BLOG

Prije 15-ak godina prevodeći i moderirajući predavanje američkog govornika Randy Gagea došla sam u prilično neugodnu situaciju kada je na američkom engleskom u tadašnjem hotelu Intercontinental pred nekoliko stotina ljudi izjavio da odijelo čini čovjeka. Na našim je prostorima tada bila daleko poznatija gotovo identična izreka – „Odijelo ne čini čovjeka“, ali s dodatkom onog famoznog „ne“ koje u potpunosti mijenja značaj izrečenog.

U to je vrijeme u mnogim glavama još živio duh socijalizma i ta je izjava zvučala prilično „bogohulno“. Kako je, uz to, sve izrečeno na  jeziku koji je  većina nazočnih relativno dobro razumjela, zamolila sam govornika da nam objasni svoju (smjelu) tvrdnju.
Malo zatečen zbog sraza dviju različitih kultura, pokazao je na sebe – svoje cipele, odijelo, košulju, kravatu i upitao nazočne koliki postotak njega, izuzev odjeće i obuće,  stvarno vide. Odgovor je bio između 5 i 10 posto, tj. konkretno - vrat, lice, šake... To je ujedno i točan odgovor jer „naša druga koža“ - odjeća, obuća, detalji… čini oko 95 posto pojavnosti. Većina sudionika tog događanja ostala je prilično zatečena tom činjenicom te se o njoj diskutiralo tijekom pauza u predvorju. Pri tome je izgledalo kao da za mnoge od njih više ništa (vezano uz temu) neće biti kao prije jer su na svoju pojavnost počeli gledati drugim očima, tj. očima svojih suradnika, nadređenih, klijenata…

Tijekom tog predavanja i kasnijih edukacija u Americi i Njemačkoj nebrojeno puta sam čula i brojne varijacije na temu tipa – Odijelo čini poslovnog čovjeka ili Odijelo ne čini čovjeka, ali čini velik dio dojma o njemu. Deceniju kasnije iste rasprave vodim sa svojim studentima koji su skloni vjerovati da odjeća (+obuća, detalji, opća njegovanost…) nisu toliko važni koliko je ono što osoba zna/ umije, može, hoće.
Ponekad je prednost „dugo pamtiti“ što konkretno znači sresti te iste mlade ljude u drugim životnim situacijama i ulogama – ovaj put kao poslovne ljude – menadžere i to u sasvim drugačijoj „ambalaži“ ili „drugoj koži“. Obično su vrlo elegantni u odijelima s košuljama i kravatama ili kostimima ili eventualno malo ležernijem, ali ipak decentnom tzv. casual looku. Tada obično uz osmijeh razmijenimo koji komentar o toj promjeni imidža.

O  čemu se zapravo radi?

Pa htjeli mi to ili ne i sviđalo se to nama ili ne, većina ljudi jedni druge dominantno doživljavaju vizualno, tj. 55 posto tog doživljaja je slika osobe. Riječ je o pojavnosti koja nadjačava riječi i način na koji smo ih izrekli (glas i glasovne ekspresije). To možemo i sami provjeriti i pokušati se prisjetiti nekog novijeg susreta te detalja koje smo prve zapazili i duže zapamtili. Bila je to upravo nečija odjeća, dodaci, frizura-boja kose, čistoća/njegovanost lica, opći dojam svježine ili umora itd.

Dakle, stvari su prilično jasne i jednostavne: odjeća (obuća, dodaci…) jest naša druga koža i zaista nije praktično to negirati. Naravno puno toga ovisi o vrsti posla koji radimo. U nekim poslovima (daleko od očiju klijenata) možda i nije presudno kako smo odjeveni i općenito uređeni, dok je u onima okrenutim ljudima, u tzv. kontaktnim zanimanjima to kritično važno i može predstavljati razliku između uspjeha i neuspjeha. Stoga nije praktično zbog zone komfora – jer se u nekoj odjeći ili s nekom frizurom baš dobro osjećamo, poslati krivu poruku i možda si minirati mogućnost dobivanja nekog posla ili napredovanja u postojećem.
U mnogim razvijenijim zemljama mlade poslovne ljude pripremaju za to tijekom obrazovanja pa polaznici određenih škola i sveučilišta imaju uniforme na koje su ponosni jer one pokazuju njihovu pripadnost  određenoj obrazovnoj ustanovi. Stoga kada krenu u stvarni život nemaju traume vezane uz „gubitak individualnosti“ ili „odricanje od ideala izražavanja slobode izbora (u ovom slučaju odjeće)“. Ulazak u poslovna odijela samo je normalni nastavak i slijed onog što su naučili tijekom školovanja.

Današnja ponuda poslovne odjeće je i na našim prostorima bogata. Ima raznih modela i podstilova (u sklopu dominantnog poslovnog stila) sa zanimljivim, a opet poslovnim detaljima. Tako se mladi poslovni čovjek/žena može osjećati i dalje mladim i „svojim“, a ujedno i usklađenim s poslom koji obavlja i okolinom u kojoj djeluje.

Ovu temu zaključujem citatom poznatog engleskog književnika Marka Twaina: "Clothes make the man. Naked people have little or no influence on society.“

Napomena: mr.sc. Marija Novak-Ištok (koja je ujedno stilistica i vizažistica)  održava in-house i otvorene treninge o poslovnom i korporativnom imidžu za menedžere i druge poslovne ljude. Informacije na www.gendar.hr

e-mail: gendar@zg.t-com.hr