Dvije trećine rafinerija u regiji jugoistočne Europe moraju promijeniti način poslovanja ili se suočiti s visokim rizikom od zatvaranja postrojenja, zaključak je analize konzultantske kuće A.T. Kearney predstavljene na 4. Energetskoj areni, regionalnoj konferenciji jugoistočne Europe o energetskom sektoru.

Postrojenja u regiji uglavnom loše upravljaju lancem nabave te njihovi finalni proizvodi nemaju visoku dodanu vrijednost. Od sedamnaest rafinerija u deset zemalja regije, ni jedna nije zadovoljila najviše svjetske standarde, dok su samo četiri svrstane u kategoriju rafinerija manjeg rizika. Među manje rizičnim postrojenjima našla se i Rafinerija nafte Rijeka.

Riječka rafinerija nalazi se u grupi manje rizičnih rafinerija prvenstveno zbog prometne povezanosti, odnosno pristupa moru i blizini kontinentalnih naftovoda, širine proizvodnog asortimana, koji obuhvaća proizvode od tekućeg ukapljenog plina i goriva za avione do brodskih goriva te integriranosti s vlastitom maloprodajnom mrežom. Riječ je o jednom od rijetkih svijetlih primjera u čitavoj jugoistočnoj Europi, a i kod nje, naravno, postoji mogućnost unaprjeđenja poslovanja kako bi dosegnula razinu najboljih svjetskih rafineriji, objasnio je mlađi partner u A.T. Kearneyu Tomislav Čorak.

Drugačija pravila za regiju

 Konzultantska kuća A.T. Kearney predstavila je šest osnovnih trendova koji utječu na poslovanje rafinerija diljem svijeta: selidbu potrošnje naftnih derivata sa zapada na istok prema zemljama u razvoju, višak proizvodnje benzinskih derivata i manjak dizel goriva do 2015. godine, prekapacitiranost rafinerija u zemljama zapadne Europe uzrokovanu s dodatnih 7,5 milijuna barela na dan proizvodnje do 2015. godine, smanjenje marži što će otežati privlačenje novih investitora, pad kvalitete nafte i sve stroža regulativa u svezi razine sumpora zbog kojih će biti potrebne dodatne investicije u rafinerijske kapacitete. 

Danas najbolje rafinerije na svijetu mogu obrađivati različite tipove nafte, proizvodi im imaju visoku dodanu vrijednost, a nerijetko su direktno integrirani s petrokemijskim postrojenjima. Za razliku od rafinerija u našoj regiji, koje su i dalje visoko vertikalno integrirane, tek 16 posto rafinerija u zapadnoj Europi je povezano na istraživanje i proizvodnju s jedne strane, te prodaju i distribuciju naftnih derivata s druge strane. Na Bliskom Istoku, takvih rafinerija je tek 7 posto.., rekao je Čorak.

Dok iz AT Kearneya navode globalne trendove konsolidacije i usmjeravanja prema azijskom tržištu te specijalizacije u određenom području poslovanja, istovremeno upozoravaju da u regiji vrijede nešto drugačija pravila. 

Za razliku od globalnih naftnih kompanija, kod kojih je vidljiv trend fokusiranja na određeni segment u kojem posluju najbolje, bilo da je riječ o ekspolataciji ili preradi ili prodaji nafte, u Hrvatskoj i regiji i dalje uspješno posluju vertikalno integrirane rafinerije, a očekujemo da će tako biti i u budućnosti. Kako bi bile konkurentne, rafinerije u Hrvatskoj i regiji moraju maksimalno iskoristiti upravo mogućnosti vertikalne integracije, osigurati visoku zaposlenost svojih kapaciteta i sigurnu dobavu nafte, zaključio je Čorak. (PS/JK)