Pohrana energije: Uvozimo dok domaća zelena energija propada
Hrvatska trenutno nema rješenje za razdoblja kada je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora visoka, a potrošnja niska.
Tako je prije tri godine zbog zagušenja u prijenosnoj mreži "propala" količina zelene energije koja je mogla opskrbiti više od 20 tisuća kućanstava godišnje. Trenutno uvozimo gotovo 60 posto energije koju trošimo, a uvoz fosilnih goriva predstavlja primarni izvor nacionalnog trgovinskog deficita. Uz dovoljno baterijskih pohrana može se povećati sigurnost opskrbe i osigurati veća fleksibilnost sustava, kao i smanjiti potreba za uvozom električne energije.
Radi se o tehnologiji koja se nalazi na prvom mjestu prema zainteresiranosti investitora, a prepreke za njezinu realizaciju dio su trećeg Position papera Hrvatske gospodarske komore na temu obnovljivih izvora energije, koji je predstavljen danas u HGK. Uz problematiku baterija, iznesene su i ključne prepreke koje se tiču svih investicija u obnovljive izvore energije.
Investitori još uvijek čekaju cijenu naknade za priključenje, od rujna 2022. godine, od 1200 dana. Cijena priključenja je ključni faktor koji utječe na odluku je li neki projekt isplativ ili nije. Direktno se nadovezuje na problematiku energetskih odobrenja, što je prvi formalni korak. Lokacijska dozvola mora se riješiti u roku od tri godine od izdavanja energetskog odobrenja, što je u aktualnim uvjetima kašnjenja nemoguć pothvat. Više od 350 MW dodijeljenih energetskih odobrenja već je isteklo, rekla je voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK Tamara Kelava, istaknuvši da je to problematika koja se tiče razvoja projekata na koju HGK i njezino Udruženje za obnovljive izvore energije upozoravaju od prvog Position papera iz 2023.
Bolja integracija obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav moguća je korištenjem i baterijskih pohrana, što je tema trećeg Position Papera HGK. Radi se o sustavima za spremanje električne energije radi njezinog kasnijeg korištenja. U trenutku kada je potražnja veća od proizvodnje vraćaju energiju u mrežu, ali su i faktor njezine stabilizacije – sprječavaju preopterećenja mreže. Proizvođačima omogućuju bolje tržišno upravljanje proizvodnjom, a veća ponuda usluga uravnoteženja koje nude baterije znači i isplativiju tržišnu utakmicu za operatore.
Baterije nisu čudesni štapić za hrvatski elektroenergetski sustav. Dalekovod u smjeru sjever-jug i dalje moramo izgraditi, ali za to će trebati čekati možda i do 2035.. No, baterije mogu pomoći u kraćem roku ublažiti probleme sustava te pridonijeti jeftinijim pomoćnim uslugama operatora sustava, tj. posredno utjecati na troškove struje. Po Nacionalnom energetskom i klimatskom planu predviđena je izgradnja 250 MW baterija do 2030., a očekujemo da ćemo u ovoj godini dosegnuti tek oko 60 posto. Za usporedbu, EU je samo u prošloj godini zabilježila porast novih baterijskih sustava za oko 45 posto i unutar tih novih kapaciteta većina se odnosi na velike sustave, ne primjerice kućnu pohranu, pojasnila je samostalna savjetnica u Odjelu za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK i poslovna tajnica Udruženja za OIE HGK Nina Domazet.
Trošak priključenja i obračuna mrežarine trenutno za baterije nije precizno definiran, a dorade su potrebne i kod definiranja naknade za ograničavanje rada, kao i u kontekstu nedorečenog zakonskog i podzakonskog okvira. Rokovi za realizaciju su kratki, a energetska odobrenja nije moguće produljiti. Ključni problem s primjenom baterija u Hrvatskoj je ograničavanje poslovnih modela rada baterijskih pohrana, koji nije u interesu elektroenergetske mreže ni investitora.
Prije svega, funkcije baterija ne bi uopće trebalo određivati prostornim propisima, već samo energetskim. Aktualna regulativa ograničava arbitražni poslovni model primjene baterija,. Trenutni model ne omogućava da baterije dosegnu svoj puni potencijal u smislu pružanja pomoćnih usluga operatoru, a princip punjenja i pražnjenja skraćuje njihov vijek trajanja. S druge strane, arbitražni rad baterije znači da se baterijski sustav puni kada je cijena električne energije niska, a prazni kada je cijena visoka. To je jedan od osnovnih tržišnih modela rada baterijskih spremnika u liberaliziranom tržištu električne energije, koji povoljno utječe i na krajnju cijenu električne energije. Regulativa bi trebala omogućiti poslovni model koji omogućuje povrat investicije i kroz koji određena tehnologija može dosegnuti svoj ekonomski vrhunac, rekao je zamjenik predsjednika Udruženja OIE HGK Aljoša Pleić.
Za investitore ostaje i otvoreno pitanje treba li za postojeću elektranu mijenjati energetsko odobrenje ako se dodaju baterije te hoće li ugradnja baterije utjecati na status povlaštenog proizvođača električne energije. Postojeća regulativa za energetska odobrenja za sad samo na papiru potiče uključivanje baterijskih pohrana u projekte obnovljivih izvora energije.
Tko je ne izgradi, mora Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti uplatiti naknadu od 50 posto investicije u bateriju. To znači da bi uklanjanje prepreka za ugradnju baterijskih pohrana, čemu je posvećen posljednji Position paper HGK, utjecalo na isplativost i novih i postojećih investicija. PS/SM
