Hrvatska ulaganja u Srbiju, u periodu, od 1999. godine do 2012. godine iznosila su oko 530 mil. EUR, što čini oko 13% ukupnih hrvatskih ulaganja u inozemstvu. U tom periodu treba izdvojiti 2003. godinu kada je ulaganje iznosilo 75,9 mil. EUR i 2006. godinu kada je ono dostiglo, do sada, najveću vrijednost od 132,6 mil. EUR. Struktura ulaganja po djelatnostima ukazuje da je najviše sredstava uloženo u:

poljoprivredu, lov i usluge (47%);

proizvodnju ostalih nemetalnih i mineralnih sirovina (19%);

proizvodnju hrane i pića (18%);

proizvodnju mašina i uređaja (2%);

proizvodnju električnih mašina i aparata (2%);

osiguranje i mirovinske fondove, osim obaveznog osiguranja (2%),

trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (2%).

Najveća ulaganja u  Srbiji  imaju  hrvatske  kompanije: “Agrokor  Grupa”, “Atlantic Grupa”, “Nexe Grupa”, “Vindija”,”Podravka”, “Lura”, “Croatia osiguranje”, “Magma”, “Pevec” i dr.

Ulaganja hrvatskih preduzeća u Srbiji  (prema podacima  Agencije za privatizaciju Srbije  i  Hrvatske gospodarske komore)

„Agrokor Grupa“ je 2003. godine kupila „Frikom“ na tenderskoj prodaji za 10,2 mil. EUR;

Idea“ u vlasništvu „Agrokor Grupe“, koja u Srbiji već ima 138 maloprodajnih objekata kupila je od slovenske kompanije „Tuš holding „ šest, od ukupno sedam, supermarketa. Time je učvrstila svoje drugo mjesto na listi najvećih trgovačkih lanaca u Srbiji.

Poduzeća članice “Nexe Grupe“ iz Našica, koja posluju na području Srbije pod krovnim poduzećem „Nexe“ d.o.o. su: „AD Polet IGK“ iz Novog Bečeja, „Polet Keramika“ iz Novog Bečeja, „IGM Stražilovo“ iz Sremskih Karlovaca, „Jelen Do“ iz Jelen Dola „Nexe beton“, Novi Sad i „Opeka“ iz Smederevske Palanke. Krajem 2010. godine osnovana je firma „Nexe gradnja“ d.o.o. „Našice cement“ su kupile „Jelen do“ na tenderskoj prodaji.

Ugovor o kupovini 70% udjela u poduzeću „Jelen do“ potpisan je u Agenciji za privatizaciju 2003. godine, a njegova vrijednost je iznosila 4,4 mil. EUR. Najznačajnija ulaganja u 2010. godini su se odnosila na montažu dva dodatna silosa za cement na betonari u Novom Sadu i proširenje kapaciteta za skladištenje frakcija na betonari Batajnica u Beogradu. U svibnja 2011. godine pokrenuta je betonska baza u Ostružnici, investicija je vrijedna 1,5 mil. EUR. „Jelen Do“ a.d. vodeći proizvođač vapna u Srbiji, u 2010. godini je  nastavio aktivnosti na realizaciji investicijskog projekta u novu peć, investicija je vrijedna 11,5 mil. EUR. Od 2003. do danas „Nexe Grupa“ u Srbiji je ukupno investirala gotovo 100 mil. EUR.

Poduzeće građevinske keramike „Polet“ iz Novog Bečeja prodano je na javnom nadmetanju hrvatsko - srpskom konzorciju „Našice cement“ iz Našica i „Toza Marković“ iz Kikinde. Ugovor o kupovini 70% udjela u „Poletu“ potpisan je krajem ožujka 2003. godine, a vrijednost ugovora je iznosila 11,8 mil. EUR.

Hrvatska mljekarska industrija „Lura“ postala je strateški partner „Somboledu“ iz Sombora. Dokapitalizacijom vrijednom 9 mil. EUR „Lura“ je postala većinski vlasnik „Somboleda“.

Poduzeće „Radijator a.d.“ iz Zrenjanina je privatizirano krajem 2007. putem javnog natječaja od strane „Ljevaonice Produkta d.o.o.“ po cijeni od 3,6 mil. EUR.

U srpnju 2003. godine, poduzeće „Našice cement“ iz Našica kupilo je poduzeće „Stražilovo“ iz Sremskih Karlovaca. Za 38% udjela u kompaniji „Stražilovo“, „Našice cement“ platilo  je 1,3 mil. EUR.

Konzorcij poduzeća iz Njemačke, Austrije, Mađarske i Hrvatske kupio je poduzeće „Potisje“ iz Kanjiže u vrijednosti od 9,7 mil. EUR.

Poduzeće „Inteks“ iz Mladenovca koje se bavi proizvodnjom podnih obloga i netkanog tekstila, prodano je putem javnog nadmetanja iz drugog puta po cijeni od 4,3 mil. din poduzeću „M-PROFIL“ d.o.o. iz Zaboka.

Poduzeće iz Hrvatske „TNOR d.o.o. „ je 2003. godine kupilo na Beogradskoj burzi paket dionica od Akcijskog fonda Republike Srbije u firmi za gajenje žita i drugih usjeva „Erdevik“ iz Erdevika. Za 41,3% dionica Erdevika hrvatska firma platila je 1,1 mil. EUR.

Kompanija „Dijamant agrar“ iz Zrenjanina, koja posluje u okviru hrvatskog koncerna „Agrokor“, otvorila je novu suvremenu farmu za tov junadi u Futogu i novi otkupni centar za voće i povrće“Agro fruktus“ u Begeču. U objekte je, do sada, uloženo oko milijardu dinara. Farma junadi „Planta“ u Futogu, inače „greenfield“ investicija, izgrađena je na 5,5 hektara zemlje i predstavlja jednu od najvećih i najsavremenijih farmi te vrste u Srbiji. Ovaj hrvatski koncern je nedavno, preko kompanije „Idea“, preuzeo beogradske bioskope „Jadran“ i „Voždovac“, koji već godinama ne rade.

Hrvatska kompanija „Agrokor“ kupila je 67% dionica industrije ulja „Dijamant“ iz Zrenjanina u vrijednosti od 30 mil. EUR.

Poduzeće „MIN Holding Co a.d.“ iz Svrljiga, koje se bavi proizvodnjom veznih elemenata i lanaca je sredinom 2007. godine prodano, metodom javnog nadmetanja, hrvatskom poduzeću „DIV d.o.o.“ za 588.000 EUR.

Direktnom investicijom matične firme „Euromodul d.o.o.“ iz Rijeke, u iznosu 600.000 EUR, tijekom 2005. godine je u kratkom roku izgrađena tvornica kontejnera u Novoj Pazovi, površine 1.500 m2, a potom je izvršen transfer tehnologije proizvodnje modularnih objekata.

Hrvatske trgovinske firme „Biljemerkant“, „Pevec“, „KTC“, „Boso“ kupile su  preko 70 prodajnih objekata u Vojvodini.

Zagrebačka „Magma“ distributer dečijih igračaka, brendirane odjeće i sportske opreme je krajem 2007. godine preuzela kompaniju „MPC Holding Kozmolinu“ iz Beograda.

Hrvatska trgovinska kompanija „Pevec“ je u prosincu 2008. godine otvorila prvi prodajni centar u Beogradu, u koji je uloženo oko 40 mil. EUR.

„PAN – papirna industrija“ je studenog 2005. godine kupila „Fabriku hartije“, Beograd za 1,1 mil. EUR.

„Našice cement“ kupila  je firmu „Opeka“ iz S. Palanke.

„Croatia osiguranje“  kupila je „Milenijum osiguranje“.

„Vindija“ iz Varaždina vlasnik je privrednog društva za proizvodnju i trgovinu d.o.o. "Lajkovac" od početka 2009. godine. U njegovom sklopu djeluje proizvodnja stočne hrane u Valjevu, industrija mesa u Plandištu i novi skladišno-distributivni centri Lajkovac i Niš. Izgrađen je suvremeni distributivni centar za plasman gotovih proizvoda, mesa i prerađevina. Investirano je u kupovinu osam farmi u Plandištu, do nedavno u vlasništvu „Agroživ“ iz Pančeva. „Vindija sistem Srbija“ je investirala preko 22,5 mil. EUR u Lajkovcu i Plandištu. Prerađivačka industrija „Cekin-Vindija“ iz Plandišta je lipnja 2010. godine dobila izvozni kontrolni broj za izvoz mesa i prerađevina od živine na tržište Europske unije i time postala prva prerađivačka kompanija u Srbiji, koja može neometano izvoziti svoje proizvode u EU.

Hrvatska „Atlantic Grupa“ je lipnja 2010. god. za 382 mil. EUR kupila slovensku kompaniju „Droga Kolinska“. Dio „Droga Kolinske“ su „Palanački kiseljak“, „Multivita“, kao i beogradske kompanije „Grand prom“, i  „Soko Štark.“

„Školska knjiga“ iz Zagreba kupila je “Bigz Publishing” dio poduzeća BIGZ za 600.000 EUR;

„Pastor grupa d.d.“ iz Zagreba kupila je „Vatrosprem“ i „Gasop d.o.o.“ iz Beograda;

„Belišće d.d.“iz Belišća kupilo je „Inos papir servis a.d.“ iz Beograda.

Ulaganja srpskih poduzeća u Hrvatskoj

U Srbiji je stvoren povoljan ambijent za strane ulagače, što se ne može reći za Hrvatsku. Razlozi zbog kojih srpske firme manje ulažu u Hrvatsku su: nezavršeni procesi privatizacije srpske privrede (Hrvatska je te procese okončala uz snažniju podršku države i banaka), brojne necarinske barijere, ne-blagonaklonost prema robama i investicijama iz Srbije, slučajevi diskriminacije srpskih preduzeća u privatizaciji hrvatskih firmi.

Kompanija “Swisslion d.o.o. Sisak“ je 2008. godine kupila tvornicu „Eurofood market“ iz Siska u vrijednosti od oko 20 mil. EUR . Kompanija „Swisslion“ ima probleme u vezi povrata subvencijske kamate na kredit, koji je dobila kupljena kompanija za poticaj srednje i male privrede u Hrvatskoj. Imajući u vidu da su se Srbija i Hrvatska Sporazumom o uzajamnom poticanju i zaštiti ulaganja odredbom člana 3. obavezale da će „na svom teritoriju pružiti punu pravnu zaštitu i bezbednost ulaganjima i prinosima ulagača druge ugovorne strane“, kao i da „nijedna ugovorna Strana neće proizvoljnim niti diskriminacijskim mjerama ometati razvoj, upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje, širenje, prodaju i eventualnu likvidaciju takvih ulaganja“, hrvatska strana svojim postupcima krši odredbe ovog bilateralnog sporazuma i šalje loše signale ostalim potencijalnim stranim investitorima.

Za ovakvo kršenje spomenutog sporazuma našem ulagaču su na raspolaganju pravna sredstva uključujući i pravo na pokretanje spora pred međunarodnom arbitražom. Preporuka ranijeg  Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja Srbije je bila da kompanija  „Swisslion d.o.o. Sisak“ ne treba vratiti subvencije koje je prethodno poduzeće primalo od 2004. godine, uz pretnju da će se obratiti međunarodnoj arbitraži radi zaštite svojih prava kao stranog investitora. Prije pokretanja postupka trebalo bi poduzeti sve napore, kako bi se spor dogovorno riješio. Kompanija iz Takova, koja je uložila u proizvodnju konditorskih proizvoda u Sisku, sve vrijeme otežano radi, ima nesuglasica sa lokalnom zajednicom, a sve više se planira iseljenje proizvodnje iz Hrvatske zbog nekonkurentnosti (visoka cijena rada, energenata, fiskalnih i parafiskalnih davanja).

Kompanija „NCA Investment Group“ iz Beograda je krajem 2010. godine postala većinski vlasnik kompanije „Magma“ iz Zagreba. Ukupna ugovorena vrijednost transakcije iznosila je oko 25 mil. EUR. „NCA Investment„ i „Magma” su formirali firmu „Adria dizajn” u većinskom vlasništvu srpske kompanije. Kupovinom „Magme“ u posjed „Adria dizajna“ prešlo je osam brendova, uključujući dečje igračke “Turbo limač“, kao najpoznatiji brend. Srpska kompanija je u prosincu 2010. godine uplatila 18,1 mil. EUR.

Umjesto pridržavanja poslovnog aranžmana, čiji je samo prvi dio bilo formiranje „Adria dizajna“, vlasnik „Magme“ je krenuo sa ucjenom partnera iz Srbije za isplatu dodatnih 6,6 mil,. EUR na ime kupovine kćeri firme u Srbiji i BiH ,iako one za tu kupovinu nisu bile pripremljene. Partner iz Hrvatske je koristeći različite pritiske sprječavao partnera iz Srbije da preuzme upravljanje nad brendovima, koje je kupio, a koji se nalaze u Hrvatskoj, neovlašteno koristio zaštitna imena u vlasništvu „NCA Investmenta“. Vlasnik „Magme“ je kod  Trgovačkog suda u Zagrebu dobio zabranu korištenja robnih marki, koje je kupio partner iz Srbije. U cilju zaštite vrijednosti kupljene imovine, srpska kompanija je bila zatvorila svojih 29 prodavnica u Hrvatskoj.

“NCA Investment Group“ po sporazumu je trebalo da sa 6,1 mil. EUR kupi udjele u tri „Magmina“ poduzeća u Beogradu i Sarajevu, ali tek kad „Magma“ sanira sva dugovanja prema dobavljačima i bankama. Kako „Magma“ nije ispoštovala sporazum i izmirila sve dugove, drugi ugovor nije ni potpisan. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je sredinom 2011 ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, kojim je „NCA Investmentu“ privremeno bilo zabranjeno da “do pravosnažnog završetka spora koristi i na bilo koji način raspolaže“ sa deset žigova i prijava za zaštitu žigova, koji pripadaju „Adria dizajnu“. Pokrenut je stečaj „Adria dizajna“, a u toku je izrada inventure imovine stečajnog dužnika, kao i prijem tražbina u stečajnu masu. Pošto je u toku stečajni postupak firme u koju je uloženo, to se, prema nekim informacijama, ne očekuje daljnji nastavak rada.

Krajem 2011. godine osnovana je „Tesla štedna banka“ u Zagrebu, sa osnivačkim kapitalom od oko 3 mil. EUR. Vlasnici i osnivači banke su Fond za razvoj Vojvodine i Fond za razvoj Srbije. Ova banka bi  se bavila poticanjem poduzetništva i malih obiteljskih imanja na nerazvijenim ruralnim područjima Hrvatske uz posebnu kreditnu liniju namjenjenu za srpski povratničko pučanstvo i revitalizaciju ratom opustošenih područja. Međutim, banka se razvija puno sporije od planiranog, osnovni kapital banke ostao je na ranijem nivou, nema novih ulagača, potrebna joj je dokapitalizacija, a prijeti opasnost da joj adekvatnost kapitala padne ispod zakonom propisang nivoa (12%) i da dođe u poziciju da ne može nastaviti s poslovanjem. (PS/LP)

dr.oec. Dejan Jovović

znanstveni savjetnik i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter