Kada posao postane ovisnost

Oni žive za posao, jedva čekaju ponedjeljak, prvi dolaze na posao, a zadnji odlaze….pogađate?  Riječ je o radoholičarima.

Ne samo da vole svoj posao, oni žive za njega. Medicina ih definira kao osobe ovisna o poslu koje pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Takva osoba poslu podređuje obiteljske i osobne veze, slobodno vrijeme i zdravlje. Stručnjaci smatraju kako osobe ovisne o poslu time nadomještaju neuspjehe na nekom drugom području života ili koriste posao za bijeg od privatnih problema.

Japanci fenomen radoholičara nazivaju nazivaju karoshi i itekako im je poznat te ga smatraju ozbiljnim društvenim problemom koji može dovesti do prerane smrti. Na sličan način, radoholičari se tretiraju i u SAD-u gdje uz sve druge grupe za liječenje ovisnika postoje i one za osobe ovisne o poslu.

Pogledajmo kako stoje stvari u Hrvatskoj: istraživanje koje je u listopadu proveo portal Poslovni savjetnik u suradnji sa konzultantskom kućom Proago pokazuje kako čak 73 posto ispitanika posao nosi kući povremeno, a njih čak 15 posto to radi uvijek.

Na pitanje smatraju li se radoholičarima, većina ispitanika, odnosno njih 46 posto odgovorila je potvrdno, a 33 posto ispitanih smatra kako su radoholičari uspješniji u poslu.

Treba napomenuti kako radoholičare ne treba zamijeniti s osobama koje su samo predane poslu jer ovi potonji znaju povući granicu.

Pa kako prepoznati radoholičara? To je osoba koja nosi posao kući, u njemu uživa više nego u ičemu drugome, stalno sluša prigovore obitelji i prijatelja kako im ne posvećuje dovoljno vremena, vjeruje da će ju okolina smatrati neuspješnom ako bude radila manje, često radi vikendima i praznicima. Uz to, radoholičari su nerijetko perfekcionisti i osobe opsjednute kontroliranjem stvari oko sebe. U poslu nisu skloni timskom radu. Ovisnost o poslu jednako pogađa žene i muškarce, neovisno o njihovom zanimanju.

Radoholičar može biti menadžer internacionalne kompanije ali i kućanica koja ima potrebu neprestano čistiti i spremati. Ovisnicima o poslu pritom nije bitna novčana nagrada ili druge beneficije, oni se tako ponašaju zbog unutrašnje potrebe.

Radoholičare često prati osjećaj da su uspješniji od drugih i da će posao stati bez njih. To što je netko radoholičar ne znači da je Superman ili da je bolji od drugih u poslu. Uspješni ljudi znaju kako posao obaviti što efikasnije, a ne sa što više radnih sati i znaju kako podijeliti posao s kolegama.

  Radoholičari nisu produktivniji jer se često bave detaljima te gube iz vida širu sliku, a djeluju loše i na kolege i radnu atmosferu jer pored njih ostali izgledaju kao neradnici. Stalno umornima i iscrpljenima poslom, unatoč silnom trudu kojeg ulažu pada im produktivnost i češće griješe. Tada postaju nezadovoljni i još više se posvećuju poslu čime se zatvara začarani krug.

Tehnologija i moderan način života gdje je sve pretvoreno u jedno veliko natjecanje dodatno je pogoršalo ovisnost o poslu. Ako treba, dostupni smo 24 sata na dan, odgovaramo na pozive, pregledavamo e-mailove, pišemo izvještaje, pripremamo prezentacije…….

Iako naizgled nije opasna, ovisnost o poslu itekako može ostaviti negativne posljedice. Nitko ne može kvalitetno raditi bez odmora i punjenja baterija. Tako su ovisnici o poslu skloniji prehladama, pate od kroničnog umora, neispavanosti, nedostatka koncentracije i anksioznosti. Njihov način života lako može dovesti do razvoja različitih bolesti od srčanih i kožnih bolesti, do čira na želucu i astme. Stres koji se gomila mjesecima pa i godinama kad-tad će ostaviti posljedice na zdravlje.

Neosporno je da su zahtjevi koji se postavljaju pred pojedinca sve veći ali isto tako treba pronaći ravnotežu u životu i bez grižnje savjesti odvojiti vrijeme za sebe: odmarati, uživati u stvarima koje volimo ili ponekad jednostavno ne raditi ništa. Ako je ovisnost o poslu uzela maha, treba potražiti stručnu pomoć jer radimo da bi živjeli a ne obratno.

 

 

 

 

 

 

Autor: Jasmina Kolić

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox