Nataša Rupčić: Postizanje uspješnosti poslovanja: što nas o tome uči ekonomska znanost?

Nataša Rupčić: Postizanje uspješnosti poslovanja: što nas o tome uči ekonomska znanost?

Svaka ljudska aktivnost podrazumijeva korištenje nekih resursa kojima treba upravljati kako bi se postigli najbolji mogući rezultati. Pritom je potrebno minimizirati utrošak resursa, ali i postići učinak koji na najbolji način može ostvariti određenu svrhu. U poslovanju, ostvarivanje svrhe podrazumijeva visoki stupanj tržišne realizacije neke vrijednosti, što se označava pojmom efektivnost. Pritom treba postaviti ciljeve, organizirati proces stvaranja vrijednosti, upravljati ljudima koji su u njega uključeni, voditi ih i motivirati te na koncu kontrolirati, odnosno utvrditi jesu li ciljevi postignuti i u kojoj mjeri kako bi se mogla uvesti poboljšanja u sustav radi boljega ostvarivanja ciljeva u budućnosti.

Menadžment je stoga proces ostvarivanja organizacijske svrhe i ciljeva na efikasan i efektivan način na temelju integracije i koordinacije ograničenih ljudskih, materijalnih, financijskih i informacijskih resursa primjenom funkcija planiranja, organiziranja, upravljanja ljudskim potencijalima, vođenja i kontroliranja. Veliki broj organizacija suočen je s potrebom stalnih promjena i prilagodbe na nove okolnosti kako izvan, tako i unutar sustava. Tako centralizacija odlučivanja ne može biti odgovor na dinamičnost djelovanja pa veliki broj organizacija donošenje raznih vrsta odluka nastoji spustiti na niže razine. Tako se operativnim djelatnicima omogućuje donošenje rutinskih odluka, no njihovo djelovanje je strogo utemeljeno na procedurama i pravilima. Srednjem menadžmentu daje se mogućnost dizajniranja taktika za ostvarivanje ciljeva, dok je vrhovni menadžment zadužen za definiranje strateških ciljeva i pravaca djelovanja, a ako je moguće, i strategije.

Suština ekonomskih odluka

Suština ekonomskih odluka tiče se alokacije oskudnih resursa, a zadatak je poduzetničkoga menadžmenta alocirati resurse kako bi se najbolje zadovoljili ciljevi poduzeća i različitih interesno-utjecajnih grupa. Tako se menadžment rukovodi konceptom ekonomske efikasnosti. Koncept ekonomske efikasnosti važan je menadžerima iz dva razloga. Prije svega, pruža vodič za upravljanje resursima. Također pomaže otkriti prilike za ostvarenje profita. Kad god alokacija resursa nije ekonomski efikasna, javlja se prilika za zaradu rješavanjem te neefikasnosti. Smatra se da je alokacija resursa ekonomski efikasna ako nikakva realokacija resursa ne može unaprijediti položaj jedne osobe, a da pritom ne pogorša položaj druge. Pri alokaciji resursa uvijek se teži ekonomskoj efikasnosti. Koncept ekonomske efikasnosti vrlo je koristan jer predstavlja vodič kako koristiti oskudne resurse kako u organizacijama, tako i u društvu u cjelini.

Prilikom postizanja cilja ekonomske efikasnosti treba uzeti u obzir i implicitne ili oportunitetne troškove. Implicitni se troškovi odnose na vrijednost čimbenika koje poduzeće posjeduje u svom vlasništvu te ih koristi u procesu stvaranja vrijednosti, a bez postojanja eksplicitnih troškova. No, ove čimbenike ne treba sagledavati kao besplatne. Poduzeće bi na njima moglo zaraditi koristeći ih za neku drugu najisplativiju svrhu, a što čini implicitne troškove. Primjeri implicitnih troškova mogu biti: plaća koju bi poduzetnik mogao zaraditi radeći za nekog drugog, povrat koji se može ostvariti investiranjem vlastita kapitala, davanjem nekretnina i/ili opreme u najam i slično. Može se stoga zaključiti da je u procjenu troškova potrebno uključiti i mogući povrat na vlastita sredstva. Oportunitetni trošak bit će nula samo ako je tržišna vrijednost nekog čimbenika nula, odnosno ako niti jedno drugo poduzeće ne želi kupiti ili unajmiti taj resurs. Na taj se način može odrediti ekonomski profit kao razlika između ukupnih prihoda i ukupnih, dakle implicitnih i eksplicitnih, troškova.

Kategorija poslovnog profita koristi se za porezne i računovodstvene svrhe. No, za donošenje poslovnih, a posebice investicijskih odluka važno je odrediti ekonomski profit. Ekonomski profit može biti manji, ali i jednak poslovnom. Upravo je kategorija ekonomskih profita važan orijentir za usmjeravanje sredstava, odnosno djelovanje kako pojedinaca, tako i poduzeća. Računovodstveni profiti ukazuju je li poduzeće sposobno nastaviti poslovanje, dok ekonomski profiti ukazuju treba li poduzeće uopće dalje poslovati.

Kako bi proces stvaranja vrijednosti bio ekonomski efikasan, menadžer mora odrediti kombinaciju proizvodnih čimbenika kojom će se ostvariti proizvodnja određenoga učinka pri najmanjem trošku. Takva proizvodnja obično podrazumijeva određenu jedinstvenu kombinaciju proizvodnih čimbenika čija potrebna količina ovisi o njihovoj komplementarnosti i mogućnosti supstitucije. Tako će kombinacija proizvodnih čimbenika u konačnici ovisiti o njihovoj cijeni.

Stopa po kojoj je jedan proizvodni čimbenik moguće zamijeniti drugim, a da ukupni učinak ostane konstantan, označava granična stopa tehničke supstitucije (MRTS), odnosno granična stopa supstitucije inputa. Kako se sve više i više rada koristi za stvaranje određene razine proizvodnje, sve teže postaje supstituirati kapital za rad. Razlog tome se nalazi u postojanju zakona opadajućih prinosa. Tako, ako se koristi više rada, a manje kapitala, granični proizvod dodatne jedinice rada opada, a raste granični proizvod manje količine korištenoga kapitala. Vrijedi i obratno: ako se koristi više kapitala, a manje rada, granični proizvod dodatne jedinice kapitala opada, a raste granični proizvod manje korištene količine rada.

Također, da bi poduzeće maksimaliziralo profite treba koristiti svaki čimbenik sve dok vrijednost granične proizvodnosti čimbenika ne bude jednaka graničnom trošku korištenja toga čimbenika. To znači da bi poduzeće, uz pretpostavku konstantnosti cijena čimbenika, trebalo upošljavati svaki čimbenik sve dok se vrijednost granične proizvodnosti čimbenika ne izjednači s cijenom čimbenika. Ako cijena nekog čimbenika opadne, poduzeće tim jeftinijim čimbenikom može supstituirati druge čimbenike.

Mi ili roboti?

U današnjem poslovanju sve je više industrijskih strojeva, odnosno robota kojima se zamjenjuje ljudski rad. Podaci pokazuju da je u SAD-u tijekom 2018. godine instalirano više robota nego ikada prije. Razlozi ulaganja u robotizaciju nalaze se u očekivanim koristima u budućnosti. Taj proces moguće je objasniti pojmom poslovne poluge. Poslovna poluga (engl. operating leverage) ukazuje na odnos ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova te njihov utjecaj na profitabilnost poduzeća. Poslovna poluga je podignutija kada se varijabilni troškovi supstituiraju fiksnima. Tada ukupni fiksni troškovi rastu, a prosječni varijabilni troškovi opadaju. Do toga može doći povećanjem stupnja automatizacije poslovanja, odnosno uvođenjem suvremene tehnike i tehnologije. Proizvodnja, odnosno prodaja kojom se mogu pokriti ukupni troškovi tada raste. Poduzeće tako ostvaruje veće profite kada puno proizvodi i prodaje, nego kada je poslovna poluga podignutija. Međutim, ono se također brže izlaže gubicima, a gubici brže rastu kada poduzeće ima manje podignutu polugu. Da bi poduzeće imalo koristi od više poslovne poluge, odnosno od ulaganja u automatizaciju, trebalo bi imati mogućnost ostvarivati veće količine prodaje, odnosno pristup širem tržištu. Veći profiti poduzeća s podignutijom polugom kada je proizvodnja velika mogu se smatrati doprinosom za njegov veći rizik kojim se izlaže ulažući u tehnologiju dok je razina potražnje za konačnom vrijednošću neizvjesna.

Može se zaključite da će u suvremenim uvjetima rizika, neizvjesnosti i neodređenosti, menadžment uvijek tražiti način kako na učinkovitiji način koristiti vlastite resurse. To znači da će se povezivati s drugim subjektima, iznajmljivati im svoje resurse te koristiti njihove. Neke od ovih suradnji završit će spajanjem ili preuzimanjem, neke će se razviti u trajna strateška partnerstva, a neke će se ugasiti ili značajno transformirati. Pritom će poduzeća uvijek tražiti načine kako što uspješnije inovirati, samostalno ili u suradnji s drugima, što podrazumijeva i razvoj tehnologije. No, poduzeća će također nastojati kompenzirati visoke fiksne troškove svojih ulaganja povećavanjem tržišnoga udjela, odnosno povećanjem prodaje. Veliki tržišni udio, a posebno globalno konkuriranje, otvara put intenzivnijem uvođenju industrijskih strojeva, odnosno robota. U takvim uvjetima zadatak svakog pojedinca je tražiti načine kako razviti i održavati svoju „potrebnost“. U protivnom, bit će zamijenjen robotima. No, uz razvoj znanja i vještina nije zgorega razvijati i njegovati konstruktivan, odnosno pozitivan pristup radu. Čini se da roboti čak i u tome – oponašanju ljudskih izraza lica pa tako i osmijeha postaju sve – uspješniji.

 

 

 

 

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox