ANITA LUKENDA MLINAC: Borba za smisao dok trčimo kroz život

Pronalaženje smisla svog vlastitog života putovanje je koje može započeti nečim tako jednostavnim kao što su olovka i papir teukradeni, dozvoljeni trenutak za duboko razmišljanje.

Smisao života razlikuje se od čovjeka do čovjeka, no ono što je svima zajedničko je da se može mijenjati i nadograđivati iz dana u dan i iz sata u sat.

Neki ljudi će odmahnuti rukom i reći da nisu za duboke teme, da ne znaju što bi rekli ili da su stvari jednostavno takve kakve jesu i da ne treba o njima previše razmišljati i komplicirati.

Drugi će zainteresirano sudjelovati ali neće znati od kuda krenuti i što reći, no privlačiti će ih mogućnosti koju imaju- da se u vrtlogu nametnutih obaveza, želja, rokova, emocija –ponovo nađu.

Tisućama godina su naši umovi osposobljeni za predviđanje, otkrivanje i izbjegavanje opasnosti i što smo u tome  bili napredniji to se povećavala i vjerojatnost da ćemo preživjeti sve opasnosti na koje naletimo.

I tako je do danas. Razlika je jedino u tome što su presudne vještine za preživljavanje u borbi sa nekom velikom zvijeri prije petsto godina prerasle je u današnji oblik preživljavanja na cesti, radnom mjestu, u javnosti, u međuljudskim odnosima, na društvenim mrežama, u očima znanog i neznanog promatrača.

Više se ne fokusiramo na potencijalne opasnosti na isti instinktivni način kao nekad  već predviđamo, otkrivamo, izbjegavamo, kritiziramo samog sebe i ljude oko nas, puno više usredotočeni na sve ono što nam nedostaje u životu, što nemamo, što drugi misle o nama,  što nas čini nesretnima ili neispunjenima.

Puno je teorija o tome što sve može činiti smisao života. Neki tvrde da smisao možemo pronaći u sebi. Drugi da se smisao treba tražiti izvan naše vlastite percepcije. Neki da trebamo činiti hvalevrijedna djela i više se uključivati u smislene i čestite interakcije s drugima. Neki tvrde da je naša životna svrha prakticiranje dobrote i altruizma.

Pouka iz svega može biti i banalna i duboka.Ne postoji jednoznačno značenje koje ćemo dugoročno bez propitkivanja usvojiti već je smisao subjektivan, ne može se nametnuti i treba se samostalno otkriti ili stvoriti.

Smisao ne tražimo i otkrivamo već ga i ujedno i sami stvaramo.

Od kuda onda krenuti?

Za početak, osvijestiti što sve trenutno smatramo bitnim u svom životu i za što živimo.

Ali ne ideološki, prema nekoj definiciji koja nam je važna i snažno zvuči, već onako kako zapravo trenutno živimo naš život iz dana u dan. Sa svim svojim obrascima ponašanja, usvojenim navikama, mislima koje ponavljamo i koje dominiraju kroz dan ili izgovorenim riječima prema ljudima koji su dio našeg života.

Budite svjesni da ne igrate samo jednu ulogu već puno njih. Vi možete biti dijete, roditelj, muž/žena, brat/sestra, prijatelj, kolega/kolegica, znanstvenik, menadžer,sportaš, kuharica ali i vi kao vi kakav bi željeli biti.

Na koji način su trenutno sve vaše uloge koje vam padaju na pamet podijeljene? U kojim omjerima? A u kojem omjeru bi vi zapravo željeli da one budu zastupljene u vašem životu?

U kojem omjeru su trenutno vaše uloge podijeljene? A u kojem omjeru bi htjeli da budu?

Stavite to na papir. Bez brige, papir sve trpi. Vizualizirajte. Dajte si vremena za razmišljanje i hrabrost da sagledate percepciju svog trenutnog života na drugačiji način od onog na koji ste naučeni dok trčite kroz život.

Papir sve trpi no nema potrebe da trpe vaši snovi, vaša vizija samog sebe kakav bi željeli bitiodnosno da trpi sve ono do čega vam je trenutno najviše stalo i što vam je osobno i važno.

I to je jedan sasvim solidan početak vašeg putovanja sa puno prtljage koju ćete što više budete radili na sebi, ostavljati u prošlosti gdje im je i mjesto, a više se okretati svojim osobnim, individualnim i samo vama svojstvenim resursima koji će vam pomoći da malo po malo ostvarujete viziju sebe kakavu zaslužujete.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox