Koliko ste puta čuli naputak, da je potrebno „aktivno slušati“ sugovornika, ukoliko želite postići neki važan cilj: razumijevanje, odnos, prodaju. I koliko ste puta kimali i u sebi pomišljali „da, da to je stvarno jako važno, to moram sljedeći put.“, s preozbiljnim izrazom lica. A rijetko kad ste se zapravo zapitali što je aktivno slušanje.
To je puno više od kimanja glavom, pokojeg „ahm“ s vremena na vrijeme ili intenzivnog slušanja sadržaja sugovornika. Kod kvalitetnog slušanja postavlja se pitanje koga ili što slušate. Jer slušati je biološki biološki fenomen a čuti lingvistički.
Prema autorici Julie Starr, postoje 5 vještina vrhunskog coacha, svaka od kojih je bitna.
••RAPPORT: STVARANJE ODNOSA
••SLUŠANJE
••POSTAVLJANJE PITANJA
••DAVANJE I PRIMANJE FEEDBACKA
••INTUCIJA
Koga slušate
Ako želimo poraditi na vještini slušanja, onda moramo dobro poslušati koga to slušamo. Poboljšanju naše pažnje pomaže ako prepoznamo i priznamo različite vrste slušanja kako se događaju. Prema Davidu Clutterbucku, jednom od vodećih svjetskih stručnjaka i autoriteta za leadership, mentorstvo i coaching, postoji najmanje pet vrsta slušanja:
••Slušati kako se ne bi složili
••Slušati kako bi odgovorili
••Slušati kako bi razumijeli
••Slušati kako bi pomogli coacheeju da razumije
••Slušati bez namjere
1.SLUŠATI KAKO SE NE BI SLOŽILI
Slušanje da se ne složite je ona vrsta slušanja koja jako dobro dođe na debatama, gdje smišljate protuargument na temelju onoga što druga osoba kaže a što nije u skladu s vama. Ako kalibriramo uho da sluša neslaganja u privatnom životu, uživat ćemo poprilično svađalačku atmosferu. Znate ono, kao kad majka, „iz najbolje namjere“ samo kritizira nikad ne pohvaljuje, jer je suzila vještinu slušanja samo na ono „što nije dobro“.
Ovo je vrlo selektivno slušanje – uključuje prepoznavanje riječi, fraza i ideja koje se mogu uhvatiti i koristiti protiv druge osobe. Često je proces ego, koji se temelji na potrebama slušatelja da ga se čuje i vrednuje. Kada coach prepozna propadanje na ovu razinu slušanja, sljedeća pitanja ga mogu ponovno usredotočiti:
••Tko to zapravo sluša?
••Koji paralelni proces se događa u meni, što moram “parkirati”?
2.SLUŠATI KAKO BI ODGOVORILI
Na površini izgleda vrlo korisno. Međutim, ono usmjerava pažnju na vlastite misli, iskustva i pohranjene uspomene. Pronalaženje korisnog pitanja ili prijedloga možda će biti prikladno, ali razmišljanje o tome što napraviti za vrijeme dok coachee priča, gubite nit i izlazite iz sadašnjeg trenutka. Često se događa da coacheejeva razmišljanja napreduju dok ih iznosi, čineći našu namjeravanu intervenciju zastarjelom prije nego što se izgovori. Uzimanje bilješki dok coachee govori zna biti vrlo zbunjujuće. Neuronski krugovi za prisutnost znatno se preklapaju s onima koje koristimo da razmišljamo o pisanju. Dakle nešto od tog dvoje pati. U svakodnevnom životu to možete prepoznati kao onaj sindrom tipkanja na mobitel u društvu uz rečenicu „samo ti pričaj, slušam te ja.“ Poznato?
Štoviše, razbijanje vizualne veze oslijepljuje nas za važne neverbalne geste coacheeja. Preporučujem pisanje samo ključnih riječi i ostavljanje sveobuhvatnijh bilješki tijekom prirodnih pauza ili čak nakon susreta. PS/SŠ
Autor teksta: Tihana Dragičević
Izvor: Poslovni savjetnik br. 147
Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu