U normalnim vremenima promjena na vodećoj poziciji tako značajne institucije ne samo da je dobra već je i poželjna. Međutim, u Hrvatskoj stanje nije normalno. Što više stanje je alarmantno pa će promjena vodećeg čovjeka centralne banke biti pod posebnom prismotrom, smatra Guste Santini.

U Hrvatskoj sve se mora odigrati dramatično jer jedino takav put smatramo normalnim načinom rješavanje problema. Najavljena promjena guvernera nije u nesuglasju s takvim obrascem.Vremena su teška; građani sve manje vjeruju i sve više izražavaju svoj pesimizam. I onda kao iz vedra neba izjava gospodina Željka Rohatinskog kako se neće kandidirati po treći put za mjesto guvernera HNB, smatra Santini.

Santini između ostalog piše i kako je guverner Rohatinski bio dobro primljen od strane naših vjerovnika te da bi se neizvjesnost zbog odlaska Rohatinskog mogla negativno odraziti na hrvatsku ekonomiju.

Neizvjesnost bi mogla potaknuti naše vjerovnike da povećaju kamatnu stopu na nove kredite, recimo, za 0,5% što nikako ne bi trebali ocijeniti prevelikim, neočekivanim,  povećanjem. Međutim, kako je inozemni dug na razini društvenog proizvoda to znači da bi odlazak Željka Rohatinskog mogao godišnje „stajati“ Hrvatsku pola postotka društvenog proizvoda što je jednako 225 milijuna eura što bi moglo, ako potraje, u konačnici povećati cijenu kredita, recimo u četiri godine za cijelu milijardu eura. To su veliki novci u trenutku kada hrvatska vlast jedva krpa kraj s krajem.

Godinama nije bilo koordincije između fiskalne i monetarne politike. Vjerovao sam da će dolazak Kukuriku koalicije nadići taj antagonizam. Ne treba zaboraviti da je gospodina Rohatinskog na čelno mjesto u centralnoj banci „doveo“ upravo SDP prije dvanaest godina. Umjesto toga, izgleda, imamo konačni razlaz. To svakako nije dobro kako po formi tako još više po sadržaju, kaže Santini.

Komentar je uz dopuštenje preuzet s autorov osobnog bloga rifin.com.
Foto: Ilustracija