Američke carine: godinu dana kasnije – kakav je stvarni učinak?
U autorskom članku za Option Finance, Coface ekonomisti Eve Barré i Marcos Carias osvrnuli su se na učinke carina, nešto više od godinu dana nakon njihova uvođenja.
Trgovinski rat dominirao je ekonomskim zbivanjima 2025. godine, a sve upućuje na to da je daleko od završetka. Prije svega, ovaj prilog nastoji pokazati da su trošak rasta američkih carina primarno snosile američke kompanije. Zatim se donosimo prognozu otpornosti svjetske trgovine.
Trošak koji su uglavnom apsorbirale američke tvrtke
Od početka trgovinskog rata koji je Donald Trump pokrenuo 2025. godine, rasprava o tome tko u konačnici snosi stvarni trošak carina i dalje je otvorena. Američki predsjednik tvrdi da su to strane kompanije koje, kako bi sačuvale pristup američkom tržištu, snižavaju cijene i time apsorbiraju većinu šoka. Ekonomska povijest, međutim, sugerira da prije ili kasnije upravo potrošač „plaća račun“ u obliku više inflacije. Na što upućuju prvi empirijski pokazatelji?
S gotovo godinu dana dostupnih podataka, odgovor se počinje nazirati. Uz nekoliko izuzetaka, marže stranih izvoznika uglavnom su očuvane. Istodobno se bilježi porast inflacije, ali zasad znatno umjereniji od očekivanog. Promatrana zajedno, ova dva nalaza upućuju na to da su u ovoj fazi upravo američke tvrtke te koje apsorbiraju najveći dio troškova.
Dodatni podaci potvrđuju ovu ocjenu. Primjerice, indeks cijena uvoznih dobara u 2025. porastao je za 0,7%, što je vrlo blizu njegovu prosječnom godišnjem rastu od 0,5% iz 2010. godine. Istina, pojedine kategorije proizvoda bilježe znatna sniženja cijena – osobito alkoholna pića, drvo, kozmetika, čelik i tekstil – no riječ je o iznimkama. Ovi podaci stoga ne upućuju na opći trend prema kojem bi većina stranih poduzeća snižavala cijene kako bi očuvala tržišne udjele.
Nadalje, 2025. godina završila je s prosječnom inflacijom na godišnjoj razini od 2,8%. Bez trgovinskog rata, ona bi se vrlo vjerojatno kretala oko 2%. No i dalje ostaje znatno ispod razine od 3,5–4% koje su neki očekivali uz prosječne carine od oko 15%. Ovi pokazatelji zasad ne upućuju na vrlo visok stupanj prijenosa troškova na potrošače. Konačno, zabilježen je snažan rast troškova inputa u poduzećima snažno izloženima carinama (grafikon 1). Krajem 2025. inflacija inputa iznosi 20% u metalurškoj industriji, 9% u kućanskim uređajima, 8% u automobilskoj industriji, 6% u alatnim strojevima i tekstilu te 5% u elektronici. U većini tih sektora svjedočimo stagnaciji, pa čak i smanjenju bruto marži.
Na prvi pogled, ovi nalazi mogu djelovati protuintuitivno s obzirom na otpornost koju pokazuje američko gospodarstvo. Međutim, rast BDP‑a ne znači nužno da se sve tvrtke nalaze u dobrom stanju. Porast broja insolventnosti to potvrđuje. Trgovinski rat doista se poklapa s naglim porastom stečajnih postupaka: njihov broj trenutačno je oko 15% iznad prosjeka iz 2019. godine, i to već tri uzastopna tromjesečja, prvi put od pandemije. Iako većina poduzeća još uvijek uspijeva odoljeti ovom nepovoljnom okruženju oslanjajući se na rezerve likvidnosti ili kompenzirajući učinke kroz rast produktivnosti, sve veći broj njih postaje ranjiv. Također se čini da su američki potrošači sada manje spremni prihvatiti nova značajna poskupljenja nakon inflacijskog vala koji je uslijedio nakon pandemije COVID‑19. Osjećaj da je život postao neprihvatljivo skup potiče narativ o „krizi priuštivosti“, što bi Republikance moglo skupo stajati na međuizborima u studenome.
Svjetska trgovina snažnije uzdrmana, ali još uvijek ne preokrenuta
Američka carinska ofenziva izazvala je snažne turbulencije u globalnoj trgovini. Prvo je potaknula veliku volatilnost robnih tokova: američki uvoz porastao je za 25% volumenski u prvom tromjesečju 2025. u odnosu na isto razdoblje 2024., jer su poduzeća unaprijed reagirala na stupanje carina na snagu. Potom je u travnju najava 90‑dnevnog primirja izazvala novi val kupnji. Ova pojačana aktivnost mehanički je potom pritisnula američki uvoz, koji je zabilježio pad u drugoj polovici godine. Sve u svemu, Sjedinjene Države zadržale su snažan uvozni zamah u 2025. godini. Uvoz je porastao za 4,2% na godišnjoj razini, uz umjereno usporavanje u odnosu na rast od 5,2% zabilježen u 2024. godini. Taj je zamah pridonio održavanju visokog američkog trgovinskog deficita, iako je njegovo smanjenje bilo jedan od deklariranih ciljeva carinske politike administracije.
Ova nestabilnost odrazila se i na troškove pomorskog prijevoza. Vozarine nisu reagirale u prvom tromjesečju, jer su prijevoznici anticipirali priljev robe prije uvođenja carina. Međutim, druga runda potražnje nije bila predviđena. U međuvremenu su brodarske kompanije smanjile kapacitete na transpacifičkim rutama, očekujući dugotrajnije usporavanje. Rezultat: cijene kontejnerskog prijevoza porasle su za 70% u samo četiri tjedna od početka svibnja, uz spektakularan vrhunac od gotovo +120% na relaciji Šangaj – Los Angeles.
Carine su također dovele do reconfiguracije globalne trgovine – ili preciznije, ubrzale su taj proces. One su ponovno stavile u fokus tzv. zemlje‑poveznice (connector countries), koncept koji se pojavio tijekom kinesko‑američkog trgovinskog rata započetog 2018. godine. Te zemlje djeluju kao prijenosne platforme između Sjedinjenih Država i Kine, glavne mete carinske ofenzive. No, za razliku od ranijih razdoblja, izbor zemalja‑poveznica sada je vođen i relativnim carinskim stopama. Tako su zemlje koje su već imale ulogu poveznica dodatno ojačale svoj položaj, zahvaljujući povoljnijim carinama u usporedbi s onima koje se primjenjuju na Kinu.
Vijetnam je najizraženiji primjer. Između 2017. i 2024. njegov udio u američkom uvozu rastao je u prosjeku za 0,3 postotna boda godišnje, s 2% na 4,2%. Samo u 2025. godini rast je iznosio 1,5 bodova, što je pet puta brži tempo. Američki uvoz iz Vijetnama porastao je 42% vrijednosno, apsorbirajući gotovo polovicu (44%) pada uvoza iz Kine. Istodobno je kineski izvoz u Vijetnam porastao za sličan iznos, što upućuje na njegovu ulogu posredničke platforme. Iako je rast američkog uvoza iz Tajlanda bio upola manji po vrijednosti, i on se podudara s rastom kineskog izvoza u tu zemlju. Što se tiče Meksika, koji se često spominje kao zemlja‑poveznica, njegov je slučaj ambivalentniji: izvoz u SAD porastao je u 2025., ali taj je rast četiri puta veći od rasta kineskog izvoza u Meksiko, što relativizira njegovu ulogu posrednika.
Trgovinska mjera s neizvjesnom budućnosti
Poremećaji koje su američke carine do sada izazvale mogli bi predstavljati tek prvi čin. Dana 20. veljače 2026. odluka Vrhovnog suda SAD‑a kojom se poništavaju carine uvedene temeljem Zakona o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima (IEEPA) otvorila je novu razinu neizvjesnosti. Odluka se odnosi na većinu tzv. „recipročnih“ carina najavljenih na Liberation Day (2. travnja 2025.), kao i na tzv. „fentanilske“ carine koje pogađaju Meksiko, Kanadu i Kinu. S druge strane, carine uvedene prema sekciji 232 – koja predsjedniku dopušta nametanje mjera kada se određeni uvoz smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, a koje ciljaju sektore poput metala, automobila i drva – ostaju na snazi. Isto vrijedi i za carine prema sekciji 301, uglavnom usmjerene protiv Kine i uvedene većinom tijekom prvog Trumpova mandata.
Ipak, od ukupno 272 milijarde USD carina prikupljenih od ožujka 2025., oko 166 milijardi – naplaćenih temeljem IEEPA‑e – potencijalno bi moglo biti vraćeno američkim tvrtkama koje su ih platile. Kako bi nadomjestila ove carine, Bijela kuća je brzo aktivirala privremeni mehanizam (sekcija 122 Zakona o trgovini iz 1974.) koji omogućuje primjenu opće carine od 10 %, s mogućnošću povećanja na 15%, važeće do 24. srpnja i obnovljive uz odobrenje Kongresa. Paralelno se razmatra korištenje drugih pravnih alata kako bi se recreirao sustav carina koji je Vrhovni sud poništio, uključujući dodatne mjere prema sekcijama 232 i 301.
U tom kontekstu izdvajaju se tri ključna zaključka. Prvo, administracija ostaje odlučna u obrani agresivnog carinskog režima. Brzo popuštanje mjera radi ublažavanja mogućeg inflacijskog šoka energenata zbog krize u Hormuškom tjesnacu predstavljalo bi dramatičan zaokret, nespojiv s deklariranom političkom linijom. Hipoteza „TACO“ – Trump Always Chickens Out – stoga se u ovom području čini vrlo malo vjerojatnom. Drugo, oslanjanjem na pravno krhke argumente, Trumpova administracija dodatno povećava neizvjesnost u trgovinskim odnosima. Ako se čak i carine koje su na snazi gotovo godinu dana mogu opozvati, kada gospodarski akteri mogu smatrati da je carinski režim stabiliziran? Novi nameti najavljeni nakon odluke Vrhovnog suda sami su po sebi pravno upitni, što dodatno produbljuje neizvjesnost. Treće, ne postoje jamstva da će poduzeća dugoročno nastaviti apsorbirati troškove bez njihovog sve većeg prebacivanja na potrošače. Sposobnost komprimiranja marži ili oslanjanja na rast produktivnosti ima svoje granice. Nakon „carinskog sprinta“ u 2025., trgovinski rat sada bi mogao ući u fazu „maratona“ – sporiju, dugotrajniju i potencijalno inflatorniju. PS/SM
