Budućnost ne treba predviđati, treba je stvarati

27/08/2019

U davno kolonijalno doba mladići jednog afričkog plemena upravo su naučili igrati nogomet od Britanskih vojnika. Prva utakmica koju su ikad zaigrali počela je ujutro i trajala do mraka. Britanci su im tada rekli da prestanu i idu kući. Ne možemo, rekli su Afrikanci, rezultat još nije neriješen! Prema njihovom sustavu vrijednosti, nitko nije zaslužio napustiti nogometno igralište nesretan zbog doživljenog poraza. Takvo uvjerenje tjeralo ih je da igraju dalje, dok se ne stvori situacija u kojoj će se svi osjećati pobjednici. Možete li zamisliti svijet koji ne bi pokretalo shvaćanje pobjede kao događaja u kojem smo nekoga uspješno skršili, nego stanja u kojem smo postigli to da svi igrači budu sretni? Ako možete u sportu, što mislite o politici i poslovnoj konkurenciji?


Možda će budućnost nogometa biti drukčija nego sadašnjost. Vjerojatnije je da neće. Vrijednosti se mijenjaju sporije nego druge stvari oko nas, posebno tehnologija. Naše ponašanje u budućnosti ovisit će o vrijednostima koje nas budu pokretale i upravljale našim ponašanjem, ali i o tehnologiji kojom ćemo se pritom služiti.

Najveći izumitelji, najlošiji vizionari

Možemo li predviđati poslovnu i tehnološku budućnost? Nitko nema kristalnu kuglu u kojoj će vidjeti događaje koji se još nisu zbili. Čak niti brojni kreativni pojedinci, zaslužni za neke od najvećih izuma današnjice, nisu uvijek bili u stanju gledati „iza ugla“ i jasno vidjeti budućnost. Evo nekoliko najzanimljivijih primjera. Fonograf nema nikakvu komercijalnu vrijednost, izjavio je Thomas Edison o vlastitom izumu, 1880. godine. Uskoro je fonograf postao temelj nevjerojatno uspješne industrije gramofonskih ploča. Ljudi neće letjeti ni za pedeset godina, rekao je u jednoj svađi Wilbur Wright svome bratu Orvilleu, dvije godine prije nego što su njih dvojica ostvarili prvi uspješni let avionom. Mala je vjerojatnost da će čovjek ikada iskoristiti snagu atoma, izjavio je u intervjuu u proljeće 1920. godine Robert Millikan, aktualni dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. Dvadeset i pet godina kasnije, japanski gradovi Hirošima i Nagasaki bili su do temelja uništeni razornom moći atomske bombe. Godine 1927. u zlatno doba nijemog filma, Harry Warner, jedan od osnivača moderne filmske industrije i čelnik kompanije Warner Brothers Pictures, s uvjerenjem je izgovorio slavnu rečenicu: Tko, do bijesa, želi slušati glumce kako govore. Čuvena je i izjava Thomasa Watsona, predsjednika kompjuterskog giganta IBM-a, izrečena sredinom 2. svjetskog rata: Mislim da na svjetskom tržištu postoji potražnja za pet računala. Šest godina kasnije, britanski časopis Popular Mechanics na naslovnoj je stranici objavio članak pod naslovom “U budućnosti bi računala mogla težiti samo 1,5 tonu.” Dvije godine nakon pojave IBMovog osobnog računala, Ken Olsen predsjednik konkurentske firme Digital Equipment Corporation, proslavio se proročanskom izjavom: Nema baš nikakvog razloga da bilo koji čovjek ima računalo kod kuće. Četiri godine kasnije, otac operativnog sustava tog istog osobnog računala i osnivač kompanije Microsoft, Bill Gates izjavio je da bi 640K (kilobajta) memorije trebalo biti dovoljno za svakoga. PS/SŠ

 

Autor teksta: Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br. 130

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikone

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox