O pravnim učincima konverzije CHF kredita mora se odlučivati neovisno, bez javnih pritisaka i diskreditiranja sudaca, stručnjaka i medija

Hrvatska udruga banaka smatra nedopustivim svaki oblik javnog pritiska na suce, kao i javno diskreditiranje pravnih i ekonomskih stručnjaka te medija koji iznose ili prenose stajališta koja nisu u skladu sa stavovima pojedinih interesnih skupina.

Uoči očekivane odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda o pravnim učincima konverzije CHF kredita, javni prostor mora ostati prostor argumentirane i stručne rasprave, a ne osobnih prozivki, etiketiranja i pokušaja podjele sudaca na one koji prema navodima određenih interesnih skupina „sude po pravu EU-a” i one koji navodno „sude po bankarskom ili HUB-ovu pravu”. Takva retorika šteti povjerenju u pravosuđe i stvara dojam da je prihvatljiva samo ona sudska odluka koja odgovara jednoj strani u postupcima.

HUB poštuje pravo svih zainteresiranih dionika da iznose svoja pravna stajališta, uključujući i ona koja se razlikuju od stajališta HUB-a. Međutim, smatramo kako je ozbiljno zabrinjavajuća atmosfera u kojoj se javno napada, diskreditira, vrijeđa i osobno proziva svakoga tko u javnosti iznese mišljenje koje nije u skladu sa stavovima i očekivanjima Udruge Franak ili dijela aktivističke scene.

Već niz godina, a osobito posljednjih mjeseci uoči odluke, svjedočimo ne samo javnim i vrlo intenzivnim napadima na pravne i ekonomske stručnjake koji iznose tumačenja prava Europske unije i učinaka konverzije koja nisu jednaka onima koje zastupaju predstavnici Udruge Franak, nego i prozivanju medija zbog njihove uređivačke politike te stvaranju pritiska na same suce Vrhovnog suda kroz javne kvalifikacije o tome kako bi trebali odlučiti i po kojem bi “pravu” trebali suditi. 

U javnim objavama i medijskim istupima Udruge Franak pojedine se suce i stručnjake javno proziva imenom i prezimenom, objavljuju se njihove fotografije te ih se etiketira izrazima poput “bankarskih lobista”, “HUB-ovih jastrebova”, “sljedbenika”, osoba koje “rade za HUB”, “pomažu lopovima”, “sude po HUB-ovu pravu”, “lažljivih”, “malicioznih”, “bankarskih promotora”, pa čak i “kvislinga”. Posebno zabrinjava praksa javnog označavanja “poželjnih” i “nepoželjnih” sudaca te stvaranja dojma da su legitimne isključivo one odluke koje odgovaraju očekivanjima jedne strane u postupku. Objavljivanje fotografija sudaca, prozivanje članova sudskih vijeća prije donošenja odluke, paušalno i nepotkrijepljeno javno propitivanje njihove stručnosti, integriteta, motiva i osobnih namjera, kao i insinuacije o njihovoj navodnoj povezanosti s bankama ili političkim strukturama, predstavljaju oblik neprimjerenog i ozbiljnog pritiska na pravosuđe. Takva retorika ne doprinosi argumentiranoj pravnoj raspravi, nego stvara atmosferu javnog linča u kojoj se unaprijed označava kakva bi odluka trebala biti “dopuštena”, a kakva bi suce izložila javnoj diskreditaciji.

Zakonska konverzija CHF kredita iz 2015. godine predstavljala je jedinstveno i sustavno rješenje bez presedana u Europskoj uniji. Banke su bile zakonski obvezne ponuditi konverziju, dok su potrošači imali mogućnost izbora te su sami prihvatili ponuđeni model. Konverzijom je stvoren novi pravni odnos te su potrošači dovedeni u položaj kao da su od početka imali kredit vezan uz euro, uz primjenu kamatnih stopa koje su vrijedile za EUR kredite u relevantnim razdobljima, pri čemu je cjelokupan trošak konverzije snosio bankarski sektor. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske već je u oglednom postupku zauzeo stajalište da su sporazumi o konverziji valjani te da predstavljaju novu pravnu osnovu utemeljenu na zakonu koji je potvrđen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Upravo zato je središnje pravno pitanje o kojem se sada odlučuje može li se nakon provedene zakonske konverzije ponovno zahtijevati dodatno obeštećenje ili je zakonskom konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i provedeno obeštećenje.

Važno je i jasno prikazati što je Sud EU-a doista rekao u hrvatskom predmetu C-567/20. Sud EU nije odlučivao o tome imaju li hrvatski potrošači automatsko pravo na dodatnu restituciju nakon konverzije, niti je zauzeo stav da konverzija nema pravne učinke. Naprotiv, Sud EU izrijekom je naveo da nacionalni sud mora ocijeniti je li konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana te je naglasio da cilj Direktive 93/13 nije privilegiranje potrošača, nego uspostava ravnoteže između stranaka. Također, Sud Europske unije također dosljedno ističe da zaštita potrošača ne smije dovesti do toga da jedna skupina potrošača bude u povoljnijem položaju od drugih potrošača. Upravo zato dodatni zahtjevi koji se temelje na hipotetskim modelima kredita s trajno fiksnim kamatnim stopama i uvjetima koji u relevantnom razdoblju nisu postojali na tržištu predstavljaju pokušaj retroaktivnog stvaranja financijskog proizvoda koji nikada nije bio dostupan. 

Posebno zabrinjava činjenica da su zahtjevi za izuzeće sudaca Juga, čiji sin u svojstvu odvjetnika zastupa potrošače u CHF sporovima ostvarujući pritom značajnu financijsku korist kroz visoke odvjetničke naknade, te suca Turkalja, koji osobno vodi postupak protiv banke, odbijeni unatoč okolnostima koje, prema stajalištu HUB-a, osim ispunjavanja zakonskih uvjeta za izuzeće, otvaraju ozbiljna pitanja percepcije (ne)pristranosti i povjerenja javnosti u odlučivanje. Takvo postupanje, bez jasnih i dosljedno primijenjenih kriterija predstavljaju ozbiljan presedan. Dapače, u predmetima ovakve važnosti je osobito važno da i sam način na koji se određuje sastav vijeća bude u cijelosti transparentan, objektivan i utemeljen na unaprijed određenim pravilima, jer se samo na taj način može otkloniti svaka razumna sumnja u nepristranost suda.

Pitanje CHF kredita jedno je od najvažnijih pravnih i ekonomskih pitanja u Hrvatskoj. Njegovo rješenje ne smije biti rezultat pritiska, kampanja ili javnog etiketiranja, nego neovisne sudske prosudbe utemeljene na Ustavu, zakonima, pravu Europske unije i činjenicama svakog pojedinog predmeta. 

HUB poziva sve sudionike javne rasprave na odgovornost, suzdržanost i poštovanje institucija. Suci moraju suditi slobodno, bez pritisaka i bez straha od javnih prozivki. PS/SM