Svi smo ponekad doživjeli da se, usprkos ulaganju dodatnog truda i vremena, s nekim ljudima jednostavno ne uspijevamo sporazumjeti. Nakon takvih razgovora osjećamo se iscrpljeno, možda i neefikasno. Na sreću, radom na sebi i usvajanjem novih znanja i vještina možemo značajno unaprijediti komunikacijski proces, uključujući i njegove ishode.

Dobar početak je osvještavanje svojih uvjerenja i osobne odgovornosti.

Ako nije izazov – neće vas promijeniti!

Iznimno je bitno kako u sebi nazivate ljude s kojima se otežano razumijete. Ako su oni za vas „teški“, „ludi“ ili „užasni“, ta slika u vama može izazvati osjećaj težine i anksioznosti, napetost na čelu i ramenima, plitko disanje, želju da ih izbjegnete, a u konfliktu s procjenom da s njima morate imati posla – zbog posla, itd.

S druge strane, ako te iste ljude u sebi nazivate izazovima, to će izazvati neke sasvim drugačije reakcije. Izazovi nas pokreću naprijed, tjeraju nas da iziđemo iz zone komfora, preuzmemo rizik i odgovornost, rastemo i razvijamo se.

Znatiželja umjesto osude

Kada ne razumijemo ponašanje i/ili motive druge osobe, skloni smo je osuđivati, što dodatno potiče naše zatvaranje i isključivanje iz odnosa.

Pitanje: „Kako može biti takav/takva?“ može imati ton zgražanja i osude, ali isto tako i znatiželjan ton. Znatiželja potiče otvorenost i spremnost na učenje, pa takav stav daleko više podržava ostvarivanje konstruktivnog odnosa i komunikacije s drugom osobom.

Biste li radije bili u pravu, ili bili sretni?

Inzistiranje na tome da je druga osoba u krivu ili kriva je uobičajena perspektiva iz uloge žrtve. Međutim, tek preuzimanjem osobne odgovornosti vraćamo sebi natrag i osobnu moć, a tada se i naša moć utjecaja umnogostručuje.

Osim toga, zapitajte sami sebe iskreno ZAŠTO je vama važno unaprijediti odnos i komunikaciju s tom osobom, i što ćete VI OSOBNO imati od toga. To će vam pomoći fokusirati pažnju i pojačati unutarnju motivaciju.

Usavršavanje komunikacijskih vještina

Usavršavanje u nekoj vještini u kojoj težimo izvrsnosti je cjeloživotni proces, bilo da se radi o poslu, sportu, umjetnosti ili komunikacijskim vještinama. Što više znamo, to smo više svjesni koliko još toga možemo naučiti.

Ovo su neka od pitanja sudionika komunikacijskih radionica:

• Kako je moguće da me ne razumiju, a rekla sam sve vrlo jasno?
• Zašto bih se ja mijenjala kad je očigledno da je problem u njoj?
• Što da radim kad me osoba izbaci iz takta, jer počne vikati na mene?
• Ali što ako on uvijek kaže: „da, da, u redu“, a onda ništa od toga ne napravi?
• Pa pitala sam je: „Jesi li me razumjela?“ i ona je rekla: „Da“ – kako mislite da time nisam provjerila njeno razumijevanje?
• Kako mogu utjecati na to da me drugi ljudi bolje čuju i razumiju?

PS/SŠ