Svaka tvrtka ima svoju organizacijsku kulturu u kojoj su naglašene određene vrijednosti. Te vrijednosti mogu se vidjeti u pisanim, ali i u nepisanim pravilima o tome što se od zaposlenika očekuje, što se smije i podržava, a što je nepoželjno ili čak zabranjeno.

Tako se u nekim tvrtkama može primjerice, očekivati točnost i striktno poštivanje pravila i procedura dok u drugima može biti važna kreativnost a točnost i pravila su u drugom planu. Pojedinac će biti to zadovoljniji svojim poslom što se njegove vlastite vrijednosti i stavovi više poklapaju sa organizacijskom kulturom tvrtke u kojoj radi.

Istraživanja koje je provela Marianne Legato pokazuju da se žene i muškarci značajno razlikuju po tome koje vrijednosti na poslu su ima najvažnije. Tako su muškarcima najvažniji plaća i druge materijalne beneficije, postignuće i uspjeh te status i moć. Iako je sve to važno i ženama, postoje stvari koje su im ipak važnije. To su prijatelji na poslu i odnos s njima, poštovanje i priznanje te komunikacija i suradnja.

Izgleda da žene stavljaju naglasak na bliske i prijateljske odnose s ljudima koji ih okružuju. Za razliku od njih, muškarcima je važnije koliko zarađuju te koliku moć i kontrolu imaju nad onim što na poslu rade. Dakle, izgleda da muškarcima i ženama odgovara donekle različita organizacijska kultura. Prema Michaelu Petersonu „muška“ kultura temelji se na pretpostavci da radimo kako bismo zaradili novac i postigli uspjeh te da tvrtka, ako želi biti uspješna, mora staviti naglasak na postizanje rezultata. Uspjeh se definira isključivo u terminima profita, pozicije na tržištu, statusa i utjecaja. S druge strane „ženska“ kultura temelji se na pretpostavci da posao obavljamo zajedno s drugim ljudima i da tvrtka, ako želi biti uspješna, mora prepoznati važnost međuljudskih odnosa i komunikacije.

Pravi čovjek na krivom mjestu

 Rukovoditelji bi trebali biti svjesni ovih razlika i uvažavati ih. Tako mogu pomoći i muškarcima i ženama da budu uspješniji i da se bolje osjećaju na poslu. Organizacijska kultura većine tvrtki razvila se uglavnom po muškom modelu, a kako žene danas čine oko 50% radne snage važno je znati da njima takva tipično „muška“ organizacijska kultura ne odgovara u potpunosti.

Istraživanja pokazuju da žene koje rade u tipičnoj „muškoj“ kulturi imaju više negativnih zdravstvenih posljedica, manje su motivirane i produktivne i sklonije promijeniti posao. Isto vrijedi i za muškarce koji rade u tipično „ženskoj“ organizacijskoj kulturi. Izgleda da razlika između organizacijske kulture koja nam odgovara i one u kojoj radimo stvara stres kod zaposlenika što se onda negativno odražava na različitim područjima njihovog života i rada.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, broj 84, travanj 2012.
Autor: dr. sc. Majda Rijavec