Caregiver burnout i upravljanje ljudskim kapitalom: rizik koji organizacije ne smiju zanemariti
Zaposlenici koji nakon posla pružaju dugotrajnu skrb članu obitelji, kao i profesionalci u djelatnostima pomaganja, mogu biti izloženi složenom opterećenju. Kako na to može odgovoriti menadžment?
Upravljanje ljudskim potencijalima sve češće uključuje mentalno zdravlje i ravnotežu privatnog i poslovnog života. Međutim, zaposlenici koji istodobno pružaju dugotrajnu skrb članu obitelji ostaju skupina čije se opterećenje rijetko prepoznaje u organizacijskim procesima. Uz njih, posebnu pozornost zaslužuju profesionalci zaposleni u djelatnostima skrbi i pomaganja.
Dvije različite, ali povezane pojave
Svjetska zdravstvena organizacija profesionalno izgaranje definira kao fenomen radnog konteksta povezan s kroničnim stresom koji nije uspješno kontroliran. Pojam caregiver burnout šire se koristi za iscrpljenost povezanu s dugotrajnom skrbi, uključujući obiteljsku. Pojmove nije ispravno izjednačavati, ali njihovi se učinci na radnu svakodnevicu mogu preklapati.
Nevidljive organizacijske posljedice
Kada se svakodnevni rad kombinira s noćnim buđenjem, brigom o terapiji i nepredvidivim obiteljskim zahtjevima, zaposleniku se smanjuje prostor za odmor. Učinci mogu biti slabija koncentracija, izostanci, teškoće u planiranju i povećan rizik napuštanja posla. Svaka organizacija treba ih procjenjivati na temelju vlastitih podataka, bez proizvoljnog pripisivanja uzroka pojedinom zaposleniku.
Što menadžment može učiniti?
Potrebno je prepoznati psihosocijalne rizike, realno odrediti radno opterećenje i osposobiti rukovoditelje za razgovor o potrebama zaposlenika. Gdje je izvedivo, fleksibilna organizacija radnog vremena i predvidivo planiranje obaveza mogu povećati zadržavanje iskusnih kadrova.
U profesijama pomaganja ključni su primjerena kadrovska popunjenost, supervizija, mogućnost stručnog savjetovanja i kultura u kojoj zaposlenici mogu prijaviti preopterećenje bez straha od stigme.
Održivost umjesto individualne krivnje
Radionice upravljanja stresom korisne su, ali nisu zamjena za promjenu uvjeta rada. Organizacija koja sustavno troši ljudske resurse ne može se oslanjati samo na osobnu otpornost zaposlenika.
Prevencija izgaranja strateško je ulaganje u kontinuitet poslovanja, kvalitetu usluga i dugoročnu vrijednost ljudskog kapitala.
mr. sc. Andreja Marcetić
PS/IČ
