Tajana Barbić, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb: Ključno je smanjiti ovisnost hrvatskog gospodarstva o turizmu, srezati birokraciju za male i srednje tvrtke, te razviti ‘equity financiranje’ za start-upove

Dr. sc. Tajana Barbić na Ekonomskom institutu Zagreb radi više od desetljeća, a izabrana je na njegovo čelo upravo u najizazovnijoj 2020. godini, kada se i Hrvatska, kao i ostatak svijeta, susrela s pandemijom koja je preokrenula svijet naglavačke, pogotovo u gospodarskom smislu. Kao predstavnica mlađe generacije ekonomskih znanstvenika u Hrvatskoj za časopis Udruga.hr otkrila je ključne izazove koji stoje pred najmlađom članicom Europske unije, što je pozitivno u gospodarstvu Hrvatske, a s kojim se negativnim trendovima mora što hitnije izboriti kako bi se priključili europskom vlaku uspješnih država. 

Udruga.hr: Ekonomski institut već 80 godina provodi istraživanja. Koja su istraživanja trenutno u fokusu i na što ćete vi biti najviše usredotočeni tijekom vašeg mandata vođenja te institucije?

Ekonomski institut, Zagreb tradicionalno se bavi makroekonomskim i regionalnim temama, temama vezanim uz tržište rada, inovacije i ostalim mikroekonomskim temama. U tom smjeru nastavljamo i dalje jačati svoje kompetencije. Istodobno naša istraživanja idu u korak s vremenom te smo fokusirani na teme vezane uz digitalnu transformaciju društva, ekonomske nejednakosti i ekonomiku turizma. S obzirom da Institut nastoji uvijek biti društveno koristan i relevantan, u budućnosti planiramo veći fokus staviti na projekte povezane s evaluacijom javnih politika i zelenom ekonomijom. O projektima je nemoguće govoriti bez da se osvrnem na naše partnere i suradnike. Naime, s ponosom mogu istaknuti da Institut bilježi suradnju s nizom nacionalnih i inozemnih uglednih istraživačkih i obrazovnih institucija, kako kroz provedene, tako i kroz aktualne, ili tek prijavljene projekte. Zadovoljni smo i s suradnjama s gospodarskim sektorom. Rado surađujemo s gospodarskim sektorom u statusu izvođača, ali nas vesele i partnerski odnosi i zajedničke prijave na aktualne natječaje.

Ponosni smo na partnerstva s respektabilnim tehnološkim kompanijama u kojima naši istraživači nude teorijske i praktične nacrte i koncepte, a tehnološke kompanije grade platforme i infrastrukturu za provođenje istih. Takvim projektima se veselimo i u budućnosti.

I za kraj, ali svakako ne manje bitno, Institut svoju društveno korisnu ulogu oduvijek uspješno obavlja i kroz potporu nositeljima javnih politika, na način da sudjelujemo u natječajima i projektima koji se odnose na različite javne politike, bilo da je riječ o kreiranju, provedbi ili evaluaciji istih. 

Udruga.hr: Budući da su vaša znanstvena specijalnost financije, možete li nam otkriti vaše mišljenje, u kojem  je stanju hrvatski financijski sustav?

Hrvatski financijski sustav je, kao i većina europskih, dominantno orijentiran na bankarski sustav. Hrvatski bankarski sustav stabilan je unatoč zdravstvenoj krizi koja traje zadnjih 20-tak mjeseci, uslijed visoke kapitaliziranosti i likvidnosti te olakšanih supervizorskih pravila, ali i značajne potpore gospodarstvu od strane države koja je spriječila pogoršanje kreditnog portfelja. Iako takvi uvjeti omogućuju stabilnost financijskog sustava, nažalost pristup financiranju poduzećima nije nužno jednostavan. Naime, banke su nesklone riziku i zainteresirane su za kreditiranje poduzeća koja su u mogućnosti uredno servisirati svoje obveze. Problem kod takvog ponašanja banaka je što poduzeća koje banke percipiraju kao poželjne klijente nerijetko pripadaju stagnirajućim i tradicionalnim sektorima i nalaze se u fazama životnog ciklusa koje nisu povezane s visokim rastom (a tako ni s velikim rizikom).

Start-up poduzeća i poduzeća u visokorastućoj fazi životnog ciklusa ili nemaju pristup bankarskom financiranju, ili su uvjeti financiranja koje im banke nude nepovoljni obzirom da ih banke percipiraju rizičnima. U tom smislu, važno je uz stabilan bankarski sastav poticati razvijanje različitih oblika equity financiranja koji su trenutno na našem tržištu nedovoljno razvijeni.

Udruga.hr: Budući da imate edukacijsko iskustvo iz Sjedinjenih Američkih Država, što biste željeli preslikati iz gospodarski najrazvijenije zemlje svijeta u hrvatsko gospodarstvo? 

Jačanje equity financiranja ključ je modificiranja i poticanja poduzetničkih pothvata. To je upravo ono što bih rado preslikala. Iako je nemoguće preslikati najnaprednije equity tržište, dobro bi bilo da se naprave pozitivni pomaci u tom smjeru. S jedne strane, potrebno je educirati poduzetnike u svim fazama razvoja na mogućnosti koje nudi equity financiranje, kako kroz mogućnosti osiguranja tzv. seed kapitala za start-up poduzeća kroz spajanje istih s poslovnim anđelima, tako i kroz ohrabrivanje poduzeća koja su u primjerenoj fazi razvoja na pribavljanje financiranja na tržištu kapitala. Jedan od odličnih primjera u tom smjeru je nedavno provedena javna ponuda dionica tehnološke tvrtke Span koja je potakla trgovanje na Zagrebačkoj burzi, prikupila potrebna sredstava, ali i proširila ulagačke prilike za institucionalne i male ulagače. Dodatni razvoj tržišta kapitala važan je ne samo iz pozicije poduzeća koja na taj način prikupljaju sredstva, već i iz perspektive ulagača koji imaju više prilika za ulaganje i diverzifikaciju te smanjuje pritiske s nekretnina, koje su tradicionalno najzanimljivije ulagačima. 

Ono što bi bilo dobro preslikati iz SAD-a, jer bi djelovalo poticajno na poduzetništvo, je odnos društva prema neuspjehu. Naime, u srži poduzetničkih pothvata je visoka vjerojatnost neuspjeha. Nažalost, naš mentalitet ne priznaje neuspjeh što svakako predstavlja dodatni uteg poduzetništvu.  

Udruga.hr: Žive li danas demokratske države uopće kapitalizam, ili je globalizam zapravo omogućio prevlast korporativizma, gdje je malo i srednje poduzetništvo nemoćno pred spregom države i korporacija? Prevelika regulacija tržišta zapravo onemogućava pravednu tržišnu utakmicu koju podrazumijeva pojam kapitalizma? Jer mala poduzeća si ne mogu primjerice priuštiti pravne odjele koji se mogu boriti s regulatornim državnim tijelima, za razliku od moćnih korporacija.

Teško je govoriti o prevelikoj regulaciji tržišta u trenutku kad svjedočimo pandemiji bolesti COVID-19 i razarajućem utjecaju na svjetska gospodarstva koji je ublažen i spriječen upravo pravovremenim odgovorima država i uvođenjem raznih mjera pomoći. Ono s čim bih se svakako složila jesu nezadovoljavajuća poslovna klima i pretjerana birokracija koje dodatno otežavaju poslovanje malih i srednjih poduzeća, ali i privlačenje stranih investicija. Aktualna pojačana involviranost države u tržište omogućila je i pristup sredstvima iz Fonda za oporavak i otpornost koja predstavljaju značajnu priliku za privatni sektor i gospodarstvo općenito. Istodobno, postoji opasnost da će jednostavnija dostupnost financiranja rezultirati i stagnacijom zatečene poslovne klime, što nikako nije poželjno. Također je važno da se sredstva transparentno koriste jer bez detaljnih informacija kako se sredstva Fonda koriste nećemo biti u mogućnosti procijeniti učinkovitost predviđenih ulaganja. Ovo međutim nije samo hrvatski problem. Naime, organizacija Open Procurement EU Coalition je provela analizu nacionalnih planova oporavka i otpornosti i upozorila se da 20 zemalja ne planira izvještavati o primateljima sredstva. Hrvatska je u grupi od 7 zemalja koje su se obvezale na najnižu razinu transparentnosti. 

Udruga.hr: Kako ocjenjujete rad udruga u unaprjeđenju hrvatskog gospodarstva, primjerice Hrvatske udruge poslodavaca, ali i nove, Glasa poduzetnika?

Rad udruga je jako važan i sve njihove napore pozdravljam. Izdvojili ste HUP i Glas poduzetnika. Čini mi se da te dvije udruge komplementarno odrađuju dobar posao za svoje baze. Podržala bih da u budućnosti pristupi obaju spomenutih udruga u podršci poduzetništvu budu više strateške naravi, a manje povezani s gašenjem požara, ali potonji pristup je donekle uvjetovan i specifičnim uvjetima na tržištu. 

Udruga.hr: Dočekujemo li spremno uvođenje eura, odnosno gdje vidite opasnosti, a u čemu prednosti?

Pitanje uvođenja eura nije binarno, Hrvatska se na taj put odlučila, moguće prepreke su konvergencijski kriteriji koje jasno treba zadovoljiti, a u ovom trenutku je nezahvalno prognozirati hoće li nam to u konačnici uspjeti.

Odabrani trenutak ulaska Hrvatske na uvođenje eura je nezgodan jer svjedočimo jačanju inflacijskih pritisaka, a zemlja koja ulazi u Eurozonu mora biti u stanju pokazati ne samo da trenutno ima nisku stopu inflacije, nego i da je sposobna  održati stabilnost cijena u godinama koje tek dolaze. Zatečeno stanje društva i gospodarstva koje dočekuje uvođenje eura bez provedenih strukturnih reformi i s niskom kvalitetom institucija, svakako je izvor najvećih opasnosti. 

Što se tiče opasnosti i prednosti, vjerujem da je o tome već dosta rečeno, ali kao važnu prednost istakla bih mogućnost smanjenja izloženosti valutnom riziku. Na primjer, kućanstva i poduzeća zadužena u eurima, sad će zarađivati svoje dohotke i prihode u istoj valuti.

Udruga.hr: Puno se počelo pisati u svjetskim medijima o galopirajućoj inflaciji. Što mogu očekivati hrvatski građani u vezi toga?

Već smo svjedočili da Hrvatska, kao mala otvorena zemlja, teško da može izbjeći bilo kakav globalni šok, a aktualni i očekivani inflatorni pritisci to dobrim dijelom jest. Globalni inflatorni pritisci uglavnom se povezuju s rastom cijena energenata i destrukcijama u lancima opskrbe. Efekt se već i odrazio na stopu inflacije na domaćem tržištu koja je na međugodišnjoj razini porasla za 4,8 posto u studenom, pri čemu se ističu rast cijena hrane i goriva. Iako se o inflaciji pričalo prigušeno na našem tržištu, nedavno se retorika promijenila, tako da i sama očekivanja vezana uz inflaciju mogu dodatno potpiriti istu. Ono što svakako brine je način na koji će svjetske središnje banke odgovoriti na inflatorne pritiske, a to je između ostalog i kroz povećanje kamatnih stopa. S obzirom na stanje javnih financija i razinu zaduženosti, taj dio nije dobra vijest ni za državu, ni za građane. 

Udruga.hr: Pandemija je gadno pogodila svjetsko gospodarstvo, a i hrvatsko je lockdownom i slabijom turističkom sezonom 2020. godine pretrpjelo štetu. Na čemu treba raditi kako bi se nadoknadili gubici?

Gubici koje je pretrpjela Hrvatska tijekom 2020. su prvenstveno vezani za turističku i s njom povezane aktivnosti koje čine, što izravno, a što neizravno 16 posto našeg BDP-a. To znači da se gubici trebaju nadoknaditi povratkom turističke aktivnosti na razine iz 2019.

Trebalo bi se povesti računa o održivosti ne samo masovnog turizma kakvog trenutno u zemlji imamo, nego i da se u srednjem roku smanji ovisnost gospodarstva o turizmu koji bi i u budućnosti mogao biti izvorište negativnih šokova za hrvatsko gospodarstvo uslijed klimatskih promjena i općenito vrlo nestabilne političke situacije u regiji u kojoj se nalazimo.

2021. godina je u smislu ukupne ekonomske aktivnosti zapravo ugodno iznenadila, ne samo dobrim turističkim rezultatima, nego i rastom izvoza, osobne potrošnje i investicija, pa ćemo sve gubitke koje smo zabilježili tijekom 2020. u potpunosti nadoknaditi već do kraja 2021. godine. 

Udruga.hr: Uz korupciju, koji je prema vašem mišljenju glavni strukturni problem hrvatske države?

Glavni strukturni problemi hrvatske države su neučinkovito sudstvo, usitnjeni i neučinkoviti teritorijalni ustroj, prevelika orijentiranost gospodarstva na javni sektor, nepovoljna gospodarska struktura u smislu oslonjenosti na primitivne usluge (turizam i s njim povezane uslužne aktivnosti) koja otežava razvoj drugih visoko rastućih gospodarskih sektora, pogotovo onih proizvodnih. Uz to, tu je izrazito nizak dinamizam tržišnih sila te s njim povezan slabašan rast proizvodnosti gospodarstva. Naš najveći dugoročni problem koji će u budućnosti opterećivati potencijalni ekonomski rast jeste vrlo negativna demografska slika, odnosno prirodno smanjenje broja stanovnika i intenzivna emigracija radne snage.  

Razgovarao: mr.sc. Goran Jungvirth

(ps/sm)

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox