Ljeto je bilo vrlo zanimljivo, ispunjeno brojnim kontaktima, novim poslovnim idejama i širokim rasponom mogućnosti za učenje.

Kada razmišljam kako mojim studentima, te sudionicima poslovnih treninga i seminara prenijeti čim više različitih iskustava, koja im mogu koristiti u poslu, uvijek polazim od činjenice da su ovo vremena u kojima poduzetnicima i managerima nisu dovoljna samo znanja koja su stekli učenjem od starijih, iskustvom u praksi i prijenosom znanja drugih managera. Sve češće ta se znanja pokazuju nedovoljnija za rješenje novih situacija i potvrđuju novu paradigmu „Veliki jedu male, ali i brzi jedu spore.“

Rješenja managerskih situacija nalaze se svuda oko nas, možete ih naći i u zanimanji­ma koja nužno ne nose naziv direktor, mana­ger i voditelj odjela. Tako sam i ja, u stalnoj potrebi za znanjima kojima se mogu riješiti managerske situacije novog doba, ispu­njenog stalnim promjenama, upoznao vodite­ljicu vrtića, dirigenta, krojačicu (modnu stilisti­cu), radnika na distribuciji prtljage u zračnoj luci, nastavnicu likovnog odgoja i uspješnog poslovnog čovjeka, koji je ujedno i strastveni lovac. S njima sam razgovarao, pozorno slušao tajne njihovih „zanata“ i u skoro svakoj rečeni­ci prepoznao znanja koja se mogu primijeniti i u poslovnoj praksi.

Preno­sim razmišljanja – što je potrebno za uspješan lov – koja mi je prenio vlasnik brojnih lovačkih trofeja, koji dokazuju da svoje znanje zna pre­točiti u praksu.

O lovu postoji puno različitih mišljenja, neki ga smatraju sačuvanim umijećem pre­življavanja u prirodi, a neki se zgražaju zbog činjenice da čovjek s puškom (što mu daje nad­moćniju poziciju u odnosu na većinu „nenaoru­žanih“ životinja – no, iskreno, u toj poziciji bio je i Tiranosaur Rex) ubija živa bića oko sebe. No, ono što je važno za ovu priču jest da postoje dobri, uspješni lovci, koji i brinu o prirodi u koju zalaze, pa do loših lovaca kojima je lov potvrda dokazivanja i prilika da nahrane svoj ego. Pre­nesemo li ovu sliku na menadžment i manage­re, prepoznajemo one koji vode računa o orga­nizaciji koju vode i ljudima koji u njoj rade do managera koj ise sam otako zovu, ali ne znaju niti što bi s ljudima niti što trebaju raditi…

Ostatak teksta pročitajte klikom na pdf ikonu.

Autor: Saša Petar
Izvor: Poslovni savjetnik