Intervjui

Stephen Covey preminuo je 16. sprpnja 2012. godine od posljedica nesreće koja se zbila prije par mjeseci. Covey je spadao u top 50 svjetskih menadžera, konzultanata i pisaca.

Rastuće gospodarstvo, prikriva koji problemi muče poduzeće, a kad se pojavi kriza, nefunkcionalna organizacija teže će se nositi s izazovima.

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila, ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Vaša tvrtka posluje. Navikli ste se već na trčanje po uredima za upravu i pravo suđe (i krivo). Tete po šalterima vas već znaju. Naučili ste da čokolada i lijepa riječ nekad ubrzavaju stvar. No, polako počinjete shvaćati što u stvari čini vaš posao.

Koliko puta razgovarajući s managerima ili njihovim podređenima čujem kako govore o delegiranju zadataka i davanju povratne informacije i kako te pojmove koriste potpuno nesvjesni njihovog pravog značenja, a samim time i potpuno neefikasno!

Završavajući jedan ciklus coaching edukacije, pa i raspravljajući s kolegama coachevima na sastancima struke, jedna mi se tema posljednjih tjedana provlači kao centralna misao: za coaching treba, između ostalog, dobra doza hrabrosti.

Nakon što smo svjedočili revolucijama koje su organizirane preko Twittera (najpoznatijeg mikroblogging servisa na svijetu) i nakon što smo uvidjeli da pojedinci kao Julian Assange mogu napraviti kvalitetne promjene u društvu, počeli smo konačno i na internetu uočavati tzv. „opinionmakere“ tj.

Prije deset godina kada sam zajedno sa suprugom osnovala neformalnu medijsku grupaciju Business Media Group, uloživši u pokretanje vlastitog biznisa nešto malo ušteđevine, cilj nam je bio preživjeti prvu poslovnu godinu, u najboljem slučaju završiti na nuli i nikome ništa ne ostati dužni.

S obzirom na iskustvo rada  u ljudskim potencijalima, često dobijem upite o tome kako najbolje napisati životopis, kako se svidjeti na razgovoru i kako odgovarati na uobičajena, često trik pitanja ispitivača.

U današnjem tekstu, iz područja produktivnosti i motivacije, malo ću zakoračiti na teren gdje nisam baš “doma”, ali znam dovoljno toliko da mogu napraviti nekoliko odličnih metafora koje nas mogu pokrenuti i izazvati “aha” momente.

‘75% of the top executives that come to me for coaching rate themselves in the category of the top 25% of best leaders’. (Professor Manfred Kets de Vries, INSEAD)

U današnjem ću se tekstu osvrnuti na jedan detalj ljudskog ponašanja za koji mi je trebalo jako puno vremena da ga shvatim i sigurno će vam odgovoriti na jedno kontraverzno pitanje.

Nedavno mi je stigao poziv iz HURA-e (Hrvatsko udruženje oglasnih agencija) kako se u Vijeću za elektroničke medije priprema incijativa da se uredi oglašavanje i tržišna komunikacija za hranu koje je usmjerena na djecu.

U nedavnom članku, u kojem sam pisao koliko je vizija važna i za osobni razvoj pojedinca i za organizaciju, pri samom kraju napomenuo sam i da sama vizija nije dovoljna, već je potrebna strategija ostvarenja vizije te određene kompetencije koje nam omogućuju da viziju i ispunimo.

Kada se radi o poslovima u dizajnu i vezanim strukama, nikad nisam mogla sa sigurnošću odrediti da li je bila prvo kokoš ili jaje.

U zadnje vrijeme se često susrećem s klijentima koji imaju problema s odnosima na poslu. Uglavnom mi govore kako se teško nose s ogovaranjima iza leđa, slabom ili nikakvom komunikacijom te raznim podmetanjima pogrešaka ili "krađi" ideja.