Zaokupljeni "važnim” putovanjima i sastancima mnogi rukovoditelji zaboravljaju da bi trebali odvojiti vrijeme za razgovor sa svojim zaposlenicima. Prepušteni sami sebi mnogi od njih nisu sigurni što trebaju raditi, je li ono što su učinili dobro, a o utjecaju na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje da i ne govorimo. Nekima od ovih problema bavi se i teorija pozitivnog rukovođenja.

Najveći moj problem na poslu je što do svog šefa uopće ne mogu doći. Često je na putu ili na sastancima izvan organizacije. Da bih razgovarala s njim moram se najaviti i danima čekati da me primi. A onda razgovor u zadnji tren bude otkazan jer je on opet otputovao ili ima važniji sastanak. I kad se konačno uspijemo sastati to traje kratko jer mu se žuri i uopće ne stignem reći niti pitati što sam htjela. Ili što je još češće uglavnom govori on i vidim da mu i nije stalo do toga što imam za reći. Važno mi je da posao dobro obavim, ali to ne mogu bez da s njim definiram ciljeve i dobijem povratne informacije. Na grupnim sastancima još je i gore. Većinu vremena govori samo on, a mi ostali moramo se boriti da dođemo do riječi i nešto kažemo ili pitamo. To nije u mojoj prirodi pa na takvim sastancima obično ne stignem ništa reći. PS/S.P.

Naslov članka: Pozitivno rukovođenje u praksi

Autor: dr.sc. Majda Rijevec

Izvor: Poslovni savjetnik br.55, str. 34-35

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter 

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter