VIŠNJA LJUBIČIĆ: I dalje veliki broj žrtava nema povjerenja u sustav zaštite te u pravednost brze osude počinitelja

U pandemijskoj 2020. godini koja je uz to bila obilježena i potresima hrvatski građani dodatno su bili izloženi stresu, kojem su i inače izloženi na pretek u Hrvatskoj. Na međuljudske odnose utjecao je i dvomjesečni lockdown, kada se prema svjetskim statistikama povećalo i nasilje u obitelji i ostali problemi. Odgovore u vezi toga časopis Udruga.hr potražio je kod Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Ona je u zadnjem dijelu 2019. godine izabrana od Hrvatskog sabora na još jedan mandat od 8 godina, upravo u vrijeme pred početak pandemije, kada je na takvim položajima bilo presudno imati obrazovane ljude s velikim iskustvom.

Udruga.hr: Na položaju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ste od 2011. godine. Kako u tih desetak godina službe ocjenjujete promjene u hrvatskom društvu u vezi ravnopravnosti spolova? 

Puno toga se dogodilo i promijenilo u razdoblju od mog imenovanja Pravobraniteljicom (2011.) do danas. Kroz praksu rada vidljivo je da s godinama institucija postaje sve vidljivija, prepoznatljivija u javnosti te se naša stajališta sve više poštuju. Jasan pokazatelj u tom smislu je podatak da se postotak slučajeva u kojima se u potpunosti uvažavaju naše odluke (upozorenja, preporuke i prijedlozi) u posljednjih nekoliko godina konstantno kreće oko visokih 90% (91,2% u 2020.). Kada je riječ generalno o promjeni hrvatskog društva po pitanju poštivanja ravnopravnosti spolova, napredak je svakako vidljiv.

Građanke i građani su u posljednjih desetak godina postali puno osjetljiviji za pitanja ravnopravnosti spolova, sve više primjećuju pojavnosti diskriminacije i prijavljuju je Pravobraniteljici. To je vidljivo i iz broja pritužbi koje zaprimamo na godišnjoj razini, koji je u kontinuiranom porastu. Primjetan je znatno veći stupanj kritičnosti društva u cjelini, uključujući i dio medija.

Na zakonodavnom planu je u proteklom razdoblju također došlo do pozitivnih pomaka, poput ratifikacije Istanbulske konvencije (2018.), donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (2014.), izmjena Kaznenog zakona (2015.) kojim je nasilje u obitelji ponovno uvedeno samostalno kazneno djelo, novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (2017.) koji je preuzeo određene standarde iz Istanbulske konvencije kao i iz Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, zatim niz nacionalnih dokumenata poput Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji 2017.-2022., novog Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja (2018.), novog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (2019.) itd. Na međunarodnoj razini organizacije poput Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe, Europske komisije, Europskog parlamenta i drugih organizacija u okviru Europske unije također značajno doprinose napretku u ovom području ljudskih prava kroz donošenje brojnih dokumenata.

Rezultati istraživanja iz područja ravnopravnosti spolova generalno pokazuju da se pomaci kontinuirano ostvaruju te se postupno sve više približavamo ravnopravnosti spolova. Ono čime ne bismo trebali biti zadovoljni je brzina kojom do tih promjena dolazi. Napredak je vidljiv, ali je vrlo spor. Zato je potrebno raditi na ubrzanju tog procesa.

Udruga.hr: Koliko je pandemija utjecala na vaš posao, odnosno koliko su se promijenile stvari u vezi prijava? 

Prošlu 2020. godinu obilježili su izazovi vezani uz provedbu aktivnosti i rada u okolnostima pandemije bolesti COVID-19 i dva snažna potresa. Neočekivane okolnosti u kojima smo se svi iznenada našli i morali snaći, nametnule su neke nove načine rada korištenjem novih tehnologija, ali i onemogućile planirane aktivnosti u onom obimu i na način kako su bile zamišljene. Ipak, smatramo da je institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uspjela održati razinu kvalitete rada i u novim okolnostima.

Statistički gledano nije došlo do značajnijeg pada u pritužbama građana i građanki i našeg postupanja, kao i drugih aktivnosti naše institucije u usporedbi s prethodnim izvještajnim razdobljima. Međutim, pojedine aktivnosti su ipak bile ograničene u svojoj provedbi zbog nemogućnosti putovanja kao što je to posjeta županijama i gradovima RH, sastanci sa županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova te ostalim tijelima koja se bave problematikom iz područja monitoringa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao što su lokalni centri za socijalnu skrb, policijske uprave ili županijska središta.

U 2020. godini, vezano za krizu uzrokovanu panedemijom corona virusa, upozoravali smo da ista ne smije postati izlika za ignoriranje ili marginaliziranje društvenih problema te da moramo biti svjesni da bi upravo ovakvo krizno razdoblje moglo biti plodno tlo za njihovo produbljivanje ili širenje. Jedan od tih društvenih problema je rodno utemeljeno nasilje.

U uvjetima u kojima su obitelji bile prinuđene da cijelo vrijeme borave u istom prostoru bez mogućnosti izlaska, odnosno pod posebnim mjerama ograničenja izlazaka, mnoge žrtve nasilja u obitelji trpjele su dvostruki strah - strah od partnerovog nasilja i strah od zaraze.

U takvim uvjetima moglo se očekivati da mnoge žrtve rodno utemeljenog nasilja nisu ni prijavljivale nasilje iz straha od zaraze ili čak iz straha da će ih društvo osuđivati više nego inače. Upravo zbog toga se i na međunarodnoj i na nacionalnoj razini često govorilo o opasnosti povećanja nasilja prema ženama.

U uvjetima pandemije bolesti COVID-19, zaprimali smo povećani broj upita i pritužbi vezanih i uz radnopravne odnose, osobito roditelja čiji gubitak posla ili neizvjesnost vezana uz budućnost radnog mjesta nerijetko ugrožava obiteljsku egzistenciju te dovodi do povećanog rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Stoga smo upozoravali na to da je od presudnog značaja senzibiliziranost poslodavaca i razumijevanje obiteljskih potreba njihovih radnika/ca te osmišljavanje obiteljski orijentirane poslovne politike u okolnostima epidemije.

Udruga.hr: Je li zato pandemija zaustavila uzlazne trendove u rodnoj ravnopravnosti i kako odgovoriti na to? 

U svom Izvješću o radu za 2020. godinu ukazala sam kako se, prema procjenama Svjetske banke, Europa potencijalno suočava s najdubljom recesijom još od Drugog svjetskog rata. U istraživanju Eurofound-a1 izražava se bojazan da bi epidemija mogla unazaditi postignuća na području ravnopravnosti spolova do razine na kojoj je bila prije više desetljeća. Epidemija je ostavila duboke posljedice na tržište rada, a zbog specifičnosti vezanih uz sudjelovanje žena na tržištu rada, indicije upućuju da su žene teže pogođene krizom koju je pandemija izazvala. Radi potpunog sagledavanja položaja žena na tržištu rada u uvjetima epidemije, potrebno je ukazati i na okolnost visoke prisutnosti žena na radnim mjestima koja su izloženija riziku od zaraze virusom SARS-CoV-2.

Svoje aktivnosti u području zaštite od obiteljskog nasilja prilagodili smo novonastaloj situaciji vezanoj uz borbu protiv pandemije, s naglaskom na izazove i statističke indikatore koji su nedvojbeno ukazivali na značajan porast obiteljskog nasilja kaznene prirode. Što se tiče službenih podataka MUP-a, također je evidentiran povišen broj prijava za kaznena djela obiteljskog nasilja u 2020. godini. Sukladno navedenom, a glede obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja u doba borbe protiv epidemije bolesti COVID-19, u 2020. zalagala sam se da se u sustav zaštite i suzbijanja nasilja ugradi dodatna zaštita žena jer su žene statistički gledano bile ugrožena skupina po pitanju radnih prava, plaća i mirovina te izloženosti nasilju i prije epidemije.

Udruga.hr: Kako ocjenjujete rast ekstremnog konzervativizma u Europskoj uniji, negdje i izrazitog poput primjerice u Poljskoj? Koliko on šteti položaju žena i njihovih prava po vašem mišljenju, kako na području Europske unije, tako i u Hrvatskoj koja je njena najmlađa članica? 

U pluralističkim demokratskim društvima jednako pravo na izražavanje imaju sve društvene skupine, pa tako i one konzervativnijih svjetonazora. Primjerice, određeni svjetonazori imaju toliku moć utjecaja na tijela javne vlasti i formiranje zakonodavstva do te mjere da to rezultira degradacijom stečenih ljudskih prava. Najbolji primjer za to je upravo Poljska koja je krenula smjerom ograničavanja reproduktivnih prava žena i prava spolnih i rodnih manjina, što nije u skladu s općeprihvaćenim međunarodnopravnim anti-diskriminacijskim standardima koji su građeni i usavršavani desetljećima u okviru Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe. Premda Europska unija posljednjih godina, počevši od Rezolucije Europskog parlamenta o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj (2017.), vrši pritisak na sve raspoložive načine kako bi promijenila takve tendencije u toj zemlji, ti pritisci za sada nisu urodili željenim učinkom. Na primjeru Poljske mogu učiti druge države članice Europske unije, uključujući Hrvatsku. Organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima u Hrvatskoj dobro su upoznate sa situacijom te su već u više navrata ukazivale na vrlo snažna nastojanja na razini Europske unije i u pojedinim zemljama članicama da se pojedini aspekti ljudskih prava žena minoriziraju, odnosno izražavaju bojazan za retrogradaciju stečenih prava. Pravobraniteljica je navedenoga također svjesna te zato s posebnom pozornošću prati proces donošenja novog zakona o prekidu trudnoće, ali i drugih zakonodavnih aspekata i politika.

Udruga.hr: Kazne su u Hrvatskoj za silovanje tek nedavno povećane, nakon što su i mediji niz godina upozoravali da je ovdje kod nas - ‘eldorado za silovatelje, zbog malih kazni koje dobivaju. Je li se tim povećanjem kazni promijenila sudska praksa?

Svakako da jedan od problema, a vezano uz silovanje, predstavljaju i kazne koje se izriču počiniteljima takvih kaznenih djela. Međutim, pored zakonskih izmjena i povisivanja propisanih sankcija, bitan faktor predstavlja i primjena propisa u praksi od strane sudova. Obzirom kako se radi o relativno novijim izmjenama Kaznenog zakona (koje su stupile na snagu 1.1.2020.), nemam saznanja o dosadašnjim eventualnim promjenama sudske prakse po pitanju izricanja kaznenopravnih sankcija za kazneno djelo silovanja.

Prema rezultatima našeg istraživanja u okviru jednog EU projekta koji smo provodili o učinkovitoj zaštiti žena žrtava nasilja, kazne koje su sudovi izricali počiniteljima kaznenih djela protiv spolne slobode na štetu žena odmjeravale su se pretežito u donjoj trećini propisanog zakonskog okvira, a što je u skladu i s rezultatima ranijih istraživanja o navedenoj problematici.

U preostalim slučajevima izrečene kazne većinom nisu prelazile polovicu okvira propisane kazne iz zakona. Svakako da bi izricanje većih kazni počiniteljima povoljno utjecalo na smanjenje broja tih kaznenih djela. Međutim, to je samo jedan od čimbenika u borbi protiv ovog oblika rodno uvjetovanog nasilja obzirom da se radi o kompleksnom društvenom problemu koji je usko vezan uz patrijarhalne obrasce ponašanja u društvu. Stoga bi daljnje aktivnosti, uz pravni okvir i adekvatno sankcioniranje, trebalo usmjeriti i na uklanjanje stereotipnih društvenih obrazaca vezanih uz silovanje, na ohrabrivanje žrtava da prijavljuju taj oblik nasilja, ali i na provođenje kontinuiranih edukacija sudaca/sutkinja.

Udruga.hr: Kako ocjenjujete pak zakonodavstvo i sudsku praksu u vezi spolnog uznemiravanja žena na poslu u Hrvatskoj, budući da je i zadnje vrijeme aktualna spomenuta problematika? 

Trend povećanja broja prijava slučajeva spolnog uznemiravanja nastavio se i u 2020., dok je značajan skok prijava uočen tijekom siječnja 2021., kada su putem javne platforme #nisamtražila brojne žrtve javno progovorile o svojim iskustvima vezano uz spolno uznemiravanje i diskriminaciju temeljem spola, prijavivši svoje zlostavljače nadležnim institucijama. Osim trenda povećanog broja pritužbi, i ove godine zabilježen je trend anonimnog prijavljivanja spolnog uznemiravanja.

I dalje veliki broj žrtava nema povjerenja u sustav zaštite i učinkovitost progona te u pravednost brze osude počinitelja pa pritužbe podnose anonimno ili ih u pojedinim slučajevima umjesto njih podnose treće osobe, anonimno prijavljujući ovu vrst prijestupa, ponekad i bez informacija o svom identitetu i identitetima žrtava.

Takve anonimne pritužbe značajno ograničavaju postupanje te su istovremeno znak slabosti sustava da zaštiti žrtve i osudi počinitelje.

Već godinama ističem ovaj problem i s njim povezan problem nepostojanja sveobuhvatne i stručne zakonodavne strategije koja bi zakone mijenjala na temelju višegodišnje provedenih analiza i istraživanja struke, a ne na temelju individualnih slučajeva koji kroz medije stvaraju pritisak na političare. Takav partikularan sustav izmjene zakona stvara pravnu neujednačenost i često nije u stanju učinkovito zaštititi žrtvu, a niti brzo i pravedno izložiti počinitelja progonu i osudi.

Zakonodavni okvir i zaštita koju isti pruža žrtvama, osim što je konfuzan, izrazito je blagonaklon prema počiniteljima, kako u smislu zapriječenih kazni, tako i u smislu tumačenja zakonskih definicija, učinkovitosti zaštite i brzine postupanja. Sudska praksa iz godine u godinu bilježi izrazito niske brojke sudskih postupaka zbog ove vrste diskriminatornog ponašanja, a oni pokrenuti provode se uglavnom bez potrebnog razumijevanja spolne diskriminacije, odnosno senzibiliteta za žrtve.

Kada se iz kuta loših zakonodavnih rješenja i praktički nikakve sudske prakse sagleda ovaj problem, postaje jasno zašto se žrtve boje otkrivanja svog identiteta.

Stoga kontinuirano skrećem pozornost kako je na konferenciji u Ženevi (10.-21.6.2019.), Međunarodna organizacija rada (MOR) usvojila niz propisa s ciljem poboljšanja položaja radnika u svijetu, koji se svojim značajnim dijelom tiču i unaprjeđivanja ravnopravnosti spolova u području zapošljavanja i rada. Najznačajniji propis je Konvencija br.190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, kojom se državama članicama nalaže poduzimanje niza mjera s ciljem prevencije i sprječavanja rodno utemeljenog nasilja i uznemiravanja u području zapošljavanja i rada, ističući da su žrtve tih oblika nasilja najčešće djevojke i žene.

Udruga.hr: Kako ocjenjujete rad udruga koje se bave ženama i njihovim problemima u Hrvatskoj, poput primjerice ‘Sigurne kuće’? Imate li vlastite favorite koji najviše doprinose poboljšanju statusa i uvjeta za žene u Hrvatskoj?

Svakako pozitivno ocjenjujem rad organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prava žena, a koje u svom radu ukazuju na postojeće probleme te kroz vidljivost u medijima doprinose osvještavanju i senzibilizaciji javnosti o ovoj problematici. U svom dosadašnjem radu ostvarila sam suradnju s brojnim organizacijama civilnog društva, posebice onima koje se bave zaštitom žrtava obiteljskog nasilja. Osim kroz sudjelovanje na javnim događajima i aktivnostima, suradnja se očituje i u prosljeđivanju pritužbi građana/ki vezano uz pitanja iz nadležnosti Pravobraniteljice, a posebice vezano uz nezadovoljstvo radom nadležnih institucija (CZSS i/ili policije) prilikom pružanja zaštite žrtvama obiteljskog nasilja.

Prema našoj analizi koju smo proveli u dva navrata po županijama, proizlazi da na godišnjoj razini izdvajaju manje od 1% za rad skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji, što je krajnje nedopustivo i stoga zagovaramo rodno budžetiranje na svim razinama.

U odnosu na rad sigurnih kuća za žrtve obiteljskog nasilja, kontinuirano podupirem njihov rad te pratim poteškoće sa kojima se susreću, a posebice vezano uz osiguravanje dostatnih financijskih sredstava kao i osnivanje novih sigurnih kuća. Naime u 2020. osnovano je novih šest skloništa za žrtve obiteljskog nasilja u županijama u kojima do tada nije postojalo sklonište tako da sada u Hrvatskoj djeluje ukupno 25 skloništa, a što je svakako napredak. S druge strane nisam zadovoljna sa izdvajanjem financijskih sredstava na lokalnoj razini potrebnih za rad skloništa.

Udruga.hr: U svom radu surađujete i s europskim institucijama. Što bi u vezi toga istaknuli kao najvažnije u poboljšanju rodne ravnopravnosti i smanjenja diskriminacije? 

Institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ostvaruje brojne suradnje, kako na nacionalnoj razini tako i na europskoj. Posebno bih istaknula suradnju u okviru EQUINET-a (Europske mreže tijela koja se bave ravnopravnošću) čija smo članica i u čijem radu aktivno sudjelujemo. Pored navedenog, institucija Pravobraniteljice je ostvarila suradnju sa brojim europskim tijelima i kroz EU projekte čija je bila nositeljica (do sada u 4 projekta) ili je partnerska organizacija, trenutno na 6 EU ili međunarodnih projekata. Navedeni projekti su omogućili razmjenu iskustava i primjera dobre prakse, kao i općenito povezivanje sa drugim relevantnim tijelima na europskoj razini. Najvažniji rezultati postignute suradnje svakako su medijska i javna vidljivost koju su navedeni projekti postigli te umrežavanje s drugim državama članicama kada je riječ o problematici i izazovima u ostvarivanju ravnopravnosti žena i muškaraca.

Udruga.hr: Poslovne žene i poduzetnice u Hrvatskoj imaju dosta izazova vezanih uz obitelj i uravnoteženje posla i privatnog života. Postoje li kakva rješenja iz Europe koja bi se mogla primijeniti kod nas? Primjerice beneficirani staž ili druge pogodnosti, poput poreznih olakšica za npr. majke-poduzetnice?

Teret tradicionalne raspodjele obiteljskih obveza (kućanski poslovi i aktivnosti vezane uz brigu o djeci), koje u svom najvećem dijelu padaju na žene-majke, predstavljaju dodatan izvor stresa i prepreku integraciji majki na tržište rada. U uvjetima epidemije izazvane bolešću COVID-19 koji su doveli do zatvaranja vrtića, škola i ustanova socijalne skrbi, dodatno se povećao pritisak na žene koje su u većem postotku smanjile svoj rad u okviru redovnog radnog odnosa, zbog preuzimanja neplaćene skrbi.

Žene se i dalje nalaze u raskoraku između tržišta rada i zahtjeva patrijarhalnog društvenog okruženja, što ih kontinuirano drži u podređenom društvenom položaju.

Stanje bi se moglo popraviti implementacijom Direktive (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća (20.6.2019.) o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (Direktiva) kojom se, između ostalog, propisuje očev dopust, odnosno da države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da očevi imaju pravo na očev dopust u trajanju od najmanje deset radnih dana povodom rođenja djeteta.

U svom Izvješću o radu za 2020. koje sam podnijela Hrvatskom saboru, dala sam niz preporuka usmjerenih na ovu problematiku, kao što su kreiranje politika koje će doprinijeti ravnopravnom angažiranju očeva u roditeljstvu, uvođenje fleksibilnih radnih uvjeta za roditelje kako bi se povoljno utjecalo na smanjenje dijela neplaćenog rada u obitelji koji obavljaju žene te kontinuirano podizanje razine znanja i svijesti o usklađivanju obiteljskih i profesionalnih obveza. Također preporučila sam poticanje poslodavaca na uspostavljanje obiteljski orijentiranih poslovnih politika koje će roditeljima i osobama koje skrbe za nemoćne članove obitelji u uvjetima epidemije omogućiti lakše usklađivanje poslovnog i obiteljskog života kao i osiguranje dostupnosti, pristupačnosti i kvalitete sustava skrbi i brige za djecu u uvjetima epidemije.

Ukazujem kako je donijet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 115/18) koji je stupio na snagu 1.1.2019. godine.

Upravo na naš prijedlog, uvedena je kategorija dodanog staža za izračun visine mirovine roditelju – majci ili posvojiteljici, na način da se ukupno navršenom mirovinskom stažu dodaje 6 mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete, odnosno iznimno roditelju – ocu ili posvojitelju ako je koristio pretežni dio rodiljnog dopusta. Navedeni staž dodaje se nakon ispunjenja uvjeta mirovinskog staža za mirovinu.

Udruga.hr: Koji su vaši daljnji planovi, na čemu ćete posebno raditi?

U svom budućem djelovanju nastavit ću raditi na daljnjem poboljšanju i postizanju pune ravnopravnosti spolova u svim segmentima društva, a posebice imajući u vidu specifične epidemiološke okolnosti i njihov utjecaj na ravnopravnost spolova. Neki od prioriteta su svakako daljnja borba protiv svih oblika rodno utemeljenog nasilja, suzbijanje diskriminacije na području rada i zapošljavanja (uključujući zaštitu trudnica i majki), zaštita spolnih i rodinih manjina, politička participacija žena, zaštita reproduktivnih prava žena. Također, nastavit ću i sa provedbom EU projekata koji su se pokazali jako uspješnim, posebice kroz medijsku vidljivost, nacionalnu i lokalnu pokrivenost aktivnostima te svakako predstavljaju primjere dobre prakse.

Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) objavio je Indeks ravnopravnosti spolova za 2020. godinu prema kojemu je Republika Hrvatska s 57,9 bodova smještena na 20. mjesto liste zemalja EU. Iako je napredovala za 2 mjesta, Republika Hrvatska se još uvijek nalazi 10 bodova iza prosječnog indeksa ravnopravnosti spolova na razini Europske unije koji iznosi 67,9 bodova. Na vrhu je Švedska sa 83,8 bodova, a na dnu Grčka s 52,2. Navedeni podaci ukazuju kako nas čeka još mnogo izazova u ovom području.

 

Razgovarao: Goran Jungvirth

Fotografija: Robert Gašpert/Story

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox