U nedavnim člancima i televizijskim prilozima (u prilogu) iznesen je niz tvrdnji o tome da šestogodišnji dječak, Ivan Stojiljković iz Koprivnice, posjeduje natprirodne sposobnosti, poput magnetskog privlačenja metalnih predmeta ili liječenja dodirom. Grupa znanstvenika reagirala je na medijske napise, rekavši da je riječ o sasvim objašnjivim prirodnim fenomenima.

"Ova reakcija ujedno i odraz sve učestalije pojave ovakvog senzacionalističkog izvještavanja o "natprirodnim" pojavama, gdje se malo ili nikako ne osvrće na kredibilitet tih tvrdnji te na objašnjenja koja postoje unutar znanosti i koja u potpunosti objašnjavaju navedene fenomene.
Uz to, kod ovog specifičnog slučaja na reakciju nas je ponukala i činjenica su se vjerujemo nenamjerno, objavljivanjem ovog članka mediji uključili i u iskorištavanje maloljetnika za šarlatanstvo, ali i otkrili mogući problem neadekvatne roditeljske skrbi, na koji bi također trebalo reagirati. Nažalost, ta reakcija, kao i adekvatan osvrt na "nadnaravne" tvrdnje, je u potpunosti izostao.

No vratimo se na temu članka koji navodi niz nevjerojatnih, ali na sreću i lako provjerljivih tvrdnji, gdje vas želimo informirati koja su postojeća, vjerojatna i prirodna objašnjenja navedenih fenomena, te kako se jednostavno može utvrditi činjenice u ovom i sličnim slučajevima.

1. Fenomen tjelesnog magnetizma

Iako taj fenomen nije nov i svake godine se javi par senzacionalnih vijesti na tu temu, niti jedna jedina kontrolirana znanstvena studija do sada nije potvrdila postojanje ljudskog magnetizma.

Kod takvih ispitivanja postavljaju se dva povezana pitanja: je li to doista magnetizam, i dolazi li iz tijela. Ako je doista magnetizam, radit će kroz majicu i neće raditi na plastične objekte. Ako dolazi iz tijela, a ne iz ljepljivosti kože, ili nagiba tijela prema natrag, radit će kroz majicu i u uspravnom položaju tijela. Način provjere je prilično jednostavan i nameće se sam od sebe, zar ne? Mađioničar James Randi koji proučava ovakve pojave preporučuje da se po koži posipa dječji puder. Ukratko, ako radi samo na glatkoj, koži bez dlaka i samo sa glatkim predmetima (primjerice staklu koje nema magnetska svojstva), ako kompas ne reagira kada se približi tijelu te ako ne radi na potpuno okomitim površinama i ne privlači predmete koji nisu u doticaju sa tijelom - koliko god lagani bili – ne radi se u magnetizmu. Predlažemo svima da, pokušaju zalijepiti glatke predmete na sebe na predio kože koji nema dlačica. Bit će iznenađeni koliko je ljepljivost tijela učinkovita i česta.

2. Fenomen izlječenja i ublažavanja bolova

Činjenica je da znanost i medicina danas još uvijek ne poznaju dovoljno sve mehanizme koji sudjeluju u procesu ozdravljenja i vrlo je moguće je da će se neki novi mehanizam otkriti na najneočekivanijem mjestu, ali svi dokazi i tvrdnje koje su iznesene u članku ne upućuju kako se radi o nečem novom ili neobjašnjivom. Uz to, baš kao i prije navedeni fenomen, i te tvrdnje su lako provjerljive.

Prvenstveno tu je problem anegdotalnih dokaza od strane rodbine. Jasno je da u svrhu senzacionalizma osobe mogu i sklone su izmišljati i iskrivljavati istinu. Stoga svjedočenje dječakovog djeda nije valjan dokaz i ne bi ga se kao takvog trebalo tretirati. Ako zbilja postoji mogućnost da dijete ima izvanredne sposobnosti testiranje tih tvrdnji bilo bi bilo iznimno lako, kao što je nedavno pokazala i djevojčica Emily Rosa čije je istraživanje o terapeutskom dodiru objavilo i Journal of the Americal Medical Association-a.

S druge strane, treba biti jasno da je sasvim moguće da roditelji i rodbina nisu svjesno uključeni u obmanu te postoji niz suptilnih psiholoških mehanizama koji mogu održavati takva vjerovanja.

Prvi je "pristranost potvrđivanja" koji odražava našu sklonost da se prisjećamo slučajeva iz prošlosti koji podupiru naša vjerovanja. Taj dobro poznati i izrazito jaki psihološki efekt se ovdje mogao pokazati kroz dosjećanje susjeda i rodbine na situacije u kojima bol prestajala kada bi dječak bio u blizini, u potpunosti zanemarujući sve slučajeve kada je bol ostala usprkos prisutnosti dječaka ili kada je bol prestala i bez njegove prisutnosti. Taj efekt se vrlo jasno može razlučiti u jednostavnim eksperimentima.

Drugi je vezan uz našu sugestibilnost, posebice po pitanju doživljaja boli. Tvrdnje o dječakovim užarenim rukama, osjećaju topline i nestanku bola vrlo su slične sa raznim oblicima alternativnog liječenja poput reikija, bioenergije, ali i magneto terapije koju je još u 19. stoljeću pokrenuo Anton Mesmer je kasnije postao poznat upravo zbog otkrivanja fantastične moći ljudske sugestibilnosti, a nikako zbog dokazivanja učinkovitosti samih magneta. To je i sam otkrio jer se pokazalo, primjerice, da i kada bi koristio drvo umjesto metala, učinak je bio isti. Sukladno tomu, pokazalo se da isti učinak koji reiki majstori, bioenergetičari ili naš "magnetni" dječak pripisuju svojim nadnaravnim moćima, mogu izazivati i ljudi koji zasigurno nemaju navedene sposobnosti, te da sasvim je dovoljno da osoba koja promatra i prima takvu "terapiju" vjeruje da joj pomaže.

Nažalost, osim doživljaja trenutačnog olakšanja, takve terapije često nemaju dugoročni učinak, to jest mogućnost izlječenja nakon terapije se ne mijenja. Ono što se, međutim, postiže promoviranjem ovih ideja je otvaranje vaših čitatelja prema propagandi nadriliječnika i prevaranata koji upitnim tretmanima često mogu naštetiti svojim "pacijentima". Bilo bi opće korisno za društvo kada bi se kod medijskog izvještavanja o ovakvim fenomenima tražilo mišljenje stručnjaka (nadamo se da ne treba naglašavati - pravih stručnjaka) koji bi u vrlo kratkom roku dali jasno i precizno objašnjenje tih tvrdnji te, po potrebi, omogućili njihovo testiranje.

Čitateljima bi možda bilo zanimljivo znati i da je raspisana nagrada od milijun dolara za sve koji dokažu nadnaravne sposobnosti, te da nagradu još uvijek nitko nije osvojio. Osvajanje te nagrade bi zasigurno bila velika vijest. Stoga, ako se u buduće novinarima na terenu čini da su predočeni dokazi o tjelesnom magnetizmu dovoljno uvjerljivi, predlažemo da odmah dogovore i testiranje jer ih uskoro čeka još senzacionalnija vijest.

Fenomen "X-Mena"

Naposljetku, moramo napomenuti da tvrdnje magistra Drage Plečka koji je upitan za mišljenje i čija je stručnost za komentiranje ovog fenomena itekako upitna, nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti. Dapače, priča o čudesnim genima kao da u potpunosti odgovara fikcijskom stripu X-Men koji od 60-ih godina govori o skupini mutanata koji posjeduju gen X koji im daje nadnaravnu snagu. Kako je jedan od tih mutanata i Magneto, moguće je da je navedeni „stručnjak“ upravo iz te literature izvukao svoje zaključke.

Vjerujemo da je i čitateljima i gledateljima vrlo važno da se zadrži kredibilitet dnevnih tiskovina i središnjih informativnih emisija te da se provjere informacije koje, od ranije kompromitirani samozvani stručnjak za paranormalno, olako iznosi u javnost.
Iz tog razloga predlažemo da ako se već kontaktiraju "stručnjaci" poput magistra Plečka, bude osiguran barem jednak prostor ili replika stručnjacima poput fizičara, medicinara ili psihologa, koji se bave znanošću i mogu pružiti stvarna i vjerodostojna, a ne konfabulirana, objašnjenja navedenih fenomena. Kao što se već pokazalo u inozemnim medijima, sve više čitatelja, posebno mlađe i obrazovanije populacije, prepoznaje ispraznost pseudoznanstvenih tvrdnji, a znanstvena objašnjenja ovakvih fenomena privlače puno veći publicitet."

Potpisnici:
Dario Hrupec, dr.sc., Institut Ruđer Bošković
Dejan Vinković, doc.dr.sc., Prirodoslovno-matematički fakultetu u Splitu
Igor Mikloušić, mag.psych, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Nives Škunca, mag. ing. bioproc, Institut Ruđer Bošković
Pavle Močilac, mr. pharm, Dublin City University
Saša Ceci, dr. sc. Znanstveni suradnik Institut Ruđer Bošković
Slobodan Danko Bosanac, dr. sc/, znanstveni savjetnik, Institut Ruđer Bosković, Zagreb
Stanislav Prusac, dipl. ing. ele.
Suzana Šijan, prof. matematike i fizike
Željka Fuchs, doc.dr.sc., Prirodoslovno-matematički fakultetu u Splitu