Bečka glazba u rukama vizionara: Francisco Supin otkriva detalje Straussovog spektakla koji stiže u Zagreb
Još nas dvadesetak dana dijeli od trenutka kada će Arena Zagreb postati dom jedne od najposebnijih glazbenih večeri ove zime.
Multimedijalni spektakl, najveći klasično-glazbeni projekt ovog Adventa, u Zagreb stiže kao potpuno novo iskustvo bečke glazbene tradicije — osmišljeno za publiku svih generacija. Riječ je o orkestralnom koncertu Strauss Christmas Gala, koja će 23. prosinca pretvoriti Arenu u svijet klasične glazbe, svjetla i emocije. U središtu ove priče nalazi se Francisco Supin, umjetnički direktor Strauss Capelle Vienna, glazbenik koji je život posvetio očuvanju i modernoj interpretaciji Straussove ostavštine. Razgovarali smo s njim o programu večeri, jedinstvenom umjetničkom konceptu koji publika još nije doživjela te o tome zašto vjeruje da je upravo sada ključan trenutak da se klasična glazba približi novim generacijama.
Vizionar koji Beč dovodi u Zagreb
Glazbeno putovanje Francisca Supina započelo je u Barceloni, u obitelji u kojoj je umjetnost prirodno prožimala svakodnevni život. Odrastao je uz tonove horne i klavira, uz probe koje su ispunjavale dom i oblikovale njegov osjećaj za glazbu kao životni poziv. Sa samo petnaest godina preselio se u Beč, gdje je uronio u svijet koji je odredio njegov profesionalni identitet. Diplomirao je bečki rog s najvišim počastima na University of Music and Performing Arts, potom postao solo hornist Bečke Volksopere te nastupao u Bečkoj državnoj operi, na Salzburškom festivalu s Vienna Philharmonic Orchestra te na pozornicama diljem Europe i svijeta. Njegov ulazak u Strauss Capelle Vienna 2012. obilježio je prekretnicu: tu nije pronašao samo orkestar, nego tradiciju koju je osjetio kao osobnu odgovornost. Od člana i solista prerastao je u generalnog menadžera, a danas je umjetnički direktor koji oblikuje program, estetiku i identitet nekih od najznačajnijih Straussovih projekata. Njegova misija je jasna — oživjeti Straussovu glazbu na način koji je vjeran izvoru, ali blizak suvremenoj publici.
Dugo sam osjećao da klasična glazba živi zarobljena u prošlim vremenima — moćna je, ali često predstavlja svijet koji je publici dalek, gotovo nepoznat. Klasični koncertni format stoljećima se gotovo nije mijenjao, i u jednom je trenutku to postalo ograničenje. Publika danas živi u svijetu vizualne komunikacije, ritma, dramaturgije — a mi im često nudimo formu koja je koncipirana za neko drugo stoljeće. Zato sam želio stvoriti koncert koji se odvija poput filma, s emocionalnim lukom koji publika može pratiti čak i ako nikada prije nije slušala klasičnu glazbu. Umjesto tradicionalnog pristupa, počeli smo stvarati večer u kojoj tehnologija, vizualni efekti i 3D avatar Johanna Straussa II. stvaraju atmosferu u kojoj publika doslovno oživi Straussov san. U tome sam vidio smisao — koncert koji se ne promatra izvana, nego se doživljava iznutra. Želio sam spojiti autentični bečki zvuk s elementima koji su bliski današnjem oku i uhu. Ako te večeri u Zagrebu osjetim da se ljudi istinski povezuju s onim što radimo, to će mi biti najveća nagrada. – izdvojio je Francisco Supin.
Hrvatski glas Straussove čarolije
Strauss Christmas Gala predstavlja cjelovito umjetničko putovanje osmišljeno u pet emotivnih činova — nostalgiju, romantiku, zimsku čaroliju, slavlje i ljubav. Supin je program oblikovao kao dramaturgiju, a ne kao običan niz skladbi; svaki čin ima svoj ritam, boju i emociju, dok publiku kroz cijelu večer vodi 3D avatar Johanna Straussa II. — tehnološko rješenje koje bečku baštinu približava i onima koji se po prvi put susreću sa svijetom valcera. Posebnost zagrebačke izvedbe je uključivanje HRT Zbora, jednog od najuglednijih vokalnih ansambala u regiji. Uz njih nastupa i sopranistica Sandra Bagarić, koja će izvesti dvije hrvatske skladbe i unijeti toplinu te emotivni identitet lokalnog blagdanskog izričaja. Više od 80 izvođača — Strauss Capelle Vienna, članovi Vienna State Balleta, međunarodni operni solisti i domaći umjetnici — oblikovat će večer jedinstvenog iskustva koje spaja glazbu i kazalište.
Naš cilj bio je stvoriti božićno iskustvo koje izgleda kao putovanje — nešto magično, elegantno i potpuno novo, bez gubitka autentičnosti Straussove glazbe. Kroz program - Strauss, gotovo ponovno oživljen, staje pred svoj orkestar i uvodi nas u svoj san koji se pred publikom razvija kroz pet činova. Svaki čin nosi drugačiju emociju i atmosferu, a svjetlo, priča i narativ daju večeri kazališni karakter koji produbljuje doživljaj glazbe. U Zagrebu to dobiva posebno značenje jer se bečka tradicija spaja s lokalnom emocijom — Sandra Bagarić i HRT Zbor donose toplinu i prepoznatljiv glas ovoga prostora. Želio sam stvoriti večer koja ne djeluje kao niz odvojenih izvedbi, nego kao jedna zaokružena priča koja teče prirodno, kao da pratimo putovanje koje nas vodi iz scene u scenu, bez naglih rezova, sve dok se ne stvori osjećaj da smo cijelo vrijeme dio Straussovog svijeta. — naglasio je umjetnički direktor koncerta.
Klasična glazba kao naslijeđe novim generacijama
Strauss Capelle Vienna jedini je orkestar koji i danas njeguje izravnu tradiciju iz vremena Johanna Straussa II., ali njegova autentičnost ne počiva na strogoj povijesnoj rekonstrukciji, nego na prenošenju glazbenog „jezika“ koji se uči iz generacije u generaciju. Supin naglašava kako bečki valcer nije strogo pravilo, nego živi pokret: on lagano diše i prirodno mijenja tempo. Upravo te male nijanse — trenutci u kojima ritam malo zastane ili se neprimjetno ubrza — stvaraju prepoznatljivi bečki šarm. Orkestar svira i na instrumentima koji gotovo ne postoje izvan Beča, poput bečkog roga i bečke oboe, čiji topli, zlatni ton publika možda ne zna imenovati, ali ga odmah osjeti kao nešto posebno. U toj kombinaciji tradicije, suvremenog senzibiliteta i emocionalne iskrenosti leži temelj umjetničkog rada Straussovog orkestra.
„Glazba bez konteksta može biti lijepa, ali glazba s pričom postaje nezaboravna. Publika se danas povezuje onda kada razumije emocionalnu namjeru iza onoga što čuje. Zato toliko inzistiramo na bečkim instrumentima i tradiciji koja se prenosi s glazbenika na glazbenika. Želim da publika osjeti razliku, čak i ako je ne može objasniti riječima. Jedan ton bečkog roga ili sitna promjena u valceru ponekad je dovoljna da čovjek prepozna emociju cijele priče. Najvažnije mi je da ljudi iz dvorane odu drugačiji nego što su ušli. Da shvate da klasična glazba nije svijet rezerviran samo za one koji je poznaju, nego univerzalni jezik emocije. Ona može biti dirljiva, uzbudljiva, vizualno snažna i privlačna svim generacijama — samo joj treba dati oblik koji je blizak današnjem gledatelju. Ovaj multimedijalni show moj je poziv publici da ponovno otkrije klasičnu glazbu kao trenutak zajedništva, ljepote i blagdanske radosti. – zaključio je Supin.
PS/LB
