Odgovorno ponašanje ima svoj začetak u odgovornosti pojedinca prema sebi, svojim najbližima (obitelj), zatim to trebamo prenositi na posao i poslovne suradnike, uz istovremeno razvijanje senzibiliteta i empatije prema suradnicima/zaposlenicima te društvu u cjelini.

Osobni primjer najbolji je poticaj svima, posebice kada direktor tvrtke/ manager suradnicima izravno, osobnim primjerom pokazuje KAKO spojiti troje u jedno: znanje (head), empatiju (heart) i  provedbu (hands): pomaganjem onima kojima je pomoć potrebna u bilo kojem obliku, uključivanjem u različite humanitarne akcije i prihvaćanjem odgovornosti na razini društvene zajednice.

Danas, kada su se dogodile različite turbulencije i promjene u društvu, takve su vrijednosti prividno zapale u krizu. Međutim, svi smo mi, kao pojedinci odgovorni za dostojanstvo pojedinca i oporavak cjelokupnog društva. Zadovoljstvo je primijetiti da su takvi pozitivni primjeri, putem različitih dobrotvornih i humanitarnih akcija sve učestaliji, ali još uvijek u nedovoljnom broju. No, bitno je da smo svjesni  da je to proces kojem baš svatko može doprinijeti: pozitivnim mislima, idejama, volonterskim radom, financijskom potporom…to je proces koji treba kontinuitet, gdje je svatko pozvan jer, dobra djela su uvijek dobrodošla.

Poliklinika Bagatin – uspješan spoj odgovornih pojedinaca i timskog rada

Mi, kao Poliklinika Bagatin sretni smo što našim kontinuiranim djelovanjem pridonosimo razvoju pozitivnih događanja i dobrom ozračju u poslovanju, kako u privatnom sektoru, tako i u poslovanju države u cjelini, a još smo više zadovoljni ako osobnim radom potaknemo (izravno ili neizravno) kako pojedince, tako i tvrtke da učine nešto slično nama. Mi vjerujemo da je za sve potrebna kritična masa ljudi  da bi ideje bile provedene.

Sama naša misija, koju smo mi kao Poliklinika odredili, jest: naš pacijent-klijent je u fokusu svega; za nas je najvažniji zadovoljan pacijent-klijent, zadovoljan dobivenom medicinskom uslugom uz dosljednost u provođenju, čuvanju i njegovanju svih etičkih normi medicinske struke kao humane znanosti. Taj duh, to dobro ozračje  prenosimo i želimo kontinuirano prenositi na sve druge razine poslovanja, timskog rada i u svim načinima komuniciranja. Istina, takvi kriteriji zahtijevaju i veliki angažman, ali ono što po obavljenom poslu osjećamo, a to su ispunjenje i unutarnje zadovoljstvo, više je nego proporcionalno znanju i trudu koje smo uložili.

Naravno, postoje i drugačija razmišljanja. Neki misle da za donacije i pomaganje drugima treba imati veliko materijalno bogatstvo, godinama najprije raditi za sebe, čak ima i onih koji naš način razmišljanja smatraju 'luzerskim'. Mislimo da svatko ima potpuno pravo 'gledati vlastitim naočalama'. Nas, kao osobe, ispunjava pomaganje, to je naš put, mislimo i osjećamo da smo pomaganjem bogatiji i cjelovitiji… jer 'ne živi čovjek samo o kruhu'.

Najveća vrijednost su ljudi

Najveća vrijednost i najveći profit Poliklinike Bagatin su ljudi, zaposlenici. Svaki član našeg tima od najveće nam je važnosti i vrijednosti. Stoga nam je izuzetno drago i poticajno  čuti riječi našega uvaženog znanstvenika, akademika Ive Šlausa, predsjednika Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, koji navodi: „Jedna od glavnih stvari kojom se bavimo jest da je najvredniji temelj ljudski kapital - prije svega ljudi, a ne novac“.

Akademik Ivo Šlaus dalje navodi: „Zaboravljamo da globalna znanost napreduje jako brzo, pa je kontinuirano cjeloživotno obrazovanje danas nužnost, a Hrvatska i u tom segmentu loše stoji“.

Mi u Poliklinici Bagatin čvrsto vjerujemo u važnost i nužnost cjeloživotnog obrazovanja svih zaposlenika, kako doktora i medicinskih sestara, tako i ostalog osoblja. Svi naši zaposlenici (počevši od voditelja Poliklinike) permanentno polaze doškolovanje, a doktori su prisutni na svim važnijim svjetskim kongresima iz struke.

Isto tako, odgovorno možemo, jer to primjenjujemo, govoriti o četiri područja društveno odgovornog ponašanja:

a)      zapošljavanje osoba s invaliditetom,

b)       financijska potpora gluhoslijepim osobama za nabavu pomagala (Brailleov redak)

c)       volonterski rad s gluhim košarkašima i Hrvatskom košarkaškom reprezentacijom gluhih (voditelj Poliklinke Bagatin je izbornik reprezentacije i pet godina trener košarkaškog kluba 'Silent Warriors' Zagreb).

d)     cjeloživotno obrazovanje svih članova tima.

Poliklinika Bagatin danas ima zaposlene četiri gluhe osobe i jednu gluhu pripravnicu-studenticu. Ti izuzetno vrijedni i sposobni mladi ljudi, Kristijan, Davor, Daniel, Ivana i Ratko, željni su rada i stjecanja novih znanja. Za sve ono što smo uložili u obrazovanje gluhih članova našeg tima, kao i sve edukacije koje im trenutno plaćamo kako bi stekli što više znanja i vještina, kako bi što bolje komunicirali i bili konkurentni na tržištu rada, oni nam svakodnevno uzvraćaju predanim trudom i velikim doprinosom u razvoju poslovanja naše Poliklinike.

'Dobro se dobrim vraća' nije tek pusta uzrečica, jer dobili smo vjerne i pouzdane suradnike od kojih primamo ono najbolje i najvrjednije: uzajamno učimo kako biti strpljiv, ulažemo više vremena u slušanje uz usmjerivanje pogleda prema sugovorniku, obraćamo više pažnje jedni drugima, uz međusobno poštovanje i prihvaćanje različitosti - u njima prepoznajemo posebnosti. Ti mladi ljudi uče nas vrijednosti i važnosti tišine, a tišina nas vraća nama samima, našoj pravoj bîti. Oni, kao i sve osobe s invaliditetom, naš su korektiv, kao i korektiv čitave zajednice kako bismo svi postali i ostali bolji ljudi. Pa zar onda, uz takve suradnike, pomaganje nije istinski, ljepši dio života?

Humanitarni rad

Navest ćemo jednu praktičnu, životnu situaciju: jedan naš zaposlenik, gluha osoba, jednog se dana u polikliniku vratio neobavljena posla, samo zbog toga što ga službenica na šalteru, gdje je trebao predati određene papire, nije ni pokušala razumjeti (naprosto, nije se snašla,vjerojatno  nije dovoljno educirana za rad s osobama s invaliditetom). On je gluh, dobro govori (od malih je nogu polazio slušno-govornu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG prema Verbotonalnoj metodi akademika Petra Guberine), educiran je i zna čitati s usana i zna raditi svoj posao. Mladić se osjećao loše, ali smo ga razgovorom potaknuli da se vrati i obavi posao. Prethodno, nazvali smo službenicu te smo joj, razgovorom, objasnili kako komunicirati govorom s gluhom osobom. Željeli smo da se i ona dobro osjeća u toj komunikaciji, pokušali smo ju senzibilizirati za komunikaciju s gluhim osobama.

Naše medicinske sestre u Poliklinici Bagatin, vole također pomagati i osobito su sretne kada kod narudžbe u neku tvrtku najave dolazak naših zaposlenika, osoba s gluhoćom, i kada dobiju odgovor: „Nema nikakvog problema, mi se jako dobro razumijemo, a ako nešto i zapne, postoji telefon pa ćemo vas nazvati“. Eto, vrlo je jednostavno i lako premostivo!

Isto tako, donirali smo određena financijska sredstva za nabavu Brailleovog retka  (dodatak za komunikaciju putem računala; korisno, ali vrlo skupo pomagalo) za prof. Marija Dolića, gluhoslijepu osobu. Time smo željeli i druge potaknuti da su uključe i pomognu. Potom se javilo još troje donatora, pa je tako prikupljen potreban novac i nabavljen Brailleov redak. Kada smo snimali video prilog o njemu, jedan od snimatelja, vidjevši kako  se Mario hrabro i odlučno suočava sa situacijom, usprkos praktičnoj gluhosljepoći (gluhoća bez ikakvog ostatka vida), tom je prilikom spontano je i iskreno izjavio: „Nikada više neću reći da mi je nešto teško!“.

Snažno ga je dojmilo kada je čuo njegovu priču, kako Mario aktivno i strpljivo djeluje iz dana u dan, unatoč gluhosljepoći. Prof. Mario Dolić još je 2001.godine diplomirao na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu (profesor rehabilitator), no, do danas je nezaposlen. On je  predsjednik nedavno osnovane udruge „Pomaganje je uvijek IN“.

Prije nekoliko godina to je bio projekt gluhih košarkaša (KK „Silent Warriors“ Zagreb) kojima je Poliklinika Bagatin financijski pomagala i još uvijek pomaže u prikupljanju sredstava, potrebnih za nastup Hrvatske košarkaške reprezentacije gluhih na Europskom prvenstvu za gluhe u Turskoj (Konya), u lipnju/srpnju 2012. godine. Voditelj Poliklinike  Bagatin je dugogodišnji trener-volonter u klubu, a od prošle godine i izbornik Hrvatske košarkaške reprezentacije gluhih (nakon što je Hrvatski športski savez gluhih formirao reprezentaciju).

Danas, s prof. M.Dolićem, kao predsjednikom Udruge, svakodnevno surađujemo, u poticanju i pomaganju osoba s invaliditetom, kako bi ova mlada udruga imala što više takvih osposobljenih članova, integriranih u društvo. Jer, svjesni smo da pomažući njemu, pomogli smo i mnogim drugima koje će upravo on motivirati i poslužiti im kao primjer da ne odustanu od svojih vizija i ideja, te da budu korisni i poštivani članovi zajednice.

Ukratko, naši zaposlenici, osobe s gluhoćom, potiču nas i jačaju nam entuzijazam za još aktivniji društveni rad, dok ih gledamo kako rade, uče, treniraju… I svaki pojedinac kod kojega smo uspjeli u izgrađivanju stava da je  „Pomaganje uvijek IN“ nagrada je vrednija od financijskog uspjeha ili dobivene utakmice na Europskom prvenstvu.

Poliklinika Bagatin danas proširuje potporu osobama s invaliditetom: financijski podupiremo gluhoslijepu kiparicu Sanju Fališevac (i ona za komunikaciju putem računala treba Braillleov redak) i žarko želimo da vas privuče svojim dojmljivim umjetničkim stvaralaštvom. Mi samo pomažemo da njezin vrijedan umjetnički rad bude prepoznat, i neizostavno nam se nameće misao: koliki je gubitak, imati takve ljude pored nas, a ne vidjeti ih! (ps)