Tiho upravljanje

28/03/2012

Manageri su ljudi, pa sve što je ljudsko nije im strano. Jedni su manageri drski i hvalisavi, dok su drugi skromni i povučeni. Jedni žive da bi odlučivali, dok drugi više vole prepustiti odlukama da se same odvijaju. Činjenica je - nema unaprijed zadanih optimalnih preduvjeta koji mogu osigurati uspješno (ruko)vođenje u svakoj situaciji. Upravo stoga osoba koja vodi grupu djelatnika mora tražiti rješenja u sebi i svojim vrijednostima, neprestano učiti i poboljšavati se, ali i u kvaliteti ljudi koje vode.

Manageri dugoročno uspješnih tvrtki svjesni su da uspjeh „njihovih“ djelatnika najviše ovisi o kvaliteti njihova vodstva, ali i da uspjeh njihova vodstva ovisi o kvaliteti ljudi koje vode. Penju se po organizacijskim ljestvicama prilagođavajući se kolegama, a kada se popnu na vrh upravljaju konsenzusom umjesto zapovijedanjem. Shvaćaju da je umijeće vođenja omogućiti ostvarenje ciljeva i volje grupe, a ne elektrificirati organizaciju svojom karizmom. Naglasak na savjetovanjima sa zaposlenima znači da su manje skloni frakcijskoj borbi nego njihovi kolege.

Upravljanje nije diktatorstvo

 Tko god je barem jednom prošetao seoskim dvorištem vidio je da postoje kokoši koje snesu desetak jaja i šute, a postoje i koke koje zbog jednog jajeta u tri dana svojim kokodakanjem (hvalisanjem) probude pola sela. Tihi manageri također rade svoj posao izvan reflektora pozornice, medija ili tračeva koji lete kroz grad, a o njima najviše zna grupa stručnjaka kojima po prirodi posla pripada.

Najvažniji zadatak tihih managera jest razviti zdrav odnos sa svojim zaposlenima - osjećaj da on i djelatnici dijele istu sudbinu. U takvim organizacijama manageri ne smatraju djelatnike potrošnim alatom. Svaki zaposleni jest suradnik u poslu, a ne samo netko tko je tu da bi omogućio zaradu. Manager i djelatnik u istoj su poziciji, ali onaj tko vodi djelatnike ima dodatni zadatak - odgovoran je za svoje djelatnike, ali je odgovoran i njima. (jk)

 

Cijeli članak pročitajte u novom brroju časopisa Direktor, ožujak 2012, broj 3
Autor: prof.dr.sc. Saša Petar

 

 

 

 

 

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox