BLOG

Ova 2011. godina je izborna godina u Hrvatskoj i svi segmenti društva sa zanimanjem, a neki i sa nestrpljenjem, očekuju što će oni donijeti. Ako rezimiramo ključne riječi oko kojih će se strateški, ali operativno, voditi polemika možemo ih relativno lako pobrojati...

1. Državni proračun i budžet (kako pristupiti raspodjeli sredstava za obrazovanje, mirovinske fondove i zdravstvo, te povećati efikasnost zaposlenih u javnom sektoru i državnim poduzećima…)
2. Gospodarstvo (poticanje investicija izvoza, smanjenje nelikvidnosti i nezaposlenosti, kvalitetnija dodjela poljoprivrednih poticaja...)
3. Perspektiva Hrvatske u EU, ali i uopće perspektiva EU i eura.

Činjenica je da je perspektiva Hrvatske u samoj Uniji velika, barem u srednjoročnom razdoblju, jer je ulazak u EU bio cilj svim Vladama od ’91 godine i uspostave nezavisne države, a uz plaćanje fiksne članarine za pristup EU fondovima otvara se mogućnost dobivanja 2,5 milijarde eura bespovratnih sredstava godišnje. Naravno, članarina je fiksna, a ako se operativno kvalitetno ne pripremimo, sredstva će otići nekim drugim članicama.
Dugoročno, kao članica Unije, Hrvatska će dijeliti sudbinu ostalih članica i pretvaranja, uspješnoga ili neuspješnoga, Konfederacije država u čvršću Federaciju, koja će preko europske Vlade i Parlamenta, zahtijevati unisono ponašanje te kontrolirati standarde koje će predlagati Vlada a usvajati Parlament.

Kao manja članica, s manjim brojem parlamentaraca, Hrvatska će biti prisiljena usklađivati svoje interese sa sličnim članicama (Slovenija, Češka, Mađarska…) kako bi izbjegla majorizaciju prilikom odlučivanja o bitnim pitanjima. Također će imati i bolju priliku kroz takvu suradnju, razmjenjivati iskustva, pozitivna i negativna. Za Hrvate bi ulazak u Uniju vjerojatno i značio da bi rejting agencije poboljšale njen rejting (što znači i manju cijenu novca, kao i više prilike za strane investicije), zbog ostvarenja strateškoga cilja i mogućnosti dolaska do bespovratnih sredstava. Na izborima će vjerojatno biti polemike treba li uopće ulaziti u članstvo ako sama EU nema perspektive, može li tako mala zemlja uopće utjecati na odluke (djelom poučeni iskustvima članstva u bivšoj Federaciji...) te navoditi sadašnju krizu u južnim članicama Unije. Međutim, pitanje koje će postavljati zagovornici EU jest što je alternativa članstvu, a mogu se i navoditi učinci članstva na zemlje koje su zadnje ušle u EU ili koje imaju sličnu strukturu gospodarstva kao RH.

Spriječiti "odljev mozgova"

Bit će teško odgovoriti na pitanja kako je bilo moguće da se pored postavljenih kriterija, ipak dogode ogromni deficiti u nekim zemljama te posebice kako zaustaviti odljev kvalitetnih kadrova u bogatije zemlje, što je upravo veliki izazov u zemljama kao što su npr. Poljska, Češka ili Mađarska.

Kod pitanja kao što su obrazovanje, zdravstvo i mirovinski fondovi vode se diskusije svugdje u svijetu. Zemlje Zapada, bogatije ili manje bogatije, sa strukturom stanovništva naviklom na određenu (u usporedbi sa svijetom izvrsnu) kvalitetu usluge u zdravstvu i obrazovanju te starosnom strukturom koja “baby boom” generaciju kroz 2-3 godine umirovljuje, poletniju i zdraviju nego ikoju prethodnu generaciju, nalaze se pred ogromnim izazovom.

Kako se postaviti prema deficitu koji izaziva kvalitetan sustav u usporedbi sa svjetskim prosjekom, a nepovoljnom starosnom strukturom? Rezati svima isto, obećavati nemoguće, ili oštetiti buduće generacije (uštedama na obrazovanju), ili one koji su odradili svoje i očekuju kvalitetnu treću dob (mirovine)? Ako se ne ulaže u buduće generacije, kako će one zadržati korak sa sve inovativnijim i bogatijim (a jeftinijim) mladim Indijcima, Kinezima, Arapima, Brazilcima...? Hoće li generacija “mladih staraca”, mladih duhom, a po godinama u mirovini pristati da scenarij o kojem su maštali godinama prije odlaska u mirovinu ne bude ispunjen, jer će im se prava značajno smanjiti?

Pitanje svih pitanja

U Hrvatskoj je situacija još složenija, jer naši umirovljenici žive, većinom, na granici siromaštva. Vjerojatno je potrebno reći istinu te odlučiti da li uložiti u najkvalitetnije ili poticati određenu jednakost među društvenim slojevima i generacijama (znači više kapitalizma ili socijalizma...). Dovoljno je primjera u svijetu koji se mogu navesti kao efikasan sistem za desnu ili lijevu opciju, dakle za poticanje najefikasnijih (desna opcija) ili ujednačavanje prava i obaveza (lijeva opcija). Pored istine, potrebno je biti i ustrajan u biranju samoga sistema, jer mijenjanje istoga svake 4 godine vodi u kaos.

Međutim, pitanje gospodarstva je pitanje svih pitanja. Gotovo ni jedan društveni odnos ne može funkcionirati ako nije gospodarski efikasan, i povećanje efikasnosti u gospodarstvu olakšava rad države i javne uprave, kao i status unutar neke asocijacije. Ovdje je zanimljiv primjer Slovenije, koja iako ima dvostruko veći BDP po glavi stanovnika od naše zemlje, bilježi polemiku na svim nivoima o ključnom pitanju kao što je privatizacija. Dio makroekonomista smatra da je Slovenija napravila grešku sa svojim modelom kuponske privatizacije (tvorac joj je dr. Jože Mecinger, vrsni makroekonomista), koja je odvela Sloveniju u državni kapitalizam koji nije dovoljno efikasan i nije jasno titulirao vlasnike najvećih slovenskih poduzeća što ih je dovelo u situaciju da u uvjetima svjetske krize nisu dovoljno efikasna. Dakle, suprotni model privatizacije nego u Hrvatskoj, a problem gotovo isti… U drugim državama se pak smatra da je premala kontrola države u biti i uzrokovala krizu (nedovoljna kontrola financijskoga sektora) te se poduzimaju mjere veće kontrole… Najefikasnija gospodarstva momentalno su ona koja i imaju značajan upliv države u gospodarstvo (Kina, Indija, Brazil...) te pokušavaju smanjiti socijalne razlike, ali zadržati poduzetnički duh elite…

Dilema kako dalje, manjka resursa te strah i otpor budućim promjenama eklatantni su posvud na svijetu, a alati koji su nam na raspolaganju kako bi proveli strateške ciljeve nije previše. Međutim, nema alternative nego hrabro, ponovo ispočetka, nastaviti graditi ono što smo započeli, vjerujući da je sistem “pametniji” i “iskusniji”.

www.jakovviktor.com