Metode partijske korupcije

Na koji način funkcionira korupcijska hobotnica, što bi značilo eventualno uhićenje bivšeg premijera te na koji način Hrvatska može ozbiljno reducirati korupciju, pitanja su kojima su se bavili profesor Damir Grubiša i novinar Dražen Rajković, na javnom predavanju mjesečnika Banka.

U Hrvatskoj je stvoren čudovišni mehanizam korupcije koji se ne može efikasno razotkriti budući da ne postoje institucionalni kapaciteti za takvu realizaciju. Ni uhićenje bivšeg premijera Ive Sanadera, ako se dogodi, ne bi bilo dovoljno, konstatirali su profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša  i novinar Dražen Rajković na javnom predavanju magazina Banka pod nazivom Metode partijske korupcije koje je održano u utorak u Profilu.

U želji da zajedno s Denisom Kuljišem napiše knjigu o Ivi Sanaderu Rajković je počeo istraživati korupcijske afere koje su se počele gomilati, a s obzirom na količinu činjenica, uzročno-posljedičnih veza, broja uključenih osoba dolazi do zaključka kako je neupitno da je Sanader na vrhu centraliziranog mehanizma koji je objasnio na sljedeći način:

Ispod Sanadera bila je paralelna linija zapovijedanja koja ne odgovora državnoj strukturi, iako su neki uključeni u oboje. U tom drugom krugu njemu najpovjerljivijih ljudi većinom su prijatelji koje je on doveo u stranku ili na neka zastupnička mjesta. Treća razina su osobe koje izvršavaju naloge u državnim institucijama. Tu je riječ o ostatku ministara, državnim tajnicima, kao i drugim osobama koje su na pozicijama odlučivanja.

Četvrta razina su direktori javnih poduzeća, a slijedi sloj privatnih poduzeća putem kojih se izvlačio novac jer su ona naplaćivala robu i usluge po višim cijenama. Mehanizam dalje čine i organi gonjenja koji su u potpunosti morali biti zauzdani, a na kraju su mediji koji šute o korupciji. Od državnih se i očekuje da štite premijera, no velika tema jest i poseban odnos Sanadera i vlasnika privatnih medija - Istaknuo je to autor knjige Afera Sanader: Korupcija u Hrvatskoj.

Obrađujući više stotina objavljenih članaka te kroz razgovor s brojnim novinarima i upućenim osobama, on oblikuje pet glavnih koruptivnih modela: zaobilaženje javne nabave, izvlačenje novca iz državnih tvrtki, pogodovanja u privatizaciji, špekulacije s građevinskim zemljištem te politička korupcija.

Za svaki od tih modela u tijeku su istrage, no one nisu, u pravilu, ni vrh ledene sante, smatra Rajković. Kroz najveći izvor korupcije, javne nabave, izvlačilo se između 6 milijardi (po opreznim procjenama) do (slobodnijih) 12 milijardi kuna godišnje.

Damir Grubiša, profesor Fakulteta političkih znanosti, misli kako nemamo institucionalni kapacitet kojim bismo efikasno raskrinkali korupcijsku hobotnicu, a dvoji i na pitanju bi li ili ne postojale mjere i antikorupcijske strategije koje je Hrvatska donijela da nije bilo pritisaka Europske unije.

Europska unija predlaže mjere koje podrazumijevaju da u svakom tijelu vlasti postoji jedno antikorupcijsko tijelo. Dakle jedno specijalizirano povjerenstvo koje bi vodilo računa o mogućim oblicima korupcije ili bi sprečavalo njenu infiltraciju. Taj tim bi morao postojati u Saboru, u svakoj političkoj stranci te državnom poduzeću, jer bez toga nema pomaka, smatra Grubiša.

Doprinos raspravi dala je i zainteresirana publika, pa se mogao čuti komentar da - to što je možda Sanader došao pred zid ne znači da smo bilo što značajno učinili ili zašto se nitko ne pita kako je moguće da je nositelj antikorupcijskog programa osoba koja je bila sastavni dio problema. Čulo se pitanje “kako da mladi novinari istražuju kad vlasnici njihovih medija možda usko surađuju s premijerom ili zašto je intelektualna elita, od koje se uvijek očekuje da govori, šutjela po pitanju korupcije.(PS/MŠ)

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox