge južnoameričke države.

Stanovnici Venezuele skeptični su, oko izgleda, da će te reforme spasiti domaću ekonomiju.

Nove mjere su zabrinule trgovce koji se već bore s opstankom zbog hiperinflacije, obaveznim cijenama proizvoda, poput brašna i pelena, koje određuje država i striktnih valutnih kontrola koje guše uvoz.

"Fedekamaras", glavna poslovna organizacija Venezuele, kritizirala je Madurov ekonomski plan, prozvavši ga "improviziranim", i zaključila kako će unijeti zbrku i "ozbiljan rizik" ekonomskoj aktivnosti u državi.

„Vezivanje bolivara za petro nam se čini kao ozbiljna greška“, rekao je predsjednik ove organizacije na konferenciji za medije i dodao kako je "plan nekoherentan".

Nezadovoljstvo Madurom prelilo se i na vojsku, jer je i vojnicima počelo nedostati dovoljno hrane. Mnogi od njih dezertiraju u druge države u koje su se uputile i tisuće civila.

Predsjednik Maduro smatra da su ekonomska kriza i hiperinflacija u njegovoj zemlji posljedica "ekonomskog rata" koji vode venecuelanska desnica i neprijatelji, uz pomoć Washingtona, da bi ga svrgnuli s vlasti.

SAD odbija te optužbe i opisuju Madura, bivšeg vozača autobusa i čelnika sindikata, kao diktatora (na kojega je nedavno izvršen neuspješan atentat), pa su uvele niz financijskih sankcija njegovoj socijalističkoj vladi i visokim državnim dužnosnicima.

Pod Hugom Chavezom zemlja se okrenula socijalizmu, a mnogi venecuelanci su ga doživljavali kao "heroja siromašnih masa". Prije nego što je umro, izabrao je Nicolasa Madura za svog nasljednika, što mu je pomoglo da ispliva na vrh 2013. godine.

Kada je došao na vlast, predsjednik Maduro je nastavio s Chavezovom politikom, kao što su veliki programi zaštite i kontrola cijena za većinu roba, uključujući i hranu.

Venezuela drži najveće rezerve sirove nafte, što se činilo kao nepresušni izvor novca. Međutim, pad cijena nafte je srušilo ekonomiju zemlje 2016. godine, od kada se ona nalazi u financijskoj krizi.

Madurov protivnik Falcon, koji se ranije odmetnuo od Chaveza, vjeruje da je izlaz iz krize okretanje ekonomije Venezuele američkom dolaru.

Izgleda da je predsjednik Maduro sve usamljeniji u svojim namjerama, kada ova južnoamerička zemlja ubrzano ide k totalnom kolapsu, a pojedini zapadni mediji likuju nad mogućom propašću još jednog socijalističkog režima u svijetu.

Autor: dr sc. Dejan Jovović
Znanstveni savjetnik - redovni član Znanstvenog društva ekonomista Srbije

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox