Istraživači u suvremenom managementu pokušavaju oblikovati kreativne tehnike koje mogu unaprijediti kreativnost zaposlenika. Jedna od suvremenih metoda je metoda dizajnerskog mišljenja.

Dizajnersko mišljenje nije korisno samo u poslovanju, ono se može primijeniti u bilo kojem području ljudskog djelovanja. Njegova primjena nalazi se iza uspješnih animiranih filmova, medicinske dijagnostike za djecu, povećanja prodaje proizvoda iz automata i slično. Tako su nastala rješenja koja su se istaknula u odnosu na konkurenciju zbog svoje elegancije, pristupačnosti, praktičnosti, jednostavnosti ili pouzdanosti. Iako djeluju jednostavno, takva rješenja prošla su kroz niz faza primjene dizajnerskog mišljenja. Ona se svode na nekoliko suštinskih koraka. Prvi korak tiče se definiranja problema. Iako ova faza može zvučati očito, zapravo se radi o vrlo kreativnoj fazi koja će presudno odrediti krajnji ishod. Nije svejedno je li problem definiran na način „naši proizvodi nisu prihvaćeni od kupaca“ ili „kupcima mogu koristiti proizvodi koji su pouzdaniji/brže obavljaju zadatak/ljepše izgledaju/pružaju osjećaj
sigurnosti“ ili nešto slično. Rješenje ovisi o načinu definiranja problema, a ne o samom problemu kao takvom.

Stoga u ovu fazu treba uključiti što veći broj ljudi, kako iz poduzeća, tako i izvan njega. Treba ukazati da se definiranje problema ne odnosi na jednostavno davanje vlastitog mišljenja, već se radi o izražavanju mišljenja nakon primjene metode promatranja. Potrebno je angažirati što više ljudi koji će promatrati način kako kupci pristupaju proizvodu, kako ga koriste, kako reagiraju kada ga opet treba koristiti i slično. Važno je staviti se „u cipele“  korisnika i promatrati njihovu interakciju s vrijednosti koju proizvod pruža.

Autor teksta: Nataša Rupčić

Izvor: Poslovni savjetnik br. 123

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikonu