Napraviti «deal» je samo po sebi nešto «cool», «due diligence» to nije... Ova jednostavna tvrdnja u stvari objašnjava zašto su mnoge tvrtke koje su napravile akvizicije u stvari ostvarile jako malu ili nikakvu dodanu vrijednost. Iako velike tvrtke često pažljivo analiziraju veličinu i opseg posla tvrtke koja je «target», uprava tih tvrtki često zanemaruje analitičke pokazatelje i jednostavno se uzda u čisti poslovni instinkt.
U prosincu 2002. Bain&Company je intervjuirala 250 međunarodnih managera koji su u svom opisu posla između ostalih dužnosti bili zaduženi i za spajanja i akvizicije. Polovica sudionika je istakla da due dilligence procesi nisu uspjeli otkriti glavne probleme, a polovica je utvrdila da su ciljne tvrtke bile «ušminkane» da bi bile atraktivnije za kupovinu. Dvije trećine je izjavilo da su rutinski precijenili sinergijske efekte akvizicija. Sveukupno, samo 30% managera su bili zadovoljni s strogošću svojih due dilligence procesa.
Što tvrtke mogu učiniti kako bi unaprijedili due dilligence proces
Uz sam due dilligence neophodno je staviti strateške razloge svoje akvizicije pod mikroskop.... (PS/SŠ)
 

Naslov članka: Kada "deal" nije "deal" - 2. dio

Autor: Mladen Jančić

Izvor: Poslovni savjetnik br.102 str. 28. 

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter