Kada je Odoakar, okrutni vođa germanskog plemena, 476. godine nakon Krista zbacio s trona mladog cara Romula Augustula i napokon okončao dugostoljetnu vladavinu starog Rima, nastale su diskusije, analize i dvojbe što je uzrok raspada jednog sustava koji je toliko dugo vremena dominirao svjetskom pozornicom vlasti, vojne moći, organizacije i zakona. Ti prijepori traju i do današnjeg dana.

Zamislite jednog Galija Julija Cezara, pred čijim su legijama padale civilizacije cijelog poznatog svijeta, kako razmišlja o budućnosti i naslućuje kraj, gotovo
petsto godina kasnije. Potpuno nezamislvo. Što razlikuje mladog i uplašenog cara okruženog barbarskom konkurencijom i najlukavijeg rimskog vojskovođu i državnka u povijesti? Sa svakim osvojenim područjem koje su Rimljani kasnije prozvali znakovitim imenom Provincija, krenula je i asimilacija kulture koja je osvojena, njena ugradnja u rimsku civilizaciju i naravno, izgradnja cesta koje su provincije paukovom mrežom komunikacije povezivale sa središtem političke, vojne i ekonomske moći. Svi putevi vode u Rim!

Gaj Julije bo je osvajač, ali i istraživač, čovjek spreman na promjene i čovjek koji je učio običaje i taktike svih osvojenih i integriranih naroda. Svo znanje bilježili su
precizni rimski pisari i sačuvali ga za anale povijesti i naša vremena, kada cijelu tu fascinantnu civilizaciju možemo analizirati. Na vrhuncu svoje slave, Rim je učio i učio, mijenjao se i ugrađivao nova znanjau svoju veličinu. Postao je sredšte civilizacije, nakon čijeg pada je zavladalo gotovo tisuću godina mračnog, Srednjeg vijeka u kojem je znanje bilo dostupno samo rijetkima.

S druge strane, mladi Augustul, zatvorio se iza sigurnih zidina „vječnog“ grada i uplašeno čekao neumitni kraj. Nije on došao iznenada. Desetina careva prije
nesretnog mladića sve narode u okruženju nazivali su Barbarima, odbacivali bilo kakvu vrst povezivanja i provodli potpunu dekadenciju u lažnim sigurnostima
velelebno ukrašenih palača. Carstvom je prevladavalo mišljnje: „Sve je već izmišljeno, Rim je vrh organizacije koju je moguće razviti i svaka promjena je u potpunosti nepoželjna.“ U svoj toj dekadenciji i častohleplju, nisu primjetli kako prijetnja i konkurencija postaju sve veće.

Autor teksta: Darko Balaš

Izvor: Poslovni savjetnik br. 141

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu