Prema rezultatima istraživanja magazina Ja TRGOVAC i agencije Hendal na temu krađe, provedenom tijekom svibnja 2011. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 422 ispitanika, čini se kako su Hrvati prilično pošten narod: manje od trećine je u životu nešto ukralo, a više od polovice bi prijavilo kradljivca ako bi ga zatekli u krađi.

Na pitanje jesu li u životu ikada nešto ukrali, uključujući i razdoblje djetinjstva i puberteta, više od 57 posto ispitanih odgovara da nije, dok ih 31 posto priznaje takav čin. Pritom se najviše krade voće (40,5%), zatim s 30,5 posto slijede slatkiši (bomboni, čokolade, žvake), sitnice (8,4%), igračke (6,9%), olovke/uredski pribor (3,8%) te cvijeće (3,1%).

Najviše se krade radi uzbuđenja, što kao razlog krađe navodi gotovo 40 posto anketiranih, a po 26 posto njih navodi da su krali iz dosade te zbog neimaštine/siromaštva. Dječji hirovi razlog su krađe kod 12,2 posto ispitanika, a 5,3 posto ih krade radi društva. Zbog stjecanja dobiti, odnosno zarade, u krađu se upustilo manje od 1 posto sudionika istraživanja.

Na postavljeno pitanje jesu li bili uhvaćeni u krađi, jedna četvrtina anketiranih (24,4%) odgovara da jesu, dok preostale ¾ ispitanika nikad nisu bili ulovljeni s "prstima u pekmezu". Od onih koji jesu gotovo dvije trećine (65,6%) ističe kako su na određeni način bili kažnjeni za svoj postupak, dok 34,4 posto njih nije pretrpilo nikakvu sankciju. Od načina kažnjavanja "najpopularnije" su batine koje navodi trećina ispitanika kao pretrpljenu kaznu. Da su dobili zabranu ili lišavanje određene stvari/aktivnosti kaže 19 posto anketiranih, a verbalno je ukorom kažnjeno njih 14,3 posto.

Kada bi zatekli kradljivca u trgovini, više od polovice ispitanika (51,4%) bi to prijavilo osoblju u trgovini. Za drukčiju taktiku bi se odlučilo 22,5 posto ispitanih, koji bi ignorirali kradljivca i ne bi ništa poduzeli, dok 26,1 posto njih nije sigurno kako bi postupilo u danoj situaciji. (PS/MJ)